čeka me još....

ponedjeljak, 30.04.2007.

samo ponedjeljak...

ja nekako i volim taj ponedjeljak...uvijek mi je kao neki početak...za razliku od nedjelje kad sve nekako jenjava....najviše naravno volim subotu...savršen dan...
sad vidim da je već prošao ponedjeljak i da je počeo utorak i da malo kasnim s postom :-) ali eto...
danas mi je bio voćni dan...dobro sam ga izdržala...
jutros me probudila kiša, a razbudio alarm...naime mama, buraz i nejgova cura su mi došli u posjet..obavili smo mali shoping i postala sam vlasnica jedne nove jako mekane žute dekice...obožavam ju....također i troje novih cipela...zadnji put kad sam išla u kupnju sve su mi bile odvratne...nekako nisam ja za ove neke đirove...no danas je Guliver za mene bio dobitna kombinacija....ili pak ja za njih...no nije bitno...napokon sam se opskrbila cipelama jer sam shvatila da se u zadnje vrijeme furam samo u tenisicama...a što ću kad ih najviše volim....i naravno opet mi je mama zaboravila ponijeti fotić...inače bi imali prezentaciju šuza...drugom prilikom...:-(
no sutra mi je proteinski dan i na meniju će se naći: grčka salata...obožavam ju....
vikend s frendicom je trebao biti produžen no kako su me moji iznenadili dolaskom, a i ona je imala neke obaveze, nije bio produžen, ali je bio super....
našle smo se u gradu, sjele na špicu, pile kavicu, tračale....
nakon toga počastile se finim ručkom...ja naravno u skladu s dijetom....jela sam čisto kuhanu rižu i salatu...i baš sam uživala...inače ne volim rižu ničime dosoljavati ili slično...jedem ju čisto kuhanu...za večeru sam jela rizi-bizi i salatu...
no počastile smo se francuskom manikurom i sad sam baš sretna s tim kako mi izgledaju nokti...
prije par mjeseci sam imala gelirane nokte...lijepo izgleda, ali se kuži da je umjetno...imam čvrste i zdrave nokte i bolje izgledaju kad su njegovani i prirodni...stoga nastavljam s francuskom manikurom ...
poslije smo još sjedile na kavi, otišle kod nje po njezine stvari i preselile se na vikend kod mene...
u nedjelju smo spremale tjesteninu i preljev od rajčice, a za večeru je bio sladoled...
zezale smo se i smijale....baš mi je to bilo potrebno...
nije me čak ni kiša oneraspoložila.....
moram spomenuti "prijatelja"....a što da kažem...ostajemo samo to....i super mi je što je tako....sad smo prebrodili neke stvari koje su se morale zbiti i to je to...
svoga princa ću ipak potražiti u nekome drugome:-)
a do tada uživam u svom soliranju....
sad se trebam posvetiti učenju....rokovi dođu tako brzo i ne smijem si dopustiti kikseve...
kući idem za 2 tjedna.....i jedva čekam taj vikend....
a moram i posjetiti ginekologa...bilo bi mi vrijeme da više počnem brinuti za svoje zdravlje....
svakako planiram poboljšati puno toga u svom životu....
nisam dola u napast da prekršim dijetu....jesam jela u većim količinama, ali to je valjda za početnike normalno dok se organizam ne navikne...
odlučila sam se vagati svakih 8 dana....
pa eto negdje u druge ponedjeljak ću javiti prve rezultate....
sad sam već malkice umorna....javim se sutra s nekim bolje inspiriranim postom...

| - 22:46 - ...why?.... (2) | print.... | # |

subota, 28.04.2007.

kratko javljanje prije dugog vikenda

samo da napišem par rečenica...naime frendica mi dolazi za ovaj produženi vikend,a ona ne zna da pišem blog pa se neću dovoditi u opasnost da to sazna...
jutros sam se ustala rano i cijelo vrijeme pjevušim..čistila sam stan...puna sam neke energije...baš sam happy...i planiram se ovih par dana baš zabaviti....jedna stvar koju moram je izbjeći nagovaranje frendice da prekršim dijetu...reći ću jednostvano NE...
jutros sam sretna i zbog toga što sam postala članica cluba...yuhuuuuuuu...
čula sam se s prijateljem sinoć....kad sam počela ići na temu da "rasčistimo stvari" on je otišao s frendom na cugu...rekao je zvati oko 1, a napisao je poruku jutros u 5 jer se zalomio s kolegama s posla...je baš...to je pak za mene previše...
zvao je maloprije jer putuje pa da mi se javi...
nismo rasčistili stvar, ali kod mene je sve u biti jasno...samo prijatelji...rekao je zvati večeras pa se nadam i službeno sve riješiti...
ipak nisam ja za neke veze...
a i ljeto stiže, a planiram se zabavljati s ekipom maksimalno...dečko u tu kombinaciju ne ide....:-)
no bilo kako bilo meni bi bila idealna samo brijačina bez obaveza...
no kako to neće ići, a niti ne mora jer more je dečki na ovom svijetu...
ja hrabro nastavljam dalje sa svojim ciljem...
dragi moji svima vam želim ugodan ovaj vikend...
uživajte...
voli vas vaša kia...
kisss

| - 12:15 - ...why?.... (11) | print.... | # |

petak, 27.04.2007.

do kraja....

dok sam neki dan listala svoj dnevnike uočila sam jednu stvar...uvijek sam si postavljala neke ciljeve...neke sam ispunila u potpunosti, neke djelomično, a jedan nikako...a to je da smršavim na svoju staru težinu....zadnjih 4 godine sam si stalno zapisivala cilj smršavjeti 10 kg...i tako čitajući shvatila sam neke pogreške....iz početka bi krenula s velikim elanom, a na kraju uopće ne bi bilo spomena o planovima prehrane ili nešto...i tako sve do ponovnog postavljanja cilja....bila sam smršavjela prošlo proljeće i to drastično, ali to je bilo zbog tragedije u životu tako da se tog dijela ne želim ni sjećati...
sad godinu dana kasnije stvari su se opet vratile u normalu, a kilaža u "ne-normalu"...
što vidim kad se pogledam u ogledalo?
ne, neću za sebe reći da sam slonica i takvo što jer se ne smatram takvom...rekla bi ovako: pa ne izgledam loše, nekima čak i zavodljivo, ali sebi osobno ne pašem u koži u kojoj se sada nalazim...ne želim biti ugodno popunjena, ne želim biti žgoljava....želim biti lijepa sebi..
možda da krenem sa pričom kako sam uopće dospjela do kilaže na kojoj sad jesam...
tj. najprije ću reći osnovne podatke. imam 173 cm, težina 70, godine 22, prijašnja težina 60-62..naravno na nju se želim vratiti...
da krenem malo o povijesti svega nagomilavanja kilograma:
sve je krenulo kad sam prekinula s dečkom...najprije sam bila jako smršavjela jer sam prekinula s dečkom i bilo je puno živciranja...u to vrijeme još sam bila vegetarijanka i kilogrami mi nikada nisu predstavljali problem jer je moj jelovnik bio sadržan od voća i povrća...ok bila sam slaba na slatko, ali ne uvijek..kad bi imala dan D jela bi samo čokoladu i ništa drugo i onda je moglo proći nekih 15 dana da ne kušam ništa od slatkoga....pms i takve stvari...imala sam užasno bolne mjesečnice pa sam obavezno 5 dana u mjesecu bila na jakim lijekovima zbog čeka mi je obično patio želudac...
osim toga što sam prekinula s dečkom i što me je to dovelo do ruba, završila sam srednju školu i upisala fakultet...slijedila je selidba u novi grad....poanta je bila što od moje generacije nitko u Zg nije upisao faks pa sam ostala sama na svom putu...poznavala sam neke ljude, ali to mi nisu bili prijatelji i često su me znali povrijediti tako da sam ih neko vrijeme i izbjegavala...
no unatoč svemu ja sam bila sretna jer sam došla ostvariti svoj san...studirati u Zagreb...kako sam samo bila puna ideja, želja, ideala...koji snovi..
sve je to palo u vodu kad sam vidjela gdje ću živjeti...šok...ne želim se ni sjećati sobe u kojoj sam živjela jer budi ružna sjećanja..koliko sam samo puta plakala u njoj...sama...bez prijatelja...daleko od doma..a ni na faksu nisu cvjetale ruže...
no nešto u vezi te sobe moram spomenuti...nije imala kuhinju, a glupa gazdarica mi je stavila rešo u kupatilo....to mi se apsolutno gadilo tako da ga nikada nisam ni upotrijebila...
navikla sam doma jesti kuhano svaki dan i naravno znam kuhati samo što tad nisam imala gdje....upisala sam se kao izvanredni student pa nisam imala iksicu da idem u sc...
živjela sam tako u stresu par mjeseci....hraneći se čevapima, sendvićima, pecivima i naravno slatkim jer više nisam imala uvjete za svoju vegetarijansku prehranu...nakon torture tom hranom kad bi pojela juhu uslijedili bi nepodnošljivi bolovi...
agonija je prestala kad sam se preselila....bar što se kuhinje tiče...novi stan je bio prekrasan...jedino što je falilo je bila svjetlost jer je bio blagi suteren, ali to mi tad nije bilo toliko važno...
u stan do mene se uselila jedna poznanica iz djetinjstva....
prvih godinu dana s njom sam prolazila apsolutne muke...
došao je 7 mjesec i ja sam bila na rubu živčanog sloma...
i nisam toliko jela koliko sam imala osjećaj da sam se sva napuhala od živaca...dodatni razlog je bio i pad godine...stvarnost me lupila u glavu...
no tad sam došla kući...normalno okruženje, ekipa, moj stari život ponovno...u roku od 20 dana skinula sam 6 kg, a da se nisam ni trudila....jednostavno su otišli...
9 mjesec-povratak u Zg....bila sam jača...uvidjela sam sve pogreške koje sam radila...odlučila se nastaviti boriti....i uspjelo mi je....
i dalje su mi falile mnoge stvari od mog života kojeg imam doma i dan danas mi fale, ali živim s tim i trudim se promijeniti situaciju...
tim putem izgubila sam dosta samopouzdanja kojeg sam prije imala...
napokon mi je krenulo na faksu pa sam bila sretna...izlazila nisam nikuda jer nisam imala s kim, to mi je jako falilo, naravno i sad...održavala sam svoju težinu, kakva god da je bila...bilo mi je važno da ne ide dalje iako je postojala želja da ju smanjim...
najveća tragedija mog života dogodila se kad je tata preminuo....
nisam jela, nisam spavala...doslovno sam se sasušila...bilo je to mučno razdoblje...
no pokosilI su me blagdani i slatko...i prežderavanje...i minimum aktivnosti...nisam bila sretna nikako,a k tome zbog svega opet je patio faks...
dovoljno sam jaka ili ojačala da krenem ponovno...s dna...ovaj put DO KRAJA....
osim ovoga želim ostvariti i druge ciljeve...promijeniti život generalno...ojačati karakter i ne dopustiti više ničemu da me slomi...
imam svo vrijeme ovoga svijeta i planiram to iskoristiti...
obično realno gledam na sve stvari...i shvaćam da je za mršavljenje potrebna volja i znati imati svoje granice...potrebno je vrijeme i trud...ali ne samo ovih 3 mjeseca, nego i dalje u životu...usvojiti taj način prehrane i naučiti se samokontroli...
ja to želim postići....
zašto ova dijeta? nisam ljubitelj mesa...nikako...volim voće, povrće, tjesteninu, salate i slatko naravno....
sviđa mi se što ne gladujem već u biti jedem više namirnica biljnog podrijetla no što bi inače pojela...osjećam se zdravo, poletno, lagano...nije mi naporna...vjerujem da ću uspjeti s njome postići svoj cilj..
kad sam već kod rasprave o dijeti mogu ponosno reći da mi je danas 5 dan...voćni dan je prošao super...jedino čime griješim je kava s mlijekom, ali kavu obožavam...no našla sam rješenje i za to...na prvi dan ću piti kavu s mlijekom i na voćni, a na drugi i treći ću piti bez mlijeka...eto...što se tiče prvih dojmova: sviđa mi se svakako...spremam si ukusna jela, ali pazim na količnu...kupila sam si i knjigu tako da sve štima...
ovaj put stvarno idem do kraja...
to je i razlog zbog kojeg želim u karakter klub...nekako osjećam podršku, a i to da nisam sama...k tome tamo se može pročitati svašta korisno...
u biti nije mi sporno vrijeme u kojem želim smršavjeti svojih 10 kilograma jer planiram i dalje provoditi taj način prehrane....naravno da bi željela da to bude do 7 mjeseca pa da na more dođem zadovoljna, ali ja ću polako pa sigurno....
što da vam kažem za kraj?
sutra je moj 6 dan dijete....veselim se....
jedini problem koji imam je što mi dolazi frendica, a kojoj se baš ne sviđa moja ideja da smršavim...rekla sam da sam na dijeti i da mi do sada odlično ide i da ne želim kršiti i da ću spremati sve po jelovniku za to...shvatila sam da bi voljela da prekršim kad je unatoč tome što sam rekla, ona rekla: pa možeš preskočiti jednom voćni dan...idemo cugati navečer...a dobro zna da je to u dijeti zabranjeno jer je i sama pokušala provoditi pa je odustala....moram ostati jaka i prestati biti pristojna po tim pitanjima....ako sam ja nju poštovala kad je ona bila na dijeti onda može i ona mene...
svakako vam javim rasplet događaja..nadam se ostati karakter....
toliko od mene za ovaj put...

priča plus:
što se tiče"prijatelja" ipak je nazvao..nešto malo kasnije no što sam napisala post...pričali smo tri sata i zaključili ništa...totalna zbunjola...zvao me je i večeras, a i sad ponovno čekam poziv je rje otišao do grada s prijateljem na cugu...
ipak vrijedi ostati kod svojih princima...
kad me nazvao bila sam sretna jer je na neki način prošao na mom testu...smijala sam se zato jer je skužio kojuigricu igram pa je popustio i nazvao...rekao je da kad mu se nije čekalo toliko dugo da ga nazovem pa je to ipaknapravio on...da je prošla ponoć i da me tad nazvao sigurno mu s eviše ne bi javila...tako sam si bila odredila...no ipak je nazvao prije ponoći...sam kaže da se je razmišljao bi li nazvao tad ili ujutro...uf za dlaku...
da malo bolje pojasnim situaciju njega i mene:
evo ovako: iz početka ga uopće nisam simpatizirala...nikako ga nisam baš imala u vidu za nekoga s kim bi brijala...onda je došao par puta kod mene doma na ručak...pa sam bila jednom kod njega na ručku kad nije bilo njegovih...pa ponovno za Uskrs...u međuvremenu smo se počeli stalno čuti mobitelom i spikati po par sati...puno smo si toga osobnog rekli u tim razgovorima...čak sam mu nabavljala broj od jedne cure koja mu se svidjela i koja je btw moja sestrična...savjetovala ga kako da ju osvoji...Hvala Bogu što me nije poslušao..naravno svojom taktikom nije ništa postigao, a moja bi ga sigurno dovela do cilja...no dobro...
no ja sam prošli vikend došla doma...odmah smo se čuli...izašli vanka...počelo se cugati...dajte zamislite niti jedno od nas ne pije juice-votku, a tu is lijedeću večer smo ih ispijali kao ludi...još sam se ja šalila kako je slatko-gorkog okusa...
no naravno te dvije večeri je alkohol učinio svoje i zabrijali smo...
hm...pisala sam već o njegovim dvosmislenim signalima...jednako je i sad...
ne zna se tko pije, a tko plaća...
nikako se ne možemo sporazumijeti što smo: prijatelji, brijači ili pak za vezu...
totalno ludilo....i to toliko da vam sad konkretno ne mogu reći o čemu se baš raspravljalo ta tri sata jer na kraju ni sama nisam znala o čemu pričamo...kome je stalo, kome nije...tko će bitipovrijeđen, a tko ljubomoran...ajme majci...luda totalno..
dogovorišmo se na kraju prespavati cijelu stvar i večeras raspraviti o tome..i trebali smo...naravno hoćemo ako ja ne zaspem pa ne čujem poziv...
no kad me večeras zvao rekao je da je bio na fešti i da je malo popio..malo smo se uhvatili teme, ali je tad morao po prijatelja pa nismo do kraja riješili...
jedna stvar je jasna...shvatih to danas....ja nisam trenutno za vezu...brijati ne možemo jer to povlači druge stvari pa ništa od toga...ako smo samo prijateljinaravno da to ne može štimati kao do sada jer kad on spomene drugu ili ja drugoga postoji opasnost od ljubomore...
ajoj....cijela komplikacija...svakako ju planiram riješiti do sutra....znači samo prijatelji...hm...
ma iskreno glupo mi je što mi neće iskreno reći bi li on vezu ili ne...možda bi ja čak i probala, ali kad se tako ponaša onda ću i ja istim tempom...
rekao mi je da sam mu pomutila sve planove koje je imao jer sam mu kao uletjela u život....da ga je strah da tu ne bude povrijeđenih, a povrijeđen sigurno neće biti on...da osjeća pritisak jer da što god da učini da ima osjećaj da me vara...ja sam bila malo popizdila na te stvari jer mi je ispalo kako momak smatra da je meni u biti puno više stalo nego njemu...heloooo?
onda sam udarila kontru:rekoh mu da ću ga riješiti tog nejgovog pritsika i nek samo reče kad?
on mi je odgovorio : znam ja tvoj način...otići ćeš i biti s bivšim...
ja sam rekla da nije bitno kako ako on to stvarno želi da ću to i napraviti...naravno nije mu se svidjela ideja...
onda sam mu rekla neka nastavi svoj život, neka se nađe i brije s tom malom ( koja ga je btw zvala i to nakon što je vidjela nas dvoje skupa u gradu...naravno ja sam joj potvrdila da je ok momak i da može s njim na kavu i da između nas nema ništa...samo susjedi...a u sebi gutala knedlu )no sad odjednom nije ona više tako važna...
nema smisla nastavljati više pisati cijeli scenarij jer ne vodi nikuda...meni to sve ide na živce..u biti, oboje isto mislimo,a previše filozofiramo...ne želim trošiti vrijeme na to...just friends...i to je to..
a ja fino do ljeta planiram mnoge stvari na sebi promjeniti na bolje i naravno naći frajera malo za faćkati se...biti zavodljiva..hraniti svoj ego...
naravno da ću vam pisati report kako to podnosi...eto sad je već kasno...vrijeme je da spalim cigaretu i grem pajkiti...
svima laku noć...kisss

| - 23:27 - ...why?.... (3) | print.... | # |

četvrtak, 26.04.2007.

Ako smeta tvojoj sreci

Siguran budi da nista lose
ne moze da ti se dogodi
sa moje strane
iako vise nismo u ljubavi

Ako smeta tvojoj sreci
ja te vise necu zvati
ako zelis da te ne znam
ja te vise necu znati

Bio si moja ljubav najveca
i sreca moja bio si
oprosti sto sam jos tvoja
negde u podsvesti

što da kažem....jesam ljuta na sebe ili njega....što već dva dana čekam poziv i što sam tome sama kriva...
glavo luda...
u biti, i jesam sama kriva...
što sam takva i što ne vjerujem dok se ne uvjerim...
što stalno provjeravam i testiram...
što mi sumnje izjedaju um...
što sam onim što ja jesam otjerala tebe ode sebe..
nije mi bila namjera...
trebao si to pročitati...vidjeti...shvatiti....
jesam ljuta na sebe jer v preveć držim do principa...
pod svaku cijenu...
udahni duboko...
stisni delete..
lutaj i traži dalje....

za kraj još jednom:

Oci su ti izdajice plave
svaku vijest mi prije tebe jave
ono sto mi tvoje usne cute
govore mi oci kad se mute

Oci su ti izdajice male
zale mi se, kaju se i hvale
sto ne zelim tvoje oci kazu
tvoje oci ne znaju da lazu

Ne pitam te nikad pa ni sada
ne pitam te gdje, s kim i kada
ne pitam te to, ne pitam te to
sto bi me, hej, ubilo

Ne pitam te, znam da neces reci
ne pitam te, sve ces mi poreci
ne pitam te, ne, al' uzalud sve
tvoje oci, svejedno, ubice me

| - 21:06 - ...why?.... (7) | print.... | # |

utorak, 24.04.2007.

u kovača najgora potkova....

puno se puta pitam kako to da znam rješenje za svačiji ljubavni problem osim svoga.....
okružena sam prijateljima i prijateljicama koji su u vezama, avanturama, brijačinama i obično kad im treba savjet, moj broj telefona je stalna linija gdje mogu dobiti savjet....nije da se hvalim, ali čim mi malo pojasnu problem i situaciju ja nastupam kao dr.Baltazar sa savršenim napitkom....
a ja? prilično se povodim osjećajima i intuicijom.....
problem je nastao oko "prijatelja"....bila sam doma za vikend i brijali smo....nisam to baš-baš željela, ali negdje podsvjesno sam si bila zacrtala da ću ga slomiti..
neko vrijeme smo se stalno čuli mobitelom i slali dvosmislene signale pa sam bila i sama sebe zbunila gdje sam se to našla....
no ovaj vikend je bio presudan....
samo sam se sad uvalila u još veći problem....ne mogu ga izbaciti iz glave....da se razumijemo, nisam zaljubljena i ništa, ali jednostavno me zbunio....inače se uvijek držim svojega gesla da kad osvojim ono što sam željela da ne idem dalje, ali ovaj put je nešto drugačije...kod njega mi se sviđa što me kuži na način na koji ja to želim...ajmo reći da je neka "romantična duša" pa mu i sami pogled mnogo znači...
iskreno bilo mi je super brijati s njim....ljubi se za poludjeti....a nisam uopće zamišljala da bi mi se te usne mogle svidjeti....
btw skoro je nastao okršaj između njega i moj bivšega ( onoga oženjenoga) jer ovaj drugi nije mogao podnijeti da nekoga drugoga gledam na način na koji sam nekad gledala njega....i da btw njemu je danas godišnjica braka...koji splet okolnosti...svakako u svemu ovome bar sam ispunila jednu svoju davno zacrtanu stvar:dugo sam patila za tim bivšim i kad se oženio mislila sam da mi je sav svijet propao...i opet sam preživjela, ali sam si obećala da ću mu kad tad pa makar i jedan dan u životu vratiti sve to ...i jesam...i konačno sam mirna i slobodna....
svi mi imamo neku svoju viziju kakvu bi osobu htjeli kraj sebe, a vjerujte mi niti je on bio moja niti ja njegova vizija i opet smo se nekako našli.....zapravo vjerujem da uvijek dobijemo ono što nismo željeli...
što da vam kažem o njemu...hm...crn je, a mene nikad nisu privlačili takvi....višlji od mene za nekih 10 cm...ni to se nikad nije uklapalo u moju viziju jer obično biram dečke iste visine....emotivan, a što je totalno suprotno od "hladne ja"....
zar je onda moguće da mi se sviđa? po svemu ja nisam načisto sama sa sobom...znam me ubiti u pojam svojim riječima i gestama...
u ovom trenutku ne mogu vjerovati da ovo uopće pišem, ali eto takav je taj ludi život...
u čemu je onda problem...opet smo nastavili sa svojim dugim telefonskim razgovorima, uredno analiziramo svoje ponašanje od vikenda, u bitnim crtama se slažemo da smo prekršili granice prijateljstva, a...uf....
ukratko problem je što ja sad ne znam na čemu sam....iz razloga što se on opet ne izjašnjava u cijelosti što hoće, a što neće....a ja pored toga nisam načisto sa sobom što želim od njega...
k vragu...a baš sam se bila lijepo ispraksala u tome da se držim nekih svojih granica i sad mi on upadne u život...
da mi je samo na minutu ući u njegovu glavu da vidim njegova razmišljanja...tj razmišlja li uopće kao i koliko i ja,....no jednim dijelom znam da bi želio znati o meni više nego što sam mu sama rekla i onaj dio koji sam kuži jer je rekao da bi volio pročitati moj blog...lijepo sam mu rekla da ne pokušava jer ću spakovati kovčege i odseliti na Mars..eto...sad gledam u glupi mobitel i čekam njegov poziv...što je meni ovo trebalo...

| - 23:20 - ...why?.... (5) | print.... | # |

četvrtak, 19.04.2007.

stiže ljeto...

osim što nam to nagovještavaju ove jake zrake sunce od kojih je preporučljivo skrivati se zbog štetnog UV zračenja i reklame na TV-u daju do znanja da ono stiže i da se treba što bolje pripremiti...te ova krema za celulit te ona super spravica....za samo 4 tjedna intenzivnog korištenja 5 cm manje...ma možeš si misliti...kad bi to bilo tako, svi bi bili modeli...neću u potpunosti osporiti djelovanje istih, ali u toj mjeri kao što se reklamira svakako hoću....kompanije koje prezentiraju takvu vrstu proizvoda zarađuju godišnje milijarde i to samo zbog svoje moći uvjeravanja i lakomislenosti potrošača...kad smo mi ženkice opsjednute svojim dupetom, kilažom i svime onim što nam na tv-u prikazuju kao savršeno, a mi to nemamo, a oni kao imaju savršeno rješenje za naše probleme....
i naravno mi se i dalje damo zavarati iako duboko u sebi znamo da se rezultati neće ostvariti preko noći...za to smo trebali provesti cijelu zimu redovito posjećujući teretanu, kretanjem, smanjenjem unosa hrane....naravno radimo sve suprotno i sad kao da nam stoji omča oko vrata jer vremena do početka ljeta je ostalo relativno malo, bar za takve rezultate...i što sad činiti...biti ljut na sebe, izbjegavati plažu gdje se okuplja glavna ekipa, a s time i zabavu samo zato jer imamo škembicu...hm...obično sve to tako završi....
a zašto? zato jer nismo znali biti i ostati karakter kod nekih stvari....
pričati ću malo o svojoj prijateljici: generalno govoreći nije nikakav karakter...istina je da ju volim i prihvaćam onakva kakva jest, sa svim manama i vrlinama....uvrijedila me je par puta zbog nekih ne sitnih laži....i nisu bile toliko važne te laži već činjenica što sam joj u nekim stvarima toliko pomogla i sve znala, a od nje sam očekivala samo da bude prijatelj i otvoreno kaže to što se već odavno zna...umjesto toga zaplela se sama u svoju mrežu laži...prošlo je od toga mnogo, naš odnos se bio dosta i zahladio, a onda je opet nešto puklo u njoj i naravno kome drugome doli meni da se javi....sad stvari stoje drugačije...govori stvari koje možda i ne želim čuti,ali napokon sam dobila svoju satisfakciju kad je rekla: dosta mi je sviju...ti si jedina osoba koja me nikada nije osuđivala, nikad tražila išta, a davala sve....uistinu si moj pravi prijatelj...i priznajem jesam...ne hvalim se, ali njoj stvarno jesam...
no krenula sam pričati o njezinom karakteru...ima 26 godina, razvedena i curicu od 9 godina...puno problema u životu....naime skrbništvo nad curicom je dobio muž koji je sad već u braku s drugom....
ona je pak neodavno prekinula 4 godine dugu vezu s dečkom zbog kojega se i razvela...dobro on je bio jedan od razloga....
i sad kao da je pukla....osim što fura već dugo potajno sa meni bliskom osobom , fura i sa mojim bivšim, a špija još jednog, ali ju taj ne doživljava...dobro s njim nisam bila dugo, nekih 2 mjeseca pa mi nije ni toliko bitno...rekla sam joj razloge zbog kojih sam prekinula s njim i da se pripazi jer je lažljivac i teška babetina, ali kao da me ne doživljava kad joj to kažem....pustila sam neka radi po svom, a što drugo da činim....
obožava biti u centru pažnje, a ego joj hrani kad u svoju mrežu uhvati što više muha...
lijepa je i zgodna, tamnoputa i markantna...ne baš pismena...ali ima taktiku zavođenja...i tako joj se u životu nije baš dogodilo da nekoga nije dobila u svom životu....
zanimljivo je da obožava konkurenciju i naravno pobijediti...ja se nikada nisam ni trudila ulaziti u takvu igru s njom iako to ona nije shvaćala...ako je nekoga željela, a istovremeno se i meni sviđao, uvijek bi se povukla i pustala joj da dobije svoj trijumf...
znale smo satima sjediti , pijuckati kavu i pričati, fantazirati o tome što bi htjele...tako smo jednom gledali njezine foto albume....vrištala sam od smijeha...naime na tim slikama iz ne tako davne prošlosti ona je bila totalna suprotnost onoga što je sad....koma frizura, 15 kg viška, obleka kriminal...nisam mogla vjerovati da se radi o istoj osobi...
pitala sam ju kako se uspjela promijeniti....rekla sam generalno govoreći i nije neki karakter, ali po pitanju ovoga definitivno jest.....odlučila je smršavjeti i voditi brigu o sebi...u bit ona je sebi uvijek na prvom mjestu...kaže da u glavi ima uvijek sliku kakva je bila prije i kakva je sad i da se nikako ne želi vratiti na staro...po pitanju hrane : ona ima svoju mjeru koju nikako ne želi prekršiti...kaže da svatko može takvo što, ako to stvarno želi....
dakle ona je sve svoje nedostatke uklonila voljom i trudom i pretvorila to u svoje best adute...to me kod nje fascinira....
ako nešto stvarno želimo to možemo ostvariti, ali to nećemo nikako postići ako jednom ne krenemo...treba prestati maštati i maštu pretvoriti u stvarnost...
možda će iz početka biti teško, možda pokleknemo pod teretom, ali treba ustati i tražiti nove izlaze...
kao početak svega treba odrediti što mi to zapravo želimo...naravno oko cilja ne smije biti dvoumljenja.....
drugi korak je proučavanje najlakšeg puta do ostvarenja tog cilja...dakle što trebamo činiti...nije sramota tražiti pomoć, savjet....pomozi sam sebi i Bog će ti pomoći....
treći korak: sad ste već postigli svoj cilj; ali tu nije prestala borba...treba zadržati to svoje osvojeno mjesto, dalje se truditi...
znam da je lako sve to reći i izreferirati, ali postići..upravo je tu bitan onaj segment: AKO NEŠTO STVARNO ŽELIMO, TO ĆEMO I OSTVARITI....

| - 13:11 - ...why?.... (5) | print.... | # |

nedjelja, 15.04.2007.

pretplata i unlimited-greška na mreži

jesam li luda ili što ?
pričam s frendicom ili s bilo kime drugim...i tri puta me tokom razgovora prekida -greška na mreži.....naravno biram ponovno....onda se dogodi da samo odjednom ne čujem sugovornika i naravno biraj opet...i tako dalje...
i tako već zadnjih tjedan i nešto....
i tako je isto i frendici...
naime obje smo se odlučile prebaciti na pretplatu i uzeti unlimited opciju....misleći tako srezati troškove računa, ne gubiti vrijeme na kupovanje bonova i sve druge pogodnosti koje se nude u paketu...
i što se sad događa?
prije bi razgovarala s frendicom oko sat i pol i tek bi me onda izbacilo pa bi morala ponovno nazvati, ali to je prihvatljivo za razliku od ovoga što se sada događa...
i ne, nisam nazvala službu za korisnike jer bi mi vjerojatno odgovorili : pa greška ili radovi na mreži....
e pa meni je toga stvarno dosta...uredno plaćam ono što sam kupila, ali ako je ovo način da se ljude potkrada onda nemam riječi...
možda se varam i možda je stvarno problem privremene naravi, ali me zanima da li se to događa samo meni i meni poznatim ljudima ili se pak događa svima koji koriste mobitel ????
nigdje nisam u novinama ni na netu pročitala obavijest da se radi o nekim radovima stoga imam razloga summnjati da se radi o određenoj taktici zarade...
pa što su onda uvodili taj unlimited ako ga nisu smatrali profitabilnim , nego sad kad su kiksali, po čijim leđima, nego po potrošačevim...nije da ću propasti za par kuna koje mogu na taj način sabrati, ali ovdje je stvar principa....
nekad stvarno znam dugo pričati s frendicom jer se ne vidimo po 2 mjeseca i moramo razmijeniti informacije:-) pa se znamo šaliti kako nas tamo u centru moraju prekinuti jer smo im već dosadne...
no ono što hoću saznati je: LJUDI DA LI SE TO I VAMA DOGAĐA?

| - 18:49 - ...why?.... (7) | print.... | # |

subota, 14.04.2007.

mojoj majci.....

sve žene koje su rodile kažu da nema veće ljubavi od one koju ima majka prema djetetu...
od mnogih žena sam čula o tom čudesnom osjećaju kad majka prvi put primi svoje dijete u ruke i privije ga na svoja prsa....nešto posebno...nešto što nikad u životu nisi osjetio....nešto što briše svu bol porođajnih muka....čista ljubav....
neodavno sam saznala nešto o sebi....skoro pa da nisam bila rođena..iako mi je sad 22 godine i tome bi se trebala nasmijati, nije mi bilo tako....moja draga tetka, mamina sestra se jednom prilikom izlajala....
mama, ona i ja smo vodile sasvim uobičajan razgovor i ne znam kako se dogodilo da smo došle na temu porođaja...iako sam i prije znala uočiti da kad god bi se raspravljalo o toj temi da bi mama promijenila ponašanje...kao neka nelagoda...
ne mogu vam opisati kako sam se osjećala taj momenat kad sam čula riječi: nisi se trebla roditi, ali bilo je kasno za abortus pa ipak jesi...kao da mi se izgubilo tlo pod nogama...kad su mi se oči susrele sa maminim očima...toliko razočarenje kod mene...toliki strah kod mame...
sjela sam u auto...vozila preko stotke....suze su jednostavno kapale niz moje lice....slike, riječi..sve mi je brujalo u glavi..neželjenja....slučajnost...zar sam bila samo to? onad sam se sjetila tatinih riječi....cijeli moj život zbijao je šale na moj račun...samo što je u toj šali bilo istine...od malih nogu dobro zapamćene riječi: uf ženska beštija kud se rodi ..mogao sam sad imati tko zna što da se ti nisi rodila....znam da me je volio i to što je govorio stvarno je bila šala..ja bi se tobože ljutila kad bi rekao takvo što, ali znala sam da je šala i da me samo zeza...sve do tog momenta....bilo mi je teško...
imala sam dva starija brata..očito djeca koja su željena...zašto sam ja onda bila ona koju je trebalo eliminirati....trebalo mi je tjedan dana da dođem k sebi...potajno sam krivila mamu...
krećem od sebe i od stajališta mnogih žena...muškarcu je ipak želja da imaju sina...većini njih...
a kod žena uvijek postoji želja imati kćer...na kraju krajeva nije važan spol, već da je dijete živo i zdravo...
a mene se nije željelo ni tako...
kako sam ipak ostala na ovom svijetu....mama je došla prekasno na abortus...doktor ga više nije htio izvršiti....eto zahvaljujući tomu ja sam danas tu gdje jesam...
nisam ni imala snage pitati mamu zašto....pa bila je u braku, imala je već dvoje djece,relativno mlada -imala je 28 kad je mene rodila....zašto....???????''
još mi je teža stvar što znam da je tata pristao na to...kako su mogli....teško mi je pisati o ovome...
bolje bi bilo da nikad nisam saznala za ovo...nekad je bolje ne znati.....
i sad kad tate nema najviše mi fale te njegove šale...baš te šale s ironijom u sebi....ponekad ga čujem kako ih izgovara....
ma znam da su me voljeli...iako je moje djetinjstvo bilo sve samo ne lako..toliko sam toga proživjela, a ovo je bio vrhunac....
ipak unatoč tomu vratiti ću film unatrag...pokušati opravdati sebi neke stvari...
moja majka...
najstarije dijete od četvero njih u svojoj obitelji...dijete sa sela....imalo se malo, ali se živjelo i bilo sretno s time...nije ju sreća pratila u životu...ostala je bez majke sa 17 godina...najmlađi brat joj je tad imao 6 godina....nije završila višu školu jer za to nije bilo prilike...
udala se sam 19 godina za mog tatu...
ne mogu reći da je imala lijep život s njim....zato mi je ljubav neshvatljiva...teško mi je to reći , ali moj tata ju nije znao cijeniti...on sam nije bio naučen pokazivati svoje osjećaje iako je duboko u sebi jako osjećajan...i mama i mi smo od njega znali proživjeti jako ružne stvari..zapravo uništio je moje najbolje godine...kad se počeo mijenjati tad mi ga je Bog i uzeo....
teško je to objasniti....njega zapravo nije ni bilo 90 % naših života...a onih 10% što je i bio s nama nije se trudio učiniti lijepim.....ponašao se prema nama kao da smo njegovi podanici..njegova je morala biti zadnja....moram reći da je jedina osoba koje sam se u životu bojala...zbog koje sam tri puta promislila prije, nego sam nešto napravila jer ako ne bi bilo tako obično bi kao kazna bile batine...bojala sam ga se ni opisati ne mogu koliko...možda se sada osjećam tako izgubljeno....jer nema ga više, a nema više ni straha...samo u najgorim snovima...ali opet fali mi neopisivo....sebi sam obećala jednu stvar u životu: nitko više u mom životu neće imati takvu vlast nad mojim životom...taj autoritet sam priznala samo njemu..nikome drugome....
nije bio dobar mami..sto puta sam se znala zapitati čime je ona zaslužila takav život...za svoju dobrotu nije dobila ništa natrag...da mu sudim ne mogu jer on nije znao drugačije...samo sam jednom u životu shvatila da je želio drugačije...da je postojala mogućnost da se sve promijeni,ali tad je već bilo kasno.... drugi ga dan više nije bilo...i onaj zadnji put kad sam s njim razgovarala prva osoba za koju je pitao, bila je mama...volio ju je, ali pokazivao je to na krivi način....činjenica je da bi u životu bez nje bio izgubljen..ona je stvarno bila njegova bolja polovica...
mama je ostala i bez oca, mog djeda , također relativno mlada...još jedan udarac u životu...
finalni je onaj kad je izgubila tatu...
unatoč svom njegovom ponašanju i njezinom teškom životu s njim i općenito, tata joj fali i svaki put kad pričamo o tome kako će izgledati njezin život u budućnosti, ona kaže da joj bez njega život ne znači ništa jer na kraju je uvijek sama....
mama je imala težak život....toliko stvari joj je bilo u životu zabranjeno...stvari koje su drugim ljudima bile normalne....nikad se nije šminkala, farbala kosu,oblačila sexy i sve te stvari koje čine život žene..ne samo što tata to ne bi dopustio, nego i zato što to nije bila naučena....tako je odgojena....za tim stvarima ona ni ne žali...jer kako se kaže kako žaliti za onim što nisi iskusio ...
nije ju vodio skoro pa nikuda sa sobom....bila je tu da odgaja djecu, kuha, pere, čisti,a ne za pokazivati se u javnosti...sto puta sam joj znala reći da je njegov rob....znala je ona to i sama, ali ona je tako i bila navikla s njim....i sad joj fale te stvari...užasno kako se čovijek može izdresirati...kako ljude možemo naučiti da nam budu podložni...a iz kog drugog razloga, osim ljubavi....
nju je naučio tim stvarima, ali samnom je vodio vječitu borbu...
koliko sam samo batina dobila zato jer sam se borila za neka prava koje su moje prijateljice imale samo tako...viječita borba između njega i mene....znam da je vidio da sam odveć pokupila njegove gene i htio je pošto poto ubiti to u meni..napraviti od mene osobu kao što je mama...a znao je da nisam ona i da nisam bila takva ,da neću neke stvari prihvatiti kao takve...borila sam se i pobijedila....jer na kraju je već izgubio snagu boriti se samnom...a nakon nekog vremena našla sam načine kako postići ono što želim , a da za to ne dobijem batine.....tek kad sam otišla na faks i kad je on shvatio da smo braća i ja postali već ljudi i da više ne može kontrolirati naše ponašanje, počeo se i on sam mijenjati....ne možete zamisliti kako sam bila sretna kad je u kući napokon vladao mir....nije bilo dugog vijeka ta sreća, jer napokon kad je sve došlo na svoje, on je otišao....
počela sam pričati o teškom životu svoje majke....s njom patili smo i mi...
imam osjećaj da je i sto puta požalila što me je rodila jer od svoje braće ja sam joj stvorila najviše problema, ali nije bila samo moja krivnja....braći je ,u biti ,više manje sve bilo dozvoljeno jer su muški, dok sam ja s druge strane ispaštala što sam žensko...vrijedila su dvostruka mjerila....
moja je obitelj zapravo većinu mog života bila disfunkcionalna...nije bilo nekog razgovora između roditelja i nas....živjeti toliko dugo s nekim, a da ti bude stranac,....jer tata se nikad nije ni trudio upoznati nas, a mama nije ni znala kako, a kad bi i pokušala učinila je to na krivi način i bila odbijena...obično bi se radilo o tome da je većinom u krivo vrijeme reagirala...sjećam se kad sam dobila svoju prvu mjesečnicu....bila samu u prvom srednjem i bila sam zadnja od svojih cura....one su je dobile već u osnovnoj....od njih i njihovih mama sam saznala o tome...znala sam si nekada kupiti časopise teen i ok, u njima je bilo dosta o tome napisano...problem je bio kad bi mama našla te časopise...završili bi rasparani u smeću....nikad ju nisam shvaćala zašto to radi...
no onda je došla prva mjesečnica....naravno nisam joj rekla i skrivala sam sve tragove....kad je saznala pitala me zašto joj nisam rekla...taj put sam poludjela i izvrijeđala je...plakala je..rekla sam joj da nema prava znati to o meni jer se nije ni potrudila prije razgovarati samnom o tome, a sad mi njezina pomoć ne treba jer znam sve što treba ....i neka me pusti na miru jer o meni ne zna ništa pa ne treba ni to...znam da sam ju povrijedila, ali bilo je jednostavno tako...
sjećam se da je i znala plakati kad bi vidjela da bi se prije povjerila strancima, nego njoj i da su oni znali više o meni, nego ona...bilo mi je teško gledati ju takvu, ali nisam mogla protiv sebe..jednostavno je zakasnila s nekim stvarima u životu....
povrijedila me je mnogo puta u životu i ja nju, ali ona je ipak moja mama i volim ju....
znam koliko se žrtvovala u svom životu da bi ja mogla imati neke stvari...dala je onoliko koliko je mogla i znala...
mislim da će do kraja mog života u meni postojati pitanje zašto me htjela abortirati, ali isto tako znam da bi ju to pitanje ubilo i da mi na njega ne bi znala odgovoriti....
bilo kako bilo ,ja dišem na ovom svijetu i vjerujem u sudbinu...
davno sam oprostila neke stvari u svom životu,ali zaboraviti ne mogu....prije nisam shvaćala zašto su neke stvari takve kakve jesu...sad znam zašto ona nije znala razgovarati samnom....znam da ni s njom nitko nije razgovarao i da ju nitko nije naučio kako treba neke stvari raditi...i zato ni ona mene nije znala naučiti niti mi pokazati..biti roditelj je stvarno najzahtijevnija zadaća koju možemo imati...na nama je kako ćemo oblikovati ta mala bića u ljude....naše greške mogu biti kardinalne...
ja sad znam neke stvari iako me to nije naučila mama već mahom vlastito iskustvo, internet, časopisi, iskustva drugih ljudi...i to je nešto...i to je temelj....da ne ponovim greške svojih roditelja...
još se jedna stvar u meni promijenila...i to pitanje abortusa..prije sam mislila da mi se dogodi trudnoća u nepovoljno vrijeme kao npr sad na faksu, da bi abortirala...
više ne....rodila bi bez obzira na sve...jer u životu sve možemo promijeniti osim smrti.....

| - 12:57 - ...why?.... (5) | print.... | # |

petak, 13.04.2007.

jutros sam malo čitala stare dnevnike.....pisala sam dnevnike unatrag 6 godina...sve do sada...ove godine ga nisam ni započela....više toga pišem na blogu...u biti ovih par mjeseci mi je proletjelo brzinom munje...ne znam da li ću ipak početi pisati taj dnevnik za ovu godinu....možda će mi biti žao jednog dana kad budem stara da nisam zapisala te stvari o mom životu...istina postoji blog i ono što napišem u kompu, ali nije to to....
tako npr kad nisam imala digitalac, nego standardni fotić, imala sam i više slika u svojim albumima jer bi jedva čekala izraditi film da vidim kako su fotke ispale...ovako fotke odmah vidim, eliminiram one koje su "manje lijepe" i prenesem u komp....i tamo stoje....
istina mogu ih vidjeti kad poželim, ali nekako uvijek ostanu ne-izrađene...
volim zabilježiti događaje fotografijom...naravno uvijek ostaje neizbrisivo sjećanje i slike koje nam nitko ne može ukrasti iz pamćenja, ali fotografija je nešto drugo...nekad mi tako bude žao što zaboravim fotić i ne poslikam neke događaje..jer ipak kad dođe starost dođe ono što nas drži je sjećanje na neke lijepe dane, a fotografije svakako mogu biti dobar podsjetnik...kakvi smo bili u određenim etapama našeg života....
starost...vjerojatno jedina stvar koje me pomalo strah....ni smrti toliko koliko nje...
u biti, nije me toliko strah starosti koliko toga da ću u jedom stadiju svoga života stati i osvrnuti se unatrag i shvatiti koliko sam stvari propustila, a više ih ne mogu ostvariti..
jer sad sam mlada...i sad mogu puno više toga no što ću moći kad budem stara....
znam da starost vjerojatno ima svoje ljepote, ali sama pomisao biti star...
kažu se smrti se ne treba bojati....bojati se treba neproživljenog života...
da li se budimo ujuto svjesni prolaznosti života, potrošnosti tog Božjeg dara...svjesni da možemo sve, ali da li to uistinu činimo...živimo li uistinu život onako kako želimo..vođeni srcom ili razumom,činimo li stvarno ono što želimo....
kad uvijek postoji strah od ovoga ili onoga, što će reći ljudi, kakve će biti posljedice....fakat previše razmišljamo...kad smo se zadnji put prepustili nečemu, istinski bez razmišljanja o tome što će biti sutra...
ja se sjećam vremena kad mi je bilo 16 godina...nevino vrijeme, ludosti...bez razmišljanja su se činile neke stvari...the best time of my life...ne opterećena ničim, činila sam što sam htjela, većinom vođena srcom, manje razumom....
onda sam odrasla...uključila razum i tamo gdje mu mjesta nema...sve kalkuliram....prevladalo je promišljanje, a ono što srce želi se modificira u ono što se smije ili ne smije, što je prihvatljivo ili ne...
a gdje piše što se smije, a što ne....običaji koji su opetovanim ponavljanjem postali pravilo...nešto što nam se ugrađuje u svijest od malih nogu...stavljaju nas u okvire...
i kad dođu stari dani, nakon života u okviru, hoćemo li se zapitati što smo mogli, a nisamo...

| - 13:25 - ...why?.... (2) | print.... | # |

utorak, 10.04.2007.

signali ....

eh da mi je samo jednom ući u glavu muškaraca...koliko god iz raznih situacija proučavala i pokušala shvatiti način funkcioniranja tog modela mozga nikako da pohvatam sve konce..uvijek se nađe netko to mi doslovno pobrka teorije....ma znam ja da ću na kraju uspjeti riješiti zavrzlamu, ali me izluđuje sav taj proces...
o čemu se radi...e sad u postu prije sam spomenula "prijatelja"...
ukratko ću opisati naše upoznavanje...moj bratić koji je iz Zg dobio je posao u mom gradu, a s njim i njegov poznanik, sadašnji cimer...kako se u malom gradu sve sazna, a naravno i rodbina učini svoje taj glas je došao i do mene...kako bratića nisam dugo vidjela naravno uslijedila su viđanja...malo pokazati po gradu, ispijanje kavica, upoznavanje sa ljudima...tra la la...naravno s toga dijela pređe se i na posjete kući....oni su u početku stanovali u nekom stanu, a sad žive u mojoj ulici, par kuća udaljeno od moje...susjedi...kad sam najprije upoznala "prijatelja" uopće me se nije nešto dojmio...dapače previše brblja...može razglabati o svemu i svačemu...no što me bolilo briga, kao da ću ga puno viđati...
no naravno situacija se promijenila...nekako u tim izlascima smo se bolje upoznali, zvala sam ih par puta doma na ručak...zezancija...meni ništa posebno važno...
moja susjeda+dijete :-) se bila zapalila za njega i naravno htjela ga imati na svoj način...koliko god bilo ružno da je nekome bitan samo sex, s druge strane joj se divim...uzmi, iskoristi i doviđenja...pa većina muškaraca je takvih pa zašto ne bi i žene bile...naravno o tome bi se dalo razglabati jer stara je fraza da muškarac koji ima puno žena slovi kao faca, a žena s puno muškaraca -kurva...dvostruka mjerila, ali eto....
no ona se napalila oko njega ( nije bitan on, već ono što ima), a meni s druge strane nije padalo na pamet ništa...jednostavno nije moj tip...ili možda jest...što uopće znači biti nečiji tip..
poanta je da je on gori od kakve cure...nije ju htio pa čak ni na jednu noć....dva puta ju je otkantao bez pardona...inače svaki drugi muškarac bi iskoristio priliku, ali ne i on..prvo što sam se zapitala : je li nešto s njim ne valja ?
iznenadilo me to koliko na neki način traži "ono nešto" pa se neda biti u nečijoj statistici tek tako...čudno....
jednu subotu smo izašli vanka...on nije bio u startu s nama, nego se kasnije pridružio jer je radio....tu večer je vanka bio i jedan koji slovi kao moje "zabranjeno voće.."bio je u društvu s frendom i njegovom curom...nisam ništa htjela poduzeti jer jednostavno nije bilo više ono nešto među nama, ali naravno htjela sam provjeriti imam li još uvijek moć ..a takve smo mi žene....
no kako je on u dugoj vezi, a cura od njegovog frenda je s njegovom curom jakoooooo dobra nije mogao ni prići jer bi bilo svašta...
moj bratić je počeo bacati spike mog rođenog brata curi...kako ljudi pokažu pravo lice...ona je stoga i odlučila otići jer joj je već počeo ići na živce, ali sam ju ja molila da ostane još malo...i tako je došao "prijatelj".....namjerno sam počela plesati s njim da napakostim "zabranjenom voću..."
kad je bratova cura napokon odlučila otići jer nije mogla više trpiti bratića i mi smo odlučili premjestiti se u disco....kad smo došli tamo popilo se još par pića...onda sam tako malo otkvačena otišla do "zabranjenog voća" i lijepo se posvađala s njim...dignuo mi tlak pa sam i ja odlučila njemu...
vratim se "prijatelju" ..grljenje, plesanje...ovo ono...navučem mu par plavica na vratu, ali ga nisam poljubila ni ništa...bilo je to samo da izludim "zabranjeno voće"...naravno uspjela sam jer mi je na mob stigla poruka: oprosti što sam bio baraba....a na kraju mi to ništa nije značilo...
sutra kad je piće prestalo djelovati vidjela sam posljedice.....na ručak je došao "prijatelj" sa sitnim detaljima na vratu koje osvježavaju..ne moram ni reći da je situacija za stolom bila napeta...Hvala Bogu što sam isti dan putovala...
ali...svugdje postoji to ali...
ostala sam u ZG za Uskrs, ali je on došao kući...i naravno zvao me najprije na kavu pa dan poslije toga na ručak...na kavi sam bila i bilo je super...pa smo bili kod mene...pa me zvao na mobitel sat vremena nakon što je otišao....odbila sam poziv na ručak, ali on je opet našao način da me ipak dovuče kod sebe kući na kolače....iako sam odbila on se stvorio kod mene i nije odustajao dok nisam pristala....koma situacija..njegova cijela obitelj i ja pod povećalom...ne moram govoriti da uopće nisam bila spremna na takvo što pa sam izgledala kao zombi...užas....
no na kraju se uspostavilo da je najviše vremena od tog svog vikenda proveo samnom....
e sad problem koji želim predstaviti je ovaj: u cijeloj toj priči zaboravila sam spomenuti kako mu se sviđa jedna moja daljnja rodica i kako sam ja od svog best frenda nabavila njen broj za njega ( jer je on njezin bivši ) i kako je poanta u svemu trebala biti da mu ju sredimo..ispočetka ju nije prestajao spominjati..na kraju sve manje....
kad sam mu rekla da će sigurno biti s njom i da ću mu to srediti i naravno da se već vide rezultati mojih napora jer sam brzo nabavila njezin broj za njega..na to je rekao da, naravno kad ti je best frend u tebe zaljubljen i nabavljanje njezina broja za mene mu je bio gušt jer mu je to način da makne mene od tebe...nije mi se dalo raspravljati s njim o mom odnosu s frendom pa je na tome ostalo...
jučer prije odlaska iz Zg me je došao posjetiti pa smo se zadnjih 5 minuta zakačili oko toga jesam li onu večer ja njega poljubila ili ne....moja je tvrdnja bila NE, a njegova da su nam se usne ipak dotakle...kao da je to bitno.,,,meni nije, a sve i da se jesu dotakle, ništa mi nije značilo...tako smo se rastali u žaru rasprave...
nazvao me kad je došao i nastavili smo raspravu...
njegova spika je ova: usne nam se jesu dotakle...i ja sam postala zbunjena otkad mi je to rekao, ali kao to nije važno jer je on imao svoju samokontrolu i ne bi otišlo dalje...
na to sam ja poludjela i rekla mu doslovno da odj....da sam ga htjela poljubiti to sam svakako mogla, a njemu da nije pasalo što sam ga ljubila po vratu, izmakao bi se...no kako meni u cilju nije bio on, već samo sredstvo da napakostim drugomu , tu nema više rasprave...
on će meni prodavati spiku samokontrole, a već mi je pet puta ponovio kako je samnom proveo većinu svog vikenda i da mu je samom to postalo čudno...
što je pjesnik htio s time reći ?
kao bitno je naglasiti da mu nisam slala nikakve signale i da sam mu se pokazala u onom svjetlu u kakvom se sigurno ne bi pokazala dečku koji mi se sviđa ( bez šminke, stara trenirka, bez uljepšavanja govora i sličnih shema-dakle ja kao ja)...
e sad me muči...jel on možda primio neke krive signale ili provodi taktiku da vidi koliko daleko može ići...
stvarno još na početku, u jednom od naših razgovora smo pričali o taktikama zavođenja...znate ono lovac-lovina....tad sam mu rekla da mi ne bi predstavljalo problem ga slomiti, a da njegove taktike na meni ne bi sigurno upalile....kao što i ne pale...
e sad sva ova situacija mi je čudna...jer ako pokušava taktizirati bolje mu se ne igrati...tim više što nemam nikakvih osjećaja za njega pa bi mi predstavljalo stvarno mali pa skoro nikakvi problem poigrati se s njim....
i btw nešto je čudno danas samnom...sva sam neka otkvačena...sama sebi, a i drugima...

| - 18:22 - ...why?.... (3) | print.... | # |

ponedjeljak, 09.04.2007.

štafetica:-)

evo ja sam se odazvala ovoj štafetici....od riječi osmisliti priču...prva mi je, a i zvuči zanimljivo raditi takvo što...no da najprije ispričam što mi je bilo sinoć....napisala ja skoro svu priču i stvarno se potrudila...do kraja mi je falilo par rečenica, kad me na mobitel nazvao "prijatelj" tako da nisam mogla nastaviti...lijepo se premjestim na fotelju i brbljam tako s njim nekih sat vremena kad ono mrak.....da, nestalo mi struje...ne, nisam strašljiva...našla sam se u mraku, ne vidim prst pred okom, a prva stvar koja mi je pala na pamet je moj post....sve je otišlo u nepovrat ...izludila sam...tako da večeras moram ponovno....ali izvukla sam pouku: UVIJEK SPREMI NAPISANO :-)
No da opišem današnji dan...probudila se pa ponovno zaspala...kad sam se napokon izvukla iz kreveta zovnem frendice iz rodnog mi kraja da protresem sve priče i događaje od vikenda....u međuvremenu me nazvalo bratić da idem s njim i curom na kavu i ručak...vani tako lijep dan pa nisam mogla odbiti...za vrijeme ručka zvao me "prijatelj" da će navratiti do mene prije no što krene u moj rodni kraj...naime on i moj drugi bratić koji su cijeli život živjeli u ZG dobili su posao u mom gradu...tako trbuhom za kruhom:-) došli tamo...najprije su stanovali u nekom stanu, a onda su se preselili u moju ulicu...tako sam i upoznala "prijatelja"....no o njemu ću kasnije...
kako je on bio kod mene skroz sam zaboravila na Kućanice,a njih ne volim propustiti...Hvala Bogu što sam pogledala Uvod u Anatomiju....tu seriju obožavam...jednostavno sam zaljubljena u onog sexy doktora Sheparda...uf...:-)
no neću sad o tome, jer cijeli sam svoj život zaljubljena i u Gorana Bregovića i Al Pacina pa mi samo ponekad svrate u snove:-)...
e tu želim stati...san...
dobila sam zadatak pa ovdje počinje moja priča: riječi koje se nalaze priči : san, knjiga, mobitel, ručnik, šminka....e da Vjeverice super izbor riječi...pa nek mašta uradi svoje...

**usnula sam čudan san...
neko drugo vrijeme, uvijek ista ja....čekam na peronu dugo očekivani vlak....
sjedim i čekam...gledam i razmišljam...gledam ljude kako žure, vuku svoje kovčege kao okove...nešto čega se ne mogu riješiti, nešto što moraju nositi...sjedim tako na klupici zelenoj, već vlakova prošlo je dosta...na podu, pokraj mojih nogu stoji i moj kovčeg mali.....razmišljam o ničemu posebno...sve je nekako skladno i harmonično...skoro pa da meditiram....
još je jedan vlak stigao, ali nije onaj na koji trebam poći....trebam još čekati...
razmišljam baš kako mi je lijepo i kako mi se zapravo nikuda ni ne ide, ali uporno čekam....
prenuo me povjetarac....od kuda se stvorio, kad minutu prije još je sunce sijalo...
prenuo me povjetarac i shvatih da već dugo čekam....gdje je moj vlak, da nisam pogriješila peron?
prošetala sam do oglasne ploče i vidjeh obavijest da će kasniti....
odjednom je povjetarac postao bura...tjerao je mrgudne oblake duž nebeskog svoda...osjetih miris kiše..
u blizini je bila kavana...pomislila sam kako bi mi sad dobro došla kava i cigareta.....
u kavani nepoznati ljudi, stranci istih lica...jednako oni meni kao i ja njima...
ne vidjeh praznog mjesta osim na šanku...pa što nisam u prošlom stoljeću, da ne bi mogla sjediti sama tamo...dapače uvijek mi je bio draži šank nego druga mjesta u kafićima...oko njega se uvijek nešto zbiva...ovaj put nisam bila željna zbivanja...htjela sam ubiti vrijeme....
već dugo pokušavam pročitati jednu knjigu...puno sam puta krećala pa prestala...sad napokon imam vremena...osjećala sam se nekako ugodno i isklljučila sam cijeli svijet oko sebe i udubila se u čitanje...
prekinula me glazba...davno poznat zvuk...urezan u pamćenje...đuboks je bio par metara iza mojih leđa i neki klinci su naručivali pjesme...
dovoljan je tren da nas vrati godine unatrag...dovoljan je zvuk...sjećam se večeri kad sam upoznala svog najboljeg prijatelja....u biti poznavala sam ga i prije, ali samo imenom i prezimenom, išao je samnom u razred i iz nekih razloga nije me baš obožavao...bio je neki rođendan i naravno okupila se razna rulja....nisam bila neke volje pa sam sjela u kut...on je sjedio na stolici do moje....počela je ta pjesma i oboje smo ju lagano pjevušili....nekako smo počeli razgovarati i tako iz teme u temu,od piva do piva nismo prestajali...bila je to noć kad mi je Bog poklonio prijatelja....noć kad se rodilo nešto neraskidivo...nešto što je bilo suđeno da se sretne....kakve smo samo doživljaje imali..znali smo se posvađati i ne pričati, ali onaj tren kad smo se pomirili kao da svađe nije ni bilo...nitko nije vjerovao da smo samo prijatelji, uvijek su sumnjali da je nešto više među nama...nikad se nije dalo objasniti da nije to što misle, a kako je postalo i naporno i prestali smo nekome opravdavati svoje prijateljstvo...znala sam da me on potajno voli, ali mu nisam mogla uzvratiti ljubav...da bar jesam, ali nije bilo moguće..bio mi je kao brat...bilo mi je teško kad bi ga povrijedila, ali nisam mogla prestati živjeti zbog toga što me voli...nisam morala biti njegova, ali onda nisam mogla biti ni ničija druga...
to me je ubijalo...život nas je razdvojio onog dana kad sam upisala faks i otišla iz svojeg grada...kako sam samo bila ljuta na njega jer nije želio poći samnom...rekao je da više nikada neće biti kao prije i da ću se promijeniti....a on ostaje jer nije njegov san da ode, a on će uvijek biti tu i znam gdje ću ga naći....bilo mi je teško samoj u velikom gradu...u biti nikad mu to nisam oprostila,ali život je nastavio ići pa sam morala i ja ....sve je to ostalo negdje iza mene, a novi problemi su zaokupirali moj život...pisala sam mu mnogo o mom životu, ali nikad nisam poslala pisma....ni sama ne znam zašto...
sve do tog trena...jedna pjesma, jedan život...
izvukla je osmijeh na moje lice...čežnju u srce...gdje li je i što radi...milijun pitanja..
iz prošlosti me vratih glas...Ne, ne ..ne može biti...kad sam ga ugledala srce kao da je htjelo iskočiti iz grudi...kao dijete izgubljeno kad ugleda majku preplavih me sreća i tuga u tren...od kud ti ovdje, ovo nije tvoj svijet...
nikad nam nije trebalo puno riječi, kao da smo jedno drugom čitali misli...što ima novo, a što je staro...tako smo sjedili i pričali, minute su tekle, a vrijeme kao da je stalo...u stranom svijetu sam srela prijatelja svog...
smijali se i plakali, sjetom ispunili sate...i na kraju smo došli na pitanje ljubavi...
zašto me nisi mogla voljeti kao što sam ja volio tebe...sanjao sam o tebi i nadao se da ćeš doći natrag..nada nikad nije umrla...nada da ćeš me jednog dana ipak zavoljeti....
prijatelju, oprosti što moje srce nije znalo drugačije...nisam ti mogla pružiti takvu ljubav iako ti moram priznati da mi je na neki način bilo drago moje mjesto u tvom srcu...drago da nijedna druga ne može bit ono što sam ja ...sebična sam, oprosti mi, ali toliko sam ti mogla dati....
tišina i dim...kiša je močila prozore....
vlak je stigao...moram poći...zagrli me još jednom...ja tebe kao brata, ti mene kako hoćeš...zagrli me da osjetim da bez obzira kojim vlakom, kojom tračnicom života pošla, da uvijek postoji peron na kom mogu sačekati svog najboljeg prijatelja....reći mu sve tugu i grijeh..isplakati dušu umornu od lutanja, srce ranjeno od povreda...reci da ćeš biti tu jer treba mi to sad...čekam vlak da me povede u život dalje, ali ne idem bez obećanja...
ne pratiš me, ostaješ...nisi me pratio ni onaj put kad sam odlazila, ostao si i ja sam te našla...
odlazim...u kupeu sjedim sama....kiša na prozoru...život ide dalje, ali jedno uvijek ostaje...
kad sam stigla kući stadoh pred ogledalo...oprala sam šminku sa svog lica i ručnikom prekrila lice...stajala sam tako još par minuta...opet pogled u ogledalo...čujem mobitel kako zvoni...život me opominje ....zaboravila sam kovčeg na peronu...:-)

eto nisam baš neki pisac, ali bar sam se potrudila....neću posebno imenovati ljude kojima bi prosljedila štafetu...oni koji posjećuju moj blog ako imaju volju neka ju napišu i naravno jave...riječi koje trebaju koristiti su : parfem, vanilija, vjenčanje, drvo, karamela,voda....

| - 22:33 - ...why?.... (1) | print.... | # |

nedjelja, 08.04.2007.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SVIM LJUDIMA

DOBRE VOLJE....

VAMA MOJI DRAGI BLOG PRIJATELJI OD SRCA PUNO ZDRAVLJA, SREĆE I LJUBAVI ŽELIM NARAVNO

JA....

| - 00:51 - ...why?.... (5) | print.... | # |

četvrtak, 05.04.2007.

a ja , od rođendana do rođendana....

05. Travanj 2007. OVAN
Bit ćete promjenjivog raspoloženja i nećete se niti potruditi to kontrolirati. Iz smijeha ćete prelaziti u jadikovke o problemima koji vas muče, a drugi neće niti imati šanse doći do riječi. Davat ćete si za pravo da drugima diktirate današnji dan.

Eto što mi predviđa moj horoskop danas...jedno je sigurno istina i to ovaj dio da drugi neće moći doći do riječi...i ovaj dio s diktiranjem je prilično istina, ali u globalu govoreći...ovnovi su jednostvano takvi...evo za sve one koji su to što jesu malo o njima samima:

Oličenje strasti i bunta

Simbolika i mitologija

Ovan je prvi znak Zodijaka; započinje proljetnim solsticijem i traje do 20. travnja. Vlada razdobljem buđenja prirode, probijanja klica, prvih pupova, cvjetova... Simbol je iskonske snage, energije koja je potrebna za rađanje novog početka. Kao što priroda tijekom proljeća pokazuje svu svoju veličanstvenu raskoš, tako i pripadnici tog znaka znaju zadiviti svojom neuništivom energijom i revolucionarnim postignućima. Negativne pojave nezadržive prirode, kao što su proljetne poplave i oluje, i kod njih se javljaju - kao neobuzdano divljanje i nekontroliran bijes.

Znak Ovna vezuje se i uz mit o Zlatnom runu koji u svom značenju ujedinjuje dva simbola - nevinost i duhovnu čistoću (runo), te slavu i moć (zlato). U životinjskom svijetu ovan je začetnik i vođa stada, a i naprava kojom se su probijale srednjovjekovne utvrde, a njegovi su rogovi ujedno i njegov grafički simbol.

Vladar Ovna je Mars, koji kao i on uživa u uzbuđenjima, borbi i natjecanju, a u 20. stoljeću za suvladara mu je dodijeljen i mistični Pluton.

Psihološki portret

Provokativan, bučan, energičan i neustrašiv, Ovan je znak koji će svugdje biti primijećen. Njegove žustre kretnje i živa gestikulacija odaju nervoznu osobu koju ne drži mjesto i kojoj uvijek nedostaje riječi da izrazi sve što osjeća. I njegov hod odaje osobu koju ne drži mjesto i koja želi što prije stići do cilja.

Čini se da rođeni u tom vatrenom znaku na sve moraju reagirati, a kako redovito i bezazlenu kritiku shvaćaju kao napad ili izazov, i reakcije su im burne. Za njih se vezuju brojne krajnosti, a odnosi s drugima najčešće im se vrte oko ljubavi i mržnje. Ne vole ništa osrednje, a nikad osrednje i ne daju. Iz sebe izvlače maksimum i dostojanstveno odbijaju mrvice - prijateljstva, ljubavi, ovlasti...

Slove za tešku, tvrdoglavu i naprasnu osobu koja uvijek tjera po svome i sve gleda kroz svoju prizmu. Tipičan Ovan rečenicu počinje s "Ja", u društvu je glasan i često nadmen, a u poslovnim odnosima ne baš vičan suradnji. Premda mu prijatelji prigovaraju kako se previše hvali i uvijek ustraje na svom mišljenju, ipak je mnogo onih koji ga iskreno vole. Jer on je velikodušan, osjećajan, otvoren i pošten. Njegova drskost i pokoja uvreda bit će mu oproštena jer će svoju privrženost dokazati na drugi način. Kad ga netko naljuti, reći će i ono što ne misli, samo da ga povrijedi. Brzo plane, no bijes mu ne traje dugo. Nakon oluje koju je izazvao, ponovno je vedar - kao da se ništa nije dogodilo. Neće se ispričati, nego će se svojim postupcima nastojati iskupiti.

Ljubav

Rođeni u znaku Ovna nerijetko su u vlasti svojih nagona, strasti i osjećaja. Kad se zaljube, nemaju mira dok ne ostvare ljubav. Teško skrivaju emocije, odmah žele znati na čemu su, pa spontano prvi prilaze. U početku ljubav dokazuju u postelji, a kasnije će poraditi i na nekim drugim zajedničkim interesima.

Beskrajno su plahi, ljubomorni i posesivni. Nekad je potrebna i samo jedna riječ da posumnjaju u partnera, a osobito su nesigurni kad su tek na početku veze ili u nekom većem društvu.

U seksualnom pogledu dosta obećavaju. Imaju energije i erotskog žara za oboje, no mana im je što redovito više misle na svoj užitak. Nedostaje im nježnosti, povjerenja i sposobnosti da se prepuste partneru.

Kad su prevareni ponašaju se poput ranjene zvijeri. Ne prežu od javnih obračuna, a najčešće im više pati ego nego srce. Dobra je okolnost što se brzo mogu zainteresirati za nekog novog, zbog čega će i odustati od svih silnih zlih namjera kojima su osvetoljubivo prijetili.

Posao

Ovan je znak velikih potencijala, izdržljivosti i talenta, no i prilično kampanjskog odnosa prema radu. Može danima mukotrpno raditi s minimalnom dozom sna, no isto tako i previše dugo ljenčariti, izbjegavajući svaki veći napor. Zbog toga je najbolje, i za njega i za druge, da se bavi nekim samostalnim poslom, bez šefovske ili neke druge kontrole.

Budući da se voli natjecati, najbolje rezultate postiže kad je izazvan i kad ima poštenu konkurenciju. Želi se pokazati najboljim, a redovito i svoj rad naplaćuje više od drugih. Odgovaraju mu svi vojni i policijski poslovi, a od medicine kirurgija. Privlači ga politika, ponajviše da bi izrazio svoje nezadovoljstvo i ljutnju postojećim uvjetima života. Dobre rezultate postiže u sportu, ali samo uz golemu samokontrolu i disciplinu. U duši je to buntovnik i revolucionar koji se želi istaknuti u svakom poslu, napraviti nešto što još nitko nije, otkriti nešto novo, zadiviti i zapanjiti okolinu.

Moda i dizajn

Kad joj se svidi neki komad odjeće, žena Ovan neće imati mira dok ga ne dobije. Ona se u određene krpice naprosto zaljubljuje; svima priča o njihovoj posebnosti, a kad ih dovoljno iznosi, daje ih drugima. U pravilu voli udobnu i sportsku odjeću, ponajprije jeans, no kad želi nekog zadiviti, može biti izuzetno elegantna, čak i pretjerano blještava. I žene i muškarci tog znaka vole nositi šešire, kape ili marame, a sviđaju im se tetovaže. Muškarac je pravi sportski tip; ne voli odijela, kravate ili smokinge, no njegova naizgled jednostavna odjeća vrlo je kvalitetna i skupa. I jedan i drugi vole crvenu i sve žarke boje, kako na sebi, tako i oko sebe.

Pripadnici tog znaka najradije bi mijenjali namještaj i boju zidova u skladu sa svojim raspoloženjem, no kako je to većini nedostupno, uređuju stan sa što manje detalja koji bi im kasnije mogli smetati. Vole biti okruženi modernom tehnologijom, cijene prirodne materijale i kvalitetnu izradu, velike prostore i udoban kožni namještaj.

Njihovom temperamentu odgovara brz, sportski dvosjed, a uživaju i u vožnji motorima. Vrlo im je važno što voze, pa čak i kad si to ne mogu priuštiti, kupit će neki prestižan automobil.

Element:Vatra

Kvaliteta: Kardinalni

Planet zaštitnik: Mars

Simboli: Dijamant, rubin, koralj, čelik, zlato

Sretne boje: Crvena, ljubičasta, crna

Životinje i biljke: Orao, jastreb, ovan, ovca; češnjak, luk, čičak, kopriva, kadulja

Zemlje i gradovi: Engleska, Njemačka, Danska, Sirija; Napulj, Firenca, Verona, Padova, Marseille, Krakow, Birmingham, Leicester

Ljudsko tijelo: Glava, oči, nos, živci

idem sad malo unatrag da se prisjetim svih rođendana koji su ostali u mojoj memoriji...
prvi kojeg se sjećam bio je moj 4 rođendan...znam da sam cijelu godinu kukala i čandžala tatu da mi kupi bebu ćelavicu...kako su u to vrijeme bebe ćelavice bile jako skupe nisam ju mogla odmah dobiti jer ni tatina plaća to ne bi podnijela...sjećam se kako me mama probudila ujutro na moj rođendan, poljubila me i rekla da pogledam tko spava pored mene...bila je to ona...moja prva beba ćelavica...plavih okica, dugih trepavica,u plavoj odorici sa patkicom na sebi...kako sam samo bila sretna...obgrlila sam ju svojim ručicama i od tad je postala moj omiljeni predmet zabave...nazvala sam ju Silvana...uopće nemam pojma od kud sam osmislila to ime...zapravo niti danas nisam čula da se netko tako zove...no zavrijedila je da bude posebna pa zašto ne imati i posebno ime...toliko sam ju voljela da sam imala određeno vrijeme kad da se igram s njom da je ne poderem previše...i dan danas ju imam...to mi je najljepša uspomena od tate...sjećam se kako sam plakala od bijesa i imala ubilačke misli kad je došao klinac od susjede i ušao u moju sobu s ulogom ubojice i krenuo kopati oko mojoj Silvani...u njegovoj radnji ga je spriječila moja mama..nije joj iskopao oko, ali ga je malo oštetio..vjerujte mi njemu je malo falilo da ja njemu ne iskopam njegovo...jedva sam to preživjela...
drugi rođendan kojega se sjećam poslije toga je moj 9 rođendan...naime kako je počeo rat i grad u kojem sam rođena stalno je bio pod opsadom, taj dio djetinjstva je jednbostavno izbrisan odnosno sjećam se samo kako smo bježali i skrivali se po raznim konobama...čekali kad će novi napad i spremni reagirati u svakom momentu...sjećam se kako je naša učiteljica govorila kako smo mi mali borci-vojnici...rekla je da se naši očevi, ujaci, stričevi bore na frontu za našu domovinu, a mi u svojim školskim klupama učenjem....bili smo tako ponosni...iako ni u školu nismo mogli na način kako bi to trebali već u selo kraj mog grada...znali smo nekada i puno pješačiti do tamo jer nekad nije bilo busa da nas vozi..sjećam se kako je tata imao zeleni Tamić i kako bi u tim situacijama potrpao svu djecu iz susjedstva i vozio u školu....( koja je btw bila jedna stara kuća, malo veća i oronula)..ma nekako to i nije bilo tako strašno jer je bilo bitno da je mir..nekako smo bili složniji...i u tim uvjetima mi smo bili sretna djeca...
moj 10 rođendan..pozvala sam par prijatelja kod sebe kući...mama je spremila kolač i sokove...igrali smo igre, lovice i slično...sjećam se da mi je mama za taj rođendan poklonila rozu vestu koju je sama isplela...mjesecima se trudila i bila je to najsavršenija majica koju sam ikada imala....
dva rođendana nakon toga nisam slavila jer je u kući bila koma atmosfera...mama i tata su se stalno svađali..u to vrijeme je on znao biti jako agresivan i prema njoj i prema nama...nisam imala što slaviti...to je razdoblje mog života kojega se nerado sjećam..
na svoj 13 rođendan izvela sam prijateljice na pizzu...to je tad bio doživljaj...spojili bi stolove, željno čekali svoju pizzu i coca colu...kako su nas samo tad male stvari činile sretnima...
14 rođendan..vjerojatno prvi malo luđi rođendan...ja i mog brata cura slavile smo skupa kod nje kući..ona je slavila 18-i...od 15 ljudi koji su trebali biti stvorilo ih se 3o...znate ono jedan povede drugog..u svakom slučaju svi su bili pijani jer se ispijala tekila i slične žestice...no svakako pamtim taj rođendan jako dobro...:-)
15,16 i 17-i rođendan proslavila sam sa svojom ekipom iz srednje..naravno to su isto bile pijanke za pamćenje....
18-i rođendan...pa nije bio ono što sam očekivala...standard...nije se ništa btno promijenilo, a kako sam ga samo dugo čekala...na taj dan sam u svoje ruke dobila svoju vozačku...postala punoljetna...i to je to...
19-i. rođendan sam proslavila u Zagrebu ...bio je mrak...sasvim spontan...pozvala sam prijatelje kod sebe na kolače i cugu...i bilo je onako nešto posebno....ocjena 5..
20.rođendan...izvela sam frendice na večeru i kavicu....
21.nisam slavila...bio je to najtužniji rođendan mog života....
i evo ga sad ... MOJ 22-i ROĆKAS... neki su mi čestitali već u ponoć...poruke i pozivi stižu cijelo jutro...čak mi je sad netko poslao poruku, a ni sama neznam tko je...naravno moja majkica me nazvala,ona nikad ne zaboravlja...braća će najvjerojatnije čestitati kad ih onma podsjeti jer se sami od sebe nikad ne bi sjetili...
što sad radim...sjedim pred kompom i pišem ovo...neće biti nikakav izlazak niti kava jer su već svi otišli kući, a kako ja ovaj put ne idem nemam s kime ni proslaviti pa makar ni uz kavu...eto...nisam tužna...to je dan kao i svaki drugi...samo sam godinu starija:-(
još se uvijek potajno nadam da ću dobit poruku od jedne osobe, ali on se vjerojatno ni ne sjeća da mi je danas rođendan...nakon što smo prekinuli ja sam njemu čestitavala svaki imendan i rođendan..on je meni samo jednom poslije toga...kad bi mu poslala poruku primio bi je tako hladno..i onda sam prestala...razlog je i to što mu ne mogu oprostiti to što mi nije izrazio saučešće, a i ne pričamo više...samo se zapitam nedostaje li mu ta moja poruka...nije velika stvar, ali ipak nešto znači...ne šaljem mu više poruke, ali znam kad mu je roćkas i imendan i u mislima mu zaželim sve najbolje jer to mu stvarno od srca želim...no dosta o tome...
dobila sam stvarno puno poruka..čak se i moj najfrend sjetio čestitati...on ne pamti datume pa bi mu svaki put oprostila kad bi mi čestitao roćkas dva dana prije ili bi mu u šali poslala podsjetnik : kome je danas rođendan...no ove godine se sjetio...
i mogi drugi ljudi...stvarno imam puno ljudi koji me se sjete...i sretna sam zbog toga jer to ipak nešto znači....:-)
no kročim sad hrabro u novu godinu svojeg života....

| - 11:24 - ...why?.... (10) | print.... | # |

utorak, 03.04.2007.

zašto se ljudi razvode?

kako zamišljamo svoj život za 5-10 godina? planiramo li djecu i obitelj, a uz to zavidnu karijeru, aktivan društveni život....?
istina pišem o temi kojoj ne bi bilo kraja kad bi se krenulo o njoj diskutirati, ali jednostavno moram...
što me je navelo na to da se pozabavim tom temom....moram se vratiti par godina unatrag, točnije u svoj 3 razred srednje škole...meni i mojoj užoj ekipi tad je bilo najvažnije kad će zvoniti da možemo na puš party i kavicu, ali bilo je i onih koje su bile u zamakloj trudnoći...kad su zatrudnjele to je bio šok za sve u razredu...bilo je toliko pitanja...no više je nas bilo strah, nego njih...one su bile u nekim svojim oblacima, snovi kao iz bajke stila: ja i Marko ćemo se maziti i paziti i ljubiti i tako...budući da nisam baš osoba koja razmišlja od danas do sutra i koja ne vjeruje da se od ljubavi može živjeti, znala sam nekada biti i malo okrutna u razglabanjima s njima o njihovom budućem životu...pitala bi ih kako misle dalje živjeti tj pitanje financija, gdje će živjeti, raditi....znalo je tu doći i do svađe jer smo se naravno razmimoilazile oko mišljenja....njima je u tom trenutku bilo bitno samo to da će se vjenčati, a moja upozorenja da život nije bajka nisu doživljavale....
i tako je prošla i ta srednja škola...one su naknadno maturirale, a mi ostali smo birali neke druge putove svog života....u biti nalazili smo se tad pred životnom odlukom....što ću biti u budućnosti...ne kažem da čovjek ne može promijeniti svoj život kad hoće, ali nekako se obično dogodi da ono što čovjek odluči nakon srednje da to ostane i do kraja života....
to ljeto nakon srednje škole udalo se većina curki iz mog razreda, a do danas brojim samo nas 6 koje nisu , a bilo nas je 23 u razredu....neke su pozavršavale višu školu, neke ostale na srednjoj,a za faks smo se odlučile samo ja i moja frendica i još jedan dečko iz razreda...užas....
kakva je danas situacija...e pa one koje su se prve udale danas imaju djecu od 4 godine...za sobom propali brak....nezaposlene....žive sa starcima i vode brakorazvodne parnice...slove kao polovnjače koje dobro dođu kad se nema koga faćkati i slično...
od ovih koje su se kasnije udale: neke imaju djecu, a neke nemaju...dosta ih sad kreće u razvod, neke su pri kraju,a neki su na svu sreću opstali...od 7 dečkiju iz razreda oženio se samo jedan i to naravno razvedenu u paketu s djetetom...
moja frendica,taj dečko i ja smo nastavili studentskim životom...ne ide baš kako se planiralo...bilo je razočarenja i drugih okolnosti koje su nas usporile u životu, ali ne odustajemo i borimo se dalje...iskreno nekako se ni ne žurimo jer nam se sviđa ovako...janso nam je da jednog dana kad počnemo raditi da dolaze nove i veće brige u naš život,a trenutno nam se još uživa...
koja slika jedne generacije...
zapravo kad malo o tome razmislim stvarno izgleda užasno...mladi ljudi s propalim životom...samo zato jer su se prepustili osjećajima...samo zato jer su bili djeca....
danas kad sam išla na faks u bus je ušla jedna baka i sa sobom je vodila unučicu...mala je bila preslatka...krupne smeđe okice, plava frčkava kosica, rašireni zubići, rupice kad se smije...
i probam sebe zamisliti kao majku...kao nečiju suprugu...i ne mogu...slatko mi je vidjeti te klince, ali zapravo ne vidim sebe uskoro u tim ulogama....
iako znam s frendicama pričati o braku i obavezama koje nas čekaju i naravno naša su razmišljanja također sklona da naginju savršenstvu, ali život je, ponavljam, sve samo ne bajka...
no da se pozabavim ovom temom zašto se ljudi razvode....ja o tome mogu komentirati samo po primjerima svojih srednjoškolskih družica :-)
sve je super i sve je krasno dok ne prođe svadba i dok se ne rodi dijete....
naravno u planovima oko vjenčanja mladenci ni ne stignu razgovarati gdje bi oni to mogli živjeti pa se najčešće dogodi da žive kod staraca ( s jedne ili druge strane)...još je i dobro ako se živi na različitom katu, ali u istim prostorijama to je jednostavno za izluditi...
naravno mladenka nije još nije završila školu ili je završila, a ima trbuh do zuba i ni dan staža pa se podrazumijeva da za prvo vrijeme ona ne radi, a i dijete je na putu pa ima posla oko toga...znači osuđena da većinu vremena provodi u kući dok muž šljaka za minimalac ili je on pak neki ambiciozni pa ima dobra primanja, ali ga nikad nema doma...
drugi dio: vjenčanje je prošlo ...bio je o krasan pir za koji su se roditelji zadužili kod kumova ili kod banke pa sad otplaćuju s kamatama nepromišljene odluke svoje djece...
k tome roditelji mladenaca se većinom ne podnose, a i mladenkin otac je napomenuo svojoj princezi da "ako joj ne bude dobro da se vrati kući", a majka mladoženje je svog sina naučila da je sluša i njezina je zadnja pa makar svijet propao...
i žive tako fino...tenzije već prisutne u zraku jer mlada spava do podne i ne zna kuhati ili joj frendice stalno vise kod nje zbog čega svekar ne može "U SVOME biti na miru", a svekrva obavlja sve kućanske poslove koje je i do sada obavljala samo što je obitelj brojnija...
no sve je to podnošljivo i finoća vlada u zraku dok ne dođe mladunče...ushićenje oko novorođenčadi brzo splasne, a ostanu obaveze jer dijete nije lutka koju bacimo u kut kad nam dosadi..muža nikad nema i kad dođe sav je umoran pa legne spavati kao kokoš, a mlada mamica je željna nježnosti...ma ne možda više ni toga koliko je željna malo ići u đir s curkama ili na ples u diskač...
treći dio: svađa i samo svađa...ljubav i nježnost u drugom planu...manjak novca i privatnog prostora...k tome se i starci počnu miješati i bum...mlada već pakira stvari i kaže zbogom životu u zatvoru..naravno onda počinje još veća bitka...ona u kojoj najviše stradaju djeca jer su između sebi dvije najmilije vatre, a one ne odustaju dok ne unište jedno drugo...
četvrti dio: e gdje mi je bila pamet kad sam tebe oženio? dobro su mi rekli kakva si, a ja sam svejedno bio budala...kretenu ...majmune...rijetki su mirni razvodi....
a kakva je situacija danas?
ljubavi ni na vidiku....dijete je obično kod majke, a svrati i otac po nju kad ima vremena jer baš mora na ljetovanje s novom djevojkom....majka je i dalje nezaposlena...roditelji joj pružaju svu potporu bilo financijsku bilo što se tiče djeteta pa može izaći i van ( srijeda, petak subota do jutra) i naći sebi nekoga za avanturu...shvatila sam da razvedeni muškarci puno prije sebi nađu nekoga drugoga za stalnu vezu, nego što to čine žene...jer naš mentalitet je još uvijek na ne-zavidnoj razini i imati za djevojku ili oženiti neku s djetetom je skoro pa neprihvatljivo...
obično su te moje frendice palo kao luckaste...željne provoda i života...željne onoga što su propustile,a što smo mi ostali prošli i nije nam više toliko zanimljivo...
zašto se ljudi razvode...? kako prestane ljubav?
kažu da je brak tegla : na vrh med koji se brzo poliže, a ispod toga govna koja gutaš cijeli život?
zašto je i je li to uopće tako ne bih znala, možda se jednog dana uvjerim ili pak razuvijerim...jasno je samo jedno sve je manje dobrih brakova, a sve više samaca, samohranih roditelja, izvanbračnih zajednica..kud ovaj svijet ide i kuda su nestale one tradicionalne vrijednosti...kako su opstali brakovi naših roditelja? pa i oni su se ženili u tim godinama...vjerujem da su bili drugačiji nazori....danas nitko nikoga ne trpi, a i zašto bi kad ne mora...zašto brak uopće mora biti trpljenje..
gdje su one vizije sretnih obitelji, temelja postojanja ljudske zajednice...
kud ovaj svijet vodi?
trebala bi temu nekako privesti kraju i to ću učiniti na slijedeći način nabrojati ću po 5 stvari koje su razlog razvoda braka ( po mom mišljenju ) i 5 stvari za održanje uspješnog braka
RAZLOZI ZA RAZVOD BRAKA:
1.NEZRELOST
2.FINANCIJSKA NESTABILNOST
3.NETOLERANCIJA I MANJAK KOMPROMISA
4.NEMOGUĆNOST ODVOJENOG STAMBENOG ŽIVOTA BRAČNIH DRUGOVA I MIJEŠANJE RODITELJA U BRAK
5.GUBITAK INTERESA ZA BRAČNOG DRUGA , NEVJERA I NA KRAJU PRESTANAK LJUBAVI

ODRŽANJE USPJEŠNOG BRAKA:
1.LJUBAV i eventualno zajednički život prije stupanja u brak
2.POŠTOVANJE, TOLERANCIJA, SPREMNOST NA KOMPROMIS
3.FINANCIJSKA STABILNOST -OBOJE ZAPOSLENI
4. ODVOJENI STAMBENI ŽIVOT
5. POŠTIVANJE TRADICIONALNIH UVJERENJA

Bilo kako bilo smatram da je bolje da se ljudi raziđu ako su u braku nesretni, ali isto tako smatram da se prije ulaska u brak treba dobro promisliti nekim stvarima i da je potrebna zrelost osoba koja u njega stupaju ( od 25 godina pa nadalje)...
svakako ne bi željela živjeti u braku koji me guši, ali kad pogledam dalje u budućnost svakako ne bi željela ni dočekati starost sama...

| - 21:45 - ...why?.... (4) | print.... | # |

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

slutim...