|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
prva kiša iza Velike Gospe.....stari ljudi kažu :"jesen je stigla".....
ljetu je kraj , tužna jesen vlada....nisam ni stara, nisam ni mlada -da predam se sad.-)
ma volim ja tu jesen....sjetna i tužna...sve lagano jenjava i zamire.....sve nekako postaje kao crno bijela fotografija skrivena u nekom prašnjavom albumu....
a ljeto....bilo je odlično....unatoč tome što dugo nisam poljubila željene mi usne...
stigla sam u metropolu skoro pa suznih očiju i sa čežnjom u srcu.....
raspakiravam stvari, a dođe mi da ih ponovno spakiram i vratim se doma....
sve što je lijepo kratko traje....i to je istina...nije me bilo mjesec i nešto, a kao da sam jučer otišla....
išlo se na more, noćima lumpovalo.....
opijalo se....plesalo.....rađale nove simpatije....
neki su napustili ovaj svijet.....
u završnici.....odvio se jedan odličan susret i to ovaj vikend.....grad je bio pun odličnih i nabrijanih mašina...i ja sam bila u toj povorci:-) ....ma bilo je zakon....upoznah jednu osobu iz RI.....zabrijala sam s njim.....ma nešto neočekivano i slatko....ludo na prvom mjestu....ali u mom srcu još uvijek spava on.....
grad je pokorio jedan neočekivani i tužan događaj....nastradao je jedan dečko na motoru....sprovod mu je bio na njegov 18 rođendan.....
pored toga svega uginuo mi je pas....
shvatila sam da bježim od tužnih stvari u svom životu...kad netko krene pričati o smrti jednostavno blokiram i skrećem temu....tako ću i sada...samo sam imala potrebu napisati ono što se zbilo....za sjećanje.....
hodočastila sam na Gospi od Krasnog...imala sam par zavjeta....izdržala sam do kraja....to mi je drugi put da idem i druge godine ću opet, ali svakako ću si kupiti prave planinarske čizme jer je teren dosta težak pa sam nabila i nekoliko krvavih žuljeva....i boljele su me noge jako, ali kad osvojite vrh sva ta bol nekako postane blaža......
zamolila sam Gospu da mi pokaže pravi put.....po pitanju njega...
molila sam za zdravlje svoje obitelji....
da mi pomogne da budem uspješna na faksu....
sve molitve običnog čovjeka....
ma i falila mi je ta vjera nekako...mislim da ću opet krenuti na službe.....jer nekad se osjećam tako sama i ne na pravom putu, a dok sam više vremena posvećivala Bogu, nikad nisam osjećala takvo što....
ON nije prekinuo sa svojom curom....kasnije nismo ni bili skupa....ali mrzim njegove poglede....želi me uporno držati svježe zagrijanu za njega, znate ono-ako krene što po zlu da me ima tu....
na neki način sam sretna što imam drugi život ovdje i što sam otišla jer bar ga neću gledati svaki dan....a to što ću misliti on neće znati...može samo osjećati...tako sam htjela da nešto bude između nas ovo ljeto....jer to je ipak savršeno vrijeme da se nešto dogodi ...bnar za mene....jer kući nisam tako često....a sad me neće ni biti duže vrijeme....nekako sam se pomirila s tim da idem i da ništa nije bilo, ali ostaje nada...JOŠ VJERUJEM U ČUDA I U NAS OBOJE...JER NEKE SE STVARI DOGODE KAD SE NAJMANJE NADAMO....
možda će doći naše vrijeme, a možda i ne....
o kad bi s ovom tužnom jeseni umrla i moja ljubav prema njemu....prema tom bahatom i napuhanom gadu...jer on to jest, a ja ga svjedno volim....
jer mnogima zbog njega ljubavi dužna ostajem....
ne bi nikoga drugoga osim njega ni ljubila da se nije pojavio taj lik iz RI....zovem ga Korea...nije ni tako lijep ni tako zgodan kao ovaj, a i čudan je, ali opet sam mu poklonila usne...ili ih je on ukrao...ma ne znam više ni kako se to sve zbilo....i sad sam TU....i trebam krenuti dalje.....
jednostavno odrediti stvari koje mogu, a koje ne....odlučiti za što se to borim...jer iskreno da vam kažem bila sam se pogubila u svemu...prije mi je faks bio na prvom mjestu, a sad je to mjesto izgubio, a ništa ga drugo nije zauzelo....a što je čovjek bez cilja....
možda je prije bilo lakše jer mi je faks bio jedini cilj i o ničemu drugomu nisam razmišljala....ali bome nisam ni života....i kad bi bila pala ispit sav svijet bi mi se rušio....a ne želim ni to više,....
moram samo dobro organizirati vrijeme i imati više manje sve....
stanje u obitelji...pa ne znam što da vam o tome pričam....
nekako sam najviše izbivala iz kuće....
uvijek sam bila vjetropir, a sad to treba pomnožiti sa 4....
sve je drugačije bez tate...kao da više i nismo obitelj...srednji brat i mama su na jednoj strani, najstariji brat i ja, dva ekstrema svaki na svojoj....
ja vam više nemam suza...samo ponekad me stegne oko srca i tad boli, ali opet prođe i tako ponovno....nisam ni toliko posjećivala očev grob...ovo je prvi put da sam otišla, a da prije toga nisam bila...možda se ljuti na mene pa mi mi ni neda da dolazim......
što sada dalje....?
definitivno se primiti knjige i učiti...moram upisati tu treću godinu....
i definitvno ne planiram provesti cijelo vrijemke čameći u stanu....više druženja i akcije uz obaveze...
i definitvno natrag na UN jer mamina kuhinja me dotukla.....
sve iznova....
vrijeme brzo leti.....i Nova godina će uskoro kako je krenulo.....
krenimo onda:-)
a prije toga idem vidjeti što se zbiva kod vas....
pusu vam šalje vaša Kia....
