|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
kako zamišljamo svoj život za 5-10 godina? planiramo li djecu i obitelj, a uz to zavidnu karijeru, aktivan društveni život....?
istina pišem o temi kojoj ne bi bilo kraja kad bi se krenulo o njoj diskutirati, ali jednostavno moram...
što me je navelo na to da se pozabavim tom temom....moram se vratiti par godina unatrag, točnije u svoj 3 razred srednje škole...meni i mojoj užoj ekipi tad je bilo najvažnije kad će zvoniti da možemo na puš party i kavicu, ali bilo je i onih koje su bile u zamakloj trudnoći...kad su zatrudnjele to je bio šok za sve u razredu...bilo je toliko pitanja...no više je nas bilo strah, nego njih...one su bile u nekim svojim oblacima, snovi kao iz bajke stila: ja i Marko ćemo se maziti i paziti i ljubiti i tako...budući da nisam baš osoba koja razmišlja od danas do sutra i koja ne vjeruje da se od ljubavi može živjeti, znala sam nekada biti i malo okrutna u razglabanjima s njima o njihovom budućem životu...pitala bi ih kako misle dalje živjeti tj pitanje financija, gdje će živjeti, raditi....znalo je tu doći i do svađe jer smo se naravno razmimoilazile oko mišljenja....njima je u tom trenutku bilo bitno samo to da će se vjenčati, a moja upozorenja da život nije bajka nisu doživljavale....
i tako je prošla i ta srednja škola...one su naknadno maturirale, a mi ostali smo birali neke druge putove svog života....u biti nalazili smo se tad pred životnom odlukom....što ću biti u budućnosti...ne kažem da čovjek ne može promijeniti svoj život kad hoće, ali nekako se obično dogodi da ono što čovjek odluči nakon srednje da to ostane i do kraja života....
to ljeto nakon srednje škole udalo se većina curki iz mog razreda, a do danas brojim samo nas 6 koje nisu , a bilo nas je 23 u razredu....neke su pozavršavale višu školu, neke ostale na srednjoj,a za faks smo se odlučile samo ja i moja frendica i još jedan dečko iz razreda...užas....
kakva je danas situacija...e pa one koje su se prve udale danas imaju djecu od 4 godine...za sobom propali brak....nezaposlene....žive sa starcima i vode brakorazvodne parnice...slove kao polovnjače koje dobro dođu kad se nema koga faćkati i slično...
od ovih koje su se kasnije udale: neke imaju djecu, a neke nemaju...dosta ih sad kreće u razvod, neke su pri kraju,a neki su na svu sreću opstali...od 7 dečkiju iz razreda oženio se samo jedan i to naravno razvedenu u paketu s djetetom...
moja frendica,taj dečko i ja smo nastavili studentskim životom...ne ide baš kako se planiralo...bilo je razočarenja i drugih okolnosti koje su nas usporile u životu, ali ne odustajemo i borimo se dalje...iskreno nekako se ni ne žurimo jer nam se sviđa ovako...janso nam je da jednog dana kad počnemo raditi da dolaze nove i veće brige u naš život,a trenutno nam se još uživa...
koja slika jedne generacije...
zapravo kad malo o tome razmislim stvarno izgleda užasno...mladi ljudi s propalim životom...samo zato jer su se prepustili osjećajima...samo zato jer su bili djeca....
danas kad sam išla na faks u bus je ušla jedna baka i sa sobom je vodila unučicu...mala je bila preslatka...krupne smeđe okice, plava frčkava kosica, rašireni zubići, rupice kad se smije...
i probam sebe zamisliti kao majku...kao nečiju suprugu...i ne mogu...slatko mi je vidjeti te klince, ali zapravo ne vidim sebe uskoro u tim ulogama....
iako znam s frendicama pričati o braku i obavezama koje nas čekaju i naravno naša su razmišljanja također sklona da naginju savršenstvu, ali život je, ponavljam, sve samo ne bajka...
no da se pozabavim ovom temom zašto se ljudi razvode....ja o tome mogu komentirati samo po primjerima svojih srednjoškolskih družica :-)
sve je super i sve je krasno dok ne prođe svadba i dok se ne rodi dijete....
naravno u planovima oko vjenčanja mladenci ni ne stignu razgovarati gdje bi oni to mogli živjeti pa se najčešće dogodi da žive kod staraca ( s jedne ili druge strane)...još je i dobro ako se živi na različitom katu, ali u istim prostorijama to je jednostavno za izluditi...
naravno mladenka nije još nije završila školu ili je završila, a ima trbuh do zuba i ni dan staža pa se podrazumijeva da za prvo vrijeme ona ne radi, a i dijete je na putu pa ima posla oko toga...znači osuđena da većinu vremena provodi u kući dok muž šljaka za minimalac ili je on pak neki ambiciozni pa ima dobra primanja, ali ga nikad nema doma...
drugi dio: vjenčanje je prošlo ...bio je o krasan pir za koji su se roditelji zadužili kod kumova ili kod banke pa sad otplaćuju s kamatama nepromišljene odluke svoje djece...
k tome roditelji mladenaca se većinom ne podnose, a i mladenkin otac je napomenuo svojoj princezi da "ako joj ne bude dobro da se vrati kući", a majka mladoženje je svog sina naučila da je sluša i njezina je zadnja pa makar svijet propao...
i žive tako fino...tenzije već prisutne u zraku jer mlada spava do podne i ne zna kuhati ili joj frendice stalno vise kod nje zbog čega svekar ne može "U SVOME biti na miru", a svekrva obavlja sve kućanske poslove koje je i do sada obavljala samo što je obitelj brojnija...
no sve je to podnošljivo i finoća vlada u zraku dok ne dođe mladunče...ushićenje oko novorođenčadi brzo splasne, a ostanu obaveze jer dijete nije lutka koju bacimo u kut kad nam dosadi..muža nikad nema i kad dođe sav je umoran pa legne spavati kao kokoš, a mlada mamica je željna nježnosti...ma ne možda više ni toga koliko je željna malo ići u đir s curkama ili na ples u diskač...
treći dio: svađa i samo svađa...ljubav i nježnost u drugom planu...manjak novca i privatnog prostora...k tome se i starci počnu miješati i bum...mlada već pakira stvari i kaže zbogom životu u zatvoru..naravno onda počinje još veća bitka...ona u kojoj najviše stradaju djeca jer su između sebi dvije najmilije vatre, a one ne odustaju dok ne unište jedno drugo...
četvrti dio: e gdje mi je bila pamet kad sam tebe oženio? dobro su mi rekli kakva si, a ja sam svejedno bio budala...kretenu ...majmune...rijetki su mirni razvodi....
a kakva je situacija danas?
ljubavi ni na vidiku....dijete je obično kod majke, a svrati i otac po nju kad ima vremena jer baš mora na ljetovanje s novom djevojkom....majka je i dalje nezaposlena...roditelji joj pružaju svu potporu bilo financijsku bilo što se tiče djeteta pa može izaći i van ( srijeda, petak subota do jutra) i naći sebi nekoga za avanturu...shvatila sam da razvedeni muškarci puno prije sebi nađu nekoga drugoga za stalnu vezu, nego što to čine žene...jer naš mentalitet je još uvijek na ne-zavidnoj razini i imati za djevojku ili oženiti neku s djetetom je skoro pa neprihvatljivo...
obično su te moje frendice palo kao luckaste...željne provoda i života...željne onoga što su propustile,a što smo mi ostali prošli i nije nam više toliko zanimljivo...
zašto se ljudi razvode...? kako prestane ljubav?
kažu da je brak tegla : na vrh med koji se brzo poliže, a ispod toga govna koja gutaš cijeli život?
zašto je i je li to uopće tako ne bih znala, možda se jednog dana uvjerim ili pak razuvijerim...jasno je samo jedno sve je manje dobrih brakova, a sve više samaca, samohranih roditelja, izvanbračnih zajednica..kud ovaj svijet ide i kuda su nestale one tradicionalne vrijednosti...kako su opstali brakovi naših roditelja? pa i oni su se ženili u tim godinama...vjerujem da su bili drugačiji nazori....danas nitko nikoga ne trpi, a i zašto bi kad ne mora...zašto brak uopće mora biti trpljenje..
gdje su one vizije sretnih obitelji, temelja postojanja ljudske zajednice...
kud ovaj svijet vodi?
trebala bi temu nekako privesti kraju i to ću učiniti na slijedeći način nabrojati ću po 5 stvari koje su razlog razvoda braka ( po mom mišljenju ) i 5 stvari za održanje uspješnog braka
RAZLOZI ZA RAZVOD BRAKA:
1.NEZRELOST
2.FINANCIJSKA NESTABILNOST
3.NETOLERANCIJA I MANJAK KOMPROMISA
4.NEMOGUĆNOST ODVOJENOG STAMBENOG ŽIVOTA BRAČNIH DRUGOVA I MIJEŠANJE RODITELJA U BRAK
5.GUBITAK INTERESA ZA BRAČNOG DRUGA , NEVJERA I NA KRAJU PRESTANAK LJUBAVI
ODRŽANJE USPJEŠNOG BRAKA:
1.LJUBAV i eventualno zajednički život prije stupanja u brak
2.POŠTOVANJE, TOLERANCIJA, SPREMNOST NA KOMPROMIS
3.FINANCIJSKA STABILNOST -OBOJE ZAPOSLENI
4. ODVOJENI STAMBENI ŽIVOT
5. POŠTIVANJE TRADICIONALNIH UVJERENJA
Bilo kako bilo smatram da je bolje da se ljudi raziđu ako su u braku nesretni, ali isto tako smatram da se prije ulaska u brak treba dobro promisliti nekim stvarima i da je potrebna zrelost osoba koja u njega stupaju ( od 25 godina pa nadalje)...
svakako ne bi željela živjeti u braku koji me guši, ali kad pogledam dalje u budućnost svakako ne bi željela ni dočekati starost sama...
