prva kiša iza Velike Gospe.....stari ljudi kažu :"jesen je stigla".....
ljetu je kraj , tužna jesen vlada....nisam ni stara, nisam ni mlada -da predam se sad.-)
ma volim ja tu jesen....sjetna i tužna...sve lagano jenjava i zamire.....sve nekako postaje kao crno bijela fotografija skrivena u nekom prašnjavom albumu....
a ljeto....bilo je odlično....unatoč tome što dugo nisam poljubila željene mi usne...
stigla sam u metropolu skoro pa suznih očiju i sa čežnjom u srcu.....
raspakiravam stvari, a dođe mi da ih ponovno spakiram i vratim se doma....
sve što je lijepo kratko traje....i to je istina...nije me bilo mjesec i nešto, a kao da sam jučer otišla....
išlo se na more, noćima lumpovalo.....
opijalo se....plesalo.....rađale nove simpatije....
neki su napustili ovaj svijet.....
u završnici.....odvio se jedan odličan susret i to ovaj vikend.....grad je bio pun odličnih i nabrijanih mašina...i ja sam bila u toj povorci:-) ....ma bilo je zakon....upoznah jednu osobu iz RI.....zabrijala sam s njim.....ma nešto neočekivano i slatko....ludo na prvom mjestu....ali u mom srcu još uvijek spava on.....
grad je pokorio jedan neočekivani i tužan događaj....nastradao je jedan dečko na motoru....sprovod mu je bio na njegov 18 rođendan.....
pored toga svega uginuo mi je pas....
shvatila sam da bježim od tužnih stvari u svom životu...kad netko krene pričati o smrti jednostavno blokiram i skrećem temu....tako ću i sada...samo sam imala potrebu napisati ono što se zbilo....za sjećanje.....
hodočastila sam na Gospi od Krasnog...imala sam par zavjeta....izdržala sam do kraja....to mi je drugi put da idem i druge godine ću opet, ali svakako ću si kupiti prave planinarske čizme jer je teren dosta težak pa sam nabila i nekoliko krvavih žuljeva....i boljele su me noge jako, ali kad osvojite vrh sva ta bol nekako postane blaža......
zamolila sam Gospu da mi pokaže pravi put.....po pitanju njega...
molila sam za zdravlje svoje obitelji....
da mi pomogne da budem uspješna na faksu....
sve molitve običnog čovjeka....
ma i falila mi je ta vjera nekako...mislim da ću opet krenuti na službe.....jer nekad se osjećam tako sama i ne na pravom putu, a dok sam više vremena posvećivala Bogu, nikad nisam osjećala takvo što....
ON nije prekinuo sa svojom curom....kasnije nismo ni bili skupa....ali mrzim njegove poglede....želi me uporno držati svježe zagrijanu za njega, znate ono-ako krene što po zlu da me ima tu....
na neki način sam sretna što imam drugi život ovdje i što sam otišla jer bar ga neću gledati svaki dan....a to što ću misliti on neće znati...može samo osjećati...tako sam htjela da nešto bude između nas ovo ljeto....jer to je ipak savršeno vrijeme da se nešto dogodi ...bnar za mene....jer kući nisam tako često....a sad me neće ni biti duže vrijeme....nekako sam se pomirila s tim da idem i da ništa nije bilo, ali ostaje nada...JOŠ VJERUJEM U ČUDA I U NAS OBOJE...JER NEKE SE STVARI DOGODE KAD SE NAJMANJE NADAMO....
možda će doći naše vrijeme, a možda i ne....
o kad bi s ovom tužnom jeseni umrla i moja ljubav prema njemu....prema tom bahatom i napuhanom gadu...jer on to jest, a ja ga svjedno volim....
jer mnogima zbog njega ljubavi dužna ostajem....
ne bi nikoga drugoga osim njega ni ljubila da se nije pojavio taj lik iz RI....zovem ga Korea...nije ni tako lijep ni tako zgodan kao ovaj, a i čudan je, ali opet sam mu poklonila usne...ili ih je on ukrao...ma ne znam više ni kako se to sve zbilo....i sad sam TU....i trebam krenuti dalje.....
jednostavno odrediti stvari koje mogu, a koje ne....odlučiti za što se to borim...jer iskreno da vam kažem bila sam se pogubila u svemu...prije mi je faks bio na prvom mjestu, a sad je to mjesto izgubio, a ništa ga drugo nije zauzelo....a što je čovjek bez cilja....
možda je prije bilo lakše jer mi je faks bio jedini cilj i o ničemu drugomu nisam razmišljala....ali bome nisam ni života....i kad bi bila pala ispit sav svijet bi mi se rušio....a ne želim ni to više,....
moram samo dobro organizirati vrijeme i imati više manje sve....
stanje u obitelji...pa ne znam što da vam o tome pričam....
nekako sam najviše izbivala iz kuće....
uvijek sam bila vjetropir, a sad to treba pomnožiti sa 4....
sve je drugačije bez tate...kao da više i nismo obitelj...srednji brat i mama su na jednoj strani, najstariji brat i ja, dva ekstrema svaki na svojoj....
ja vam više nemam suza...samo ponekad me stegne oko srca i tad boli, ali opet prođe i tako ponovno....nisam ni toliko posjećivala očev grob...ovo je prvi put da sam otišla, a da prije toga nisam bila...možda se ljuti na mene pa mi mi ni neda da dolazim......
što sada dalje....?
definitivno se primiti knjige i učiti...moram upisati tu treću godinu....
i definitvno ne planiram provesti cijelo vrijemke čameći u stanu....više druženja i akcije uz obaveze...
i definitvno natrag na UN jer mamina kuhinja me dotukla.....
sve iznova....
vrijeme brzo leti.....i Nova godina će uskoro kako je krenulo.....
krenimo onda:-)
a prije toga idem vidjeti što se zbiva kod vas....
pusu vam šalje vaša Kia....
Post je objavljen 21.08.2007. u 19:55 sati.