|
|
| studeni, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
jutros sam se ustala vrloooooooooo ranoooo..živčano ispijala kavu, pušila cigaretu za cigaretom..sve to zbog tone literature koja je stajala na mom stolu..ona koja me čeka da ju obradim...gledam ju i mislim se : je li to moguće izvesti??? onda si kažem: ne budi kukavica, daj sve od sebe,a onda što bude da bude..bar znaš da si pokušala...ma nije da forsam što prije završiti faks, ali ipak ne bi voljela izgubiti motivaciju..zapravo ove me godine baš sve zanima, ali imam osjećaj da je toga stvarno puno...no da prekinem tu svoju krizu otišla sam pod topli tuš i tako pola sata..uf baš sam se opustila..i tako nakon toga sva lepršava, šetkaram po stanu , pjevušim i krećem u novi dan...predavanja sam imala od 2...tako se ja lipo spremam kad zvoni mi mobitel..moja draga tetka...ja se javim,a ona će: hej mi smo u Zagrebu...ha???????????
kažem joj da se spremam na faks, a ona će : ma čekaj nas pa ćemo te mi odvesti..pogubljena u vremenu i prostoru,a što u Zg nije preporučljivo...htjela sam joj objasniti da nema šanse da stignu na vrijeme do mene i k tome da me još voze na faks..no nema prepirke s njom...to je bilo oko pola jedan...
poslije toga me nazvala mama i rekla da je nju zvala baka da kaže kako je teta u ZG...koja komunikacija...
i u čemu je problem...ma lijepo sam rekla svima da kad planiraju takve jednodnevne izlete u metropolu da mi se najave dan prije tako da im znam reći kad sam u kući i da si sama organizirati dan..no ne samo da nisu nazvali nego su mi i organizirali dan..koma..
no nastavak priče: negdje oko 13: 10, njih još nema...uzmem svoju torbu i kišobran i napuštam stan...vani kiša,a kišobran mi pokvaren..no krasno...
dok sam se vozila u busu zove me teta. joj...ma znaš...idi ti na faks, nećemo mi stići...sat u koji sam ja gledala bio je pokvaren i kad sam te zvala bilo je pola 12 i maloprije kad sam pogledala isto...čujemo se...
baš...i što reći????
no dođem ja na faks..trebali smo imati predavanje 1:45 min, ali profesor je održao samo 40 minuta....da bi pričali o statistici i koliko je pouzdana...što??????? i zbog toga sam ja dolazila po ovoj kiši ? no dobro...izlazim pred faks i opet mi zvoni mob...teta...:-) ipak mi dolazimo, kad si u stanu?
uf, valjda za pola sata..
i tako krenem brže da stignem...
kad sam stigla do stana, zovnem ih da vidim kad stižu?
zaboravila sam napomenuti da im je ovo prvi put da me posjećuju...i da moj pametni tetak navodno ni ne gledajući zna gdje je moj stan..no dobro...
pitam ih gdje su i hoću im reći najbliži put, ali tetak odbija...ON ZNA....
no dobro...
da stvar bude bolje putem sam dobila gđicu mengu...stigla sam se istuširati, pripremiti večeru i njih još nema..zovem opet gdje su...tu su blizu, ali ne znaju točno..sad su u nekoj ulici...na koju sad stranu...i tako narednih sat vremena...na kraju im ponestalo volje pa su odustali...i nisu me posjetili..
na kraju sam se smijala sama sa sobom...nevjerojatno je kako nečija neorganizacija nekome može pomutiti dan...
k tome me mučio još jedan problem o kojem sam razmišljala ( maloprije i komentirala sa bivšom docimerkom)...dobila sam poruku od prijatelja: kompice možeš li mi posuditi 300 kn do petka? ostala sam zatečena...prije dva dana je tražio moju bivšu docimerku istu svotu i dala mu je...tjedan prije toga ju je tražio 200 kn, ali nije došao po njih...kad su bili kod mene na kavi brljala sam mu po mobu i našla poruku istog sadržaja, veća svota (400 kn) samo poslana nekom njegovom prijatelju... ma već smo i prije skužile ( cima i ja) da se nešto s njime događa, ali što? nikad nas prije nije tražio lovu..nekada se ne javlja po mjesec dana tj tako je i bilo sada sve dok mu nije zatrebalo..pouzdano znamo da ima neku ekipu, curu..navodno svaku večer izlaze i slično...ma sve je to ok, ali opet nešto ne štima...
nakon konzultacija sa cimom, odlučila sam odbiti mu dati lovu sada... no njegovo korak nakon toga je da je pisao opet cimi da mu posudi ona...naravno odbila je....ma dala bi mu ja novce, ali nešto se čudno događa...strah nas je samo da nije droga u pitanju jer definitivno nije ista osoba...koma..baš sam nekako razočarana..ne bi ga htjela izgubiti kao frenda, ali ne bi mu ni htjela davati lovu za nešto s čime se uništava.... nisam sigurna što da napravim...
no i nakon tog cjelodnevnog mrcvarenja, mene ništa ne dira ( dobro malo ovo s frendom)...razmišljam o tome kako ću kući za vikend...o pijanki na djevojačkoj večeri...o tome kako sigurno znam da će mi biti ludo....baš super..to se zove misliti pozitivno..he he...
brdo obveza koje me čekaju next tjedan..o njima ću razmišljati kasnije...
idem sad nazvati svog dragog i poželjeti mu laku noćć..e da zaboravila sam dodati još jednu stvar ovom prekrasnom vikendu..ljubiti ću slatko, onako baš s guštom..napuniti baterije za narednih mjesec dana..sad bok svima...
