.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
osim što nam to nagovještavaju ove jake zrake sunce od kojih je preporučljivo skrivati se zbog štetnog UV zračenja i reklame na TV-u daju do znanja da ono stiže i da se treba što bolje pripremiti...te ova krema za celulit te ona super spravica....za samo 4 tjedna intenzivnog korištenja 5 cm manje...ma možeš si misliti...kad bi to bilo tako, svi bi bili modeli...neću u potpunosti osporiti djelovanje istih, ali u toj mjeri kao što se reklamira svakako hoću....kompanije koje prezentiraju takvu vrstu proizvoda zarađuju godišnje milijarde i to samo zbog svoje moći uvjeravanja i lakomislenosti potrošača...kad smo mi ženkice opsjednute svojim dupetom, kilažom i svime onim što nam na tv-u prikazuju kao savršeno, a mi to nemamo, a oni kao imaju savršeno rješenje za naše probleme....
i naravno mi se i dalje damo zavarati iako duboko u sebi znamo da se rezultati neće ostvariti preko noći...za to smo trebali provesti cijelu zimu redovito posjećujući teretanu, kretanjem, smanjenjem unosa hrane....naravno radimo sve suprotno i sad kao da nam stoji omča oko vrata jer vremena do početka ljeta je ostalo relativno malo, bar za takve rezultate...i što sad činiti...biti ljut na sebe, izbjegavati plažu gdje se okuplja glavna ekipa, a s time i zabavu samo zato jer imamo škembicu...hm...obično sve to tako završi....
a zašto? zato jer nismo znali biti i ostati karakter kod nekih stvari....
pričati ću malo o svojoj prijateljici: generalno govoreći nije nikakav karakter...istina je da ju volim i prihvaćam onakva kakva jest, sa svim manama i vrlinama....uvrijedila me je par puta zbog nekih ne sitnih laži....i nisu bile toliko važne te laži već činjenica što sam joj u nekim stvarima toliko pomogla i sve znala, a od nje sam očekivala samo da bude prijatelj i otvoreno kaže to što se već odavno zna...umjesto toga zaplela se sama u svoju mrežu laži...prošlo je od toga mnogo, naš odnos se bio dosta i zahladio, a onda je opet nešto puklo u njoj i naravno kome drugome doli meni da se javi....sad stvari stoje drugačije...govori stvari koje možda i ne želim čuti,ali napokon sam dobila svoju satisfakciju kad je rekla: dosta mi je sviju...ti si jedina osoba koja me nikada nije osuđivala, nikad tražila išta, a davala sve....uistinu si moj pravi prijatelj...i priznajem jesam...ne hvalim se, ali njoj stvarno jesam...
no krenula sam pričati o njezinom karakteru...ima 26 godina, razvedena i curicu od 9 godina...puno problema u životu....naime skrbništvo nad curicom je dobio muž koji je sad već u braku s drugom....
ona je pak neodavno prekinula 4 godine dugu vezu s dečkom zbog kojega se i razvela...dobro on je bio jedan od razloga....
i sad kao da je pukla....osim što fura već dugo potajno sa meni bliskom osobom , fura i sa mojim bivšim, a špija još jednog, ali ju taj ne doživljava...dobro s njim nisam bila dugo, nekih 2 mjeseca pa mi nije ni toliko bitno...rekla sam joj razloge zbog kojih sam prekinula s njim i da se pripazi jer je lažljivac i teška babetina, ali kao da me ne doživljava kad joj to kažem....pustila sam neka radi po svom, a što drugo da činim....
obožava biti u centru pažnje, a ego joj hrani kad u svoju mrežu uhvati što više muha...
lijepa je i zgodna, tamnoputa i markantna...ne baš pismena...ali ima taktiku zavođenja...i tako joj se u životu nije baš dogodilo da nekoga nije dobila u svom životu....
zanimljivo je da obožava konkurenciju i naravno pobijediti...ja se nikada nisam ni trudila ulaziti u takvu igru s njom iako to ona nije shvaćala...ako je nekoga željela, a istovremeno se i meni sviđao, uvijek bi se povukla i pustala joj da dobije svoj trijumf...
znale smo satima sjediti , pijuckati kavu i pričati, fantazirati o tome što bi htjele...tako smo jednom gledali njezine foto albume....vrištala sam od smijeha...naime na tim slikama iz ne tako davne prošlosti ona je bila totalna suprotnost onoga što je sad....koma frizura, 15 kg viška, obleka kriminal...nisam mogla vjerovati da se radi o istoj osobi...
pitala sam ju kako se uspjela promijeniti....rekla sam generalno govoreći i nije neki karakter, ali po pitanju ovoga definitivno jest.....odlučila je smršavjeti i voditi brigu o sebi...u bit ona je sebi uvijek na prvom mjestu...kaže da u glavi ima uvijek sliku kakva je bila prije i kakva je sad i da se nikako ne želi vratiti na staro...po pitanju hrane : ona ima svoju mjeru koju nikako ne želi prekršiti...kaže da svatko može takvo što, ako to stvarno želi....
dakle ona je sve svoje nedostatke uklonila voljom i trudom i pretvorila to u svoje best adute...to me kod nje fascinira....
ako nešto stvarno želimo to možemo ostvariti, ali to nećemo nikako postići ako jednom ne krenemo...treba prestati maštati i maštu pretvoriti u stvarnost...
možda će iz početka biti teško, možda pokleknemo pod teretom, ali treba ustati i tražiti nove izlaze...
kao početak svega treba odrediti što mi to zapravo želimo...naravno oko cilja ne smije biti dvoumljenja.....
drugi korak je proučavanje najlakšeg puta do ostvarenja tog cilja...dakle što trebamo činiti...nije sramota tražiti pomoć, savjet....pomozi sam sebi i Bog će ti pomoći....
treći korak: sad ste već postigli svoj cilj; ali tu nije prestala borba...treba zadržati to svoje osvojeno mjesto, dalje se truditi...
znam da je lako sve to reći i izreferirati, ali postići..upravo je tu bitan onaj segment: AKO NEŠTO STVARNO ŽELIMO, TO ĆEMO I OSTVARITI....