jutros sam se ustala vrloooooooooo ranoooo..živčano ispijala kavu, pušila cigaretu za cigaretom..sve to zbog tone literature koja je stajala na mom stolu..ona koja me čeka da ju obradim...gledam ju i mislim se : je li to moguće izvesti??? onda si kažem: ne budi kukavica, daj sve od sebe,a onda što bude da bude..bar znaš da si pokušala...ma nije da forsam što prije završiti faks, ali ipak ne bi voljela izgubiti motivaciju..zapravo ove me godine baš sve zanima, ali imam osjećaj da je toga stvarno puno...no da prekinem tu svoju krizu otišla sam pod topli tuš i tako pola sata..uf baš sam se opustila..i tako nakon toga sva lepršava, šetkaram po stanu , pjevušim i krećem u novi dan...predavanja sam imala od 2...tako se ja lipo spremam kad zvoni mi mobitel..moja draga tetka...ja se javim,a ona će: hej mi smo u Zagrebu...ha???????????
kažem joj da se spremam na faks, a ona će : ma čekaj nas pa ćemo te mi odvesti..pogubljena u vremenu i prostoru,a što u Zg nije preporučljivo...htjela sam joj objasniti da nema šanse da stignu na vrijeme do mene i k tome da me još voze na faks..no nema prepirke s njom...to je bilo oko pola jedan...
poslije toga me nazvala mama i rekla da je nju zvala baka da kaže kako je teta u ZG...koja komunikacija...
i u čemu je problem...ma lijepo sam rekla svima da kad planiraju takve jednodnevne izlete u metropolu da mi se najave dan prije tako da im znam reći kad sam u kući i da si sama organizirati dan..no ne samo da nisu nazvali nego su mi i organizirali dan..koma..
no nastavak priče: negdje oko 13: 10, njih još nema...uzmem svoju torbu i kišobran i napuštam stan...vani kiša,a kišobran mi pokvaren..no krasno...
dok sam se vozila u busu zove me teta. joj...ma znaš...idi ti na faks, nećemo mi stići...sat u koji sam ja gledala bio je pokvaren i kad sam te zvala bilo je pola 12 i maloprije kad sam pogledala isto...čujemo se...
baš...i što reći????
no dođem ja na faks..trebali smo imati predavanje 1:45 min, ali profesor je održao samo 40 minuta....da bi pričali o statistici i koliko je pouzdana...što??????? i zbog toga sam ja dolazila po ovoj kiši ? no dobro...izlazim pred faks i opet mi zvoni mob...teta...:-) ipak mi dolazimo, kad si u stanu?
uf, valjda za pola sata..
i tako krenem brže da stignem...
kad sam stigla do stana, zovnem ih da vidim kad stižu?
zaboravila sam napomenuti da im je ovo prvi put da me posjećuju...i da moj pametni tetak navodno ni ne gledajući zna gdje je moj stan..no dobro...
pitam ih gdje su i hoću im reći najbliži put, ali tetak odbija...ON ZNA....
no dobro...
da stvar bude bolje putem sam dobila gđicu mengu...stigla sam se istuširati, pripremiti večeru i njih još nema..zovem opet gdje su...tu su blizu, ali ne znaju točno..sad su u nekoj ulici...na koju sad stranu...i tako narednih sat vremena...na kraju im ponestalo volje pa su odustali...i nisu me posjetili..
na kraju sam se smijala sama sa sobom...nevjerojatno je kako nečija neorganizacija nekome može pomutiti dan...
k tome me mučio još jedan problem o kojem sam razmišljala ( maloprije i komentirala sa bivšom docimerkom)...dobila sam poruku od prijatelja: kompice možeš li mi posuditi 300 kn do petka? ostala sam zatečena...prije dva dana je tražio moju bivšu docimerku istu svotu i dala mu je...tjedan prije toga ju je tražio 200 kn, ali nije došao po njih...kad su bili kod mene na kavi brljala sam mu po mobu i našla poruku istog sadržaja, veća svota (400 kn) samo poslana nekom njegovom prijatelju... ma već smo i prije skužile ( cima i ja) da se nešto s njime događa, ali što? nikad nas prije nije tražio lovu..nekada se ne javlja po mjesec dana tj tako je i bilo sada sve dok mu nije zatrebalo..pouzdano znamo da ima neku ekipu, curu..navodno svaku večer izlaze i slično...ma sve je to ok, ali opet nešto ne štima...
nakon konzultacija sa cimom, odlučila sam odbiti mu dati lovu sada... no njegovo korak nakon toga je da je pisao opet cimi da mu posudi ona...naravno odbila je....ma dala bi mu ja novce, ali nešto se čudno događa...strah nas je samo da nije droga u pitanju jer definitivno nije ista osoba...koma..baš sam nekako razočarana..ne bi ga htjela izgubiti kao frenda, ali ne bi mu ni htjela davati lovu za nešto s čime se uništava.... nisam sigurna što da napravim...
no i nakon tog cjelodnevnog mrcvarenja, mene ništa ne dira ( dobro malo ovo s frendom)...razmišljam o tome kako ću kući za vikend...o pijanki na djevojačkoj večeri...o tome kako sigurno znam da će mi biti ludo....baš super..to se zove misliti pozitivno..he he...
brdo obveza koje me čekaju next tjedan..o njima ću razmišljati kasnije...
idem sad nazvati svog dragog i poželjeti mu laku noćć..e da zaboravila sam dodati još jednu stvar ovom prekrasnom vikendu..ljubiti ću slatko, onako baš s guštom..napuniti baterije za narednih mjesec dana..sad bok svima...
Post je objavljen 22.11.2006. u 21:57 sati.