petak, 28.11.2008.

Bilo mi je prvi put'

Nadam se da moj blog ne citaju mladji od 18 godina zato sto cu danas pisati "bez dlake na jeziku" .
U koliko citaju bolje da zazmire , cika kenguur je danas popizdia

Slusam neki dan pjesmu od Novih Fosila "Bilo mi je prvi put`" i sjetim se vremena od prije puno godina i jedne Elvire.

Bio sam tek napunio 17 godina i kao i svi moji vrsnjaci u to vrijeme bio sam opsjednut sexom.Sve cure koje sam imao u to vrijeme volile su se samo ljubiti i mazit ali do kraja nikada nisu dale Bila su drugacija vremena i drugacije djevojke a neka nepisana granica za stupanje u sexualne odnose bila je "punoljetnost".Moji najbolji prijatelji Amir i Ivica su se hvalili kako su vec probali "slatki uzitak" ali mislio sam da me lazu i da samo pricaju "Lovacke price".
Naravno da sam kao i svi ostali krisom gledao katalog Quelle i stranice sa donjim rubljem, krio ispod kreveta Start, Cik, i slicne "knjige" i cekao (ne)strpljivo kada ce svanuti dan "D"
Sakupljao sam kao pravi kolekcionar i slike golih zena na kartama koje su izlazile u to vrijeme

Jedne noci vracao sam se iz disca sam na mom crnom "ROG" muskom biciklu sa stangom koji sam redovno podmazivao a sastavljen je bio od dva rashodovana bicikla
Vracajuci se ugledah ispred sebe svoju skoro pa susjedu Elviru kako ide sama.
Elvira je bila starija od mene, u to vrijeme imala je oko 22 godine i bila je "starija koka" kako smo znali reci.
Nema muskarca moje generacije koji nije pozelio Elviru barem dotaknuti ispod suknje.
Sjecam se kao sad, imala je na sebi crvenu kratku koznu jaknicu i Jeans mini suknju.
Imala je najduze noge koje sam ikada vidio i okruglu guzicu koja je bila malo izbacena i kao da je izazivala deceke iz naseg kraja.
Naravno i ja sam uzdisao za Elvirom
Ponudio sam joj da ju povezem da ne ide pjesice i za cudo ona je pristala i sjela na stangu od bicikla ispred mene.
Ne moram ni reci da mi se od njene blizine i mirisa sve zacrnilo pred ocima i da sam picio biciklom kao lud da bi se dokazao kako imam snage.
Smijem se sada tome ali tada mi je to izgledalo Cool
Odjednom sam osjetio Elvirinu ruku na mojoj "stangi" i vragolasto je rekla kako mi je tvrda stanga od bicikla.
Uh, kako sam se osjecao ne smijem ni pisati.
U blizini zgrade gdje je stanovala bio je jedan park.
Upitala me je da odemo na klupu zapaliti po jednu cigaru, ocito smisljajuci neki plan koji sam ja samo mogao prizeljkivati.
Sjeo sam na klupu a ona je ne ustezajuci se podigla suknju i sjela preko mene u krilo.
Ljubili smo se strasno i kada su moje ruke dotaknule njena nabrekla prsa mislio sam explodirat cu.
Tu noc osjecao sam se kao SUPERMAN i mislim da me kordon vojske nije mogao sprijeciti da navalim na Elviru.
Pitala me je "jesam li ikada guzio" ?
"Naravno da jesam" lagao sam praveci se vazan.
Neznam ni kako se to desilo u svom zanosu Elvira je sjedila na "njemu"
Da je tada bilo vidjeti moju facu mislim da bi to bio najkomicniji film na svijetu.
Naravno da necu pisati o detaljima "predstave" ali ponovili smo "tretman" dva puta (2X), zapalili po jos jednu cigaru ( Filter 57) i otisli kucama na spavanje.
Zamolila me je Elvira da nikome ne pricam o tome ali nisam mogao odoliti da se ne pohvalim Amiru i Ivici ali su se onio samo tome smijali i nisu mi povjerovali.

Elviru sam vidjao cesto ,samo mi je u prolazu vragolasto namignula i mimoisli smo se ali nikada nismo ponovili noc u parku.
Od toga dana zavolio sam svoj crni "ROG" biciklo i biciklisticki sport uopce
A kako je bilo kod vas prvi puta, sjecate li se ?

srijeda, 26.11.2008.

Jesu li dobrovoljne radne akcije jos moguce kao drustveno koristan rad ?

Ovih dana stalno gledam , slusam i citam o krizi u svijetu i kod nas.
Mnogi blogeri su vec o tome pisali ali svatko od nas ima svoju viziju toga a tako i ja svoju
Vidim da je vanjski dug Hrvatske dobro premasio 30 milijardi dolara a od toga pola dolazi na naplatu vec 2009 godine.
Veliki dugovi su veliki problemi i vjerujem da nasim politicarima nece biti ni malo lako sljedece godine.
Gospodin Sanader je vec rekao da bi trebalo stegnuti i stedjeti na svim podrucjima a nadam se da ce oni u vladi to odmah pokazati svojim primjerom.
Umjesto Audija i skupocjenih BMW kupovat ce samo Skode.
Kako su vecina od njih "dobro stojeci" nadam se da ce se odreci i barem jedno 10 % svoje plate.

Ovih dana razmisljam o vremenima koja su dosta iza nas.
Sjecate li se ORA ( Omladinskih Radnih Akcija ) ?
Ucestvovao sam 7 puta po mjesec dana na SORA i svojim radom pomogao sam drustvenom razvoju drzave u kojoj sam zivio.
Nosilac sam nekoliko udarnickih znacki i ma koliko to sada izgledalo u ono vrijeme imalo je svoje znacenje.
U ono vrijeme druzili smo se, upoznavali mlade ljude iz drugih krajeva i stjecali prijatelje, a bez straha smo mogli otici u bilo koji grad.
Mladi ljudi iz moga vremena su imali puno ponudjenih sadrzaja i ako manje vrijednosti nego ovi danas, nismo bili toliko nasilni.
Imali smo drugacije uzore i idole koji su nam pozitivnim primjerima pokazivali da se sutra ne trebamo stidjeiti izaci na ulicu.
Na utakmice smo isli da navijamo za klubove koje smo voljeli a ne da se tucemo sa drugima.
U diska i kafice smo izlazili da bi se zabavili a ne da bi se opijali do besvjesti i na kraju pretukli nekoga.
Bili smo spremniji pomagati starijima i susjedima i prijateljima.
Trudili smo se zavrsavati sto bolje skole.

Danas je sve drugacije i mozda je to i dobro, ali pitam se onako u mislima sam za sebe, od toliko "Domoljuba" koji se na ovaj ili onaj nacin zaklinju u svoju drzavu i Hrvatstvo, koliko bi zaista mladih danas bilo spremno za "Drustveno korisni rad" kao sto su radne akcije ?
Mislim da nebi puno ali to je mozda samo moje misljenje i mozda se varam.
Jako puno novaca posljednjih godina je utroseno na izgradnju auto cesta i previse je koncesija dano, ali razmisljam kako bi bilo lijepo kad bi se organizirala recimo neka radna akcija na izgradnji ceste "VUKOVAR - ZUPANJA" gdje bi mladi ljudi iz cijele Hrvatske i dijaspore po uzoru na radne akcije iz onoga vremena pomogli u izgradnji svoje drzave, a u goste bi im dolazili svi poznati pjevaci, grupe, glumci, slikari, pjesnici ........
Zamislite u jednj brigadi M.P.Thompson u drugoj njegov kum Miroslav Skoro a u trecoj Severina, pa tko od mladih nebi dosao i radio u njihovom drustvu ?
Bilo bi to lijepo samo mislim da bi se odmah nasli protivnici koji bi filozofirali i smatrali da je to "povratak komunizmu"
Pored toga mislim da bi se u takvoj situaciji svakako nasao i neki "pametan" koji bi gledao da taj dobrovoljni rad dobro unovci u svoju korist.

Kod nas je i moguce nemoguce

nedjelja, 23.11.2008.

Dosta je sranja (Akcija "Moj WC")

Nedjelja , dosadan dan.
U posljednje vrijeme dosta smo pisali o politici, hrani, sexu, ozbiljnim stvarima, ali doslo je vrijeme da ovaj blog dobije ponovo postove kakve zasluzuje

Danas cu vam povjeriti svoju najvecu tajnu gdje se "olaksavam".
Kupio sam novu dasku za WC solju, smucila mi se ona stara sa ribicama i skoljkama i zato cu vam pokazati mjesto koje inace ne vidi nitko.
Ustvari imali smo akcije "Moja ulica" , "Moje noge" pa zasto nebi mogli imati i akciju "Moja WC solja" ?

Predlazem da slikate svoje WC solje i posaljete na moj MAIL adresu a ja cu ih postaviti na ovaj post pa da vidimo tko gdje sere a tko u saboru
Salu na stranu ovo je ozbiljna tema i molim da se prema tome odnosite sa krajnjom ozbiljnoscu.
Ipak smo mi blogeri a ne politicari

Pozdrav iz WC iz snjeznog Münchena
Vas Kenguur

èetvrtak, 20.11.2008.

Reforma državne uprave

Upravo sam procitao jedan clanak na linku ispod koji je izasao u Vecernjem listu a potakao me na pisanje ovoga posta.

Reforma državne uprave Vecernji list

Ima li netko od svih nas koji bilo kada nije popizdio na nekog cinovnika koji radi na salteru, gruntovnice, banke, poste, policije, maticnom uredu, ili bilo kojem uredu koji treba da pruza usluge gradjanima ?

Ispricat cu vam jedan slucaj iz maticnog ureda u Vukovaru od prije jedno 6 godina.
Kako zena, stariji sin i ja imamo Australsko i Hrvatsko Drzavljanstvo, odlucili smo da i mladjem sinu napravimo domovnicu.
Polu-ljubazna sluzbenica objasnila nam je da za to trebamo apostile, odnosno dozvolu Australskog Konzulata u Zagrebu zato sto je mladji sin rodjen u Melbournu.
Odemo mi u Zagreb , pronadjemo konzulat i napravimo sto je bilo potrebno.
Vratimo se u Vukovar opet kod polu-ljubazne gospodje koja nam kaze da opet nemamo sve nego da nam je potrebno i potvrda ili kako se to vec naziva od MVP ( Ministarstva vanjskih poslova ) RH u Zagrebu.
Malo negodujem ali vidim nema druge i ponovo u Zagreb o svom trosku gorivo, putarine, parking, rucak, takse...
Sredimo i to , vratimo se a gospodja opet klima glavom i kaze da nemamo prevod rodnog lista koji je na Engleskom.
Ja popizdim i pocnem se derati na nju i na organizaciju, pitam zasto nisu mogli napisati jedan papir sa svime sto je potrebno u takvim slucajevima, a ne igrati igrice ako vec imaju racunalo u uredu.
Umalo nisam sve porusio koliko sam bio ljut i na kraju sam otisao ljut a da nisam ni izvadio Domovnicu za mladjeg sina.

Drugi slucaj je malo drugaciji.
Kako se kod nas u Vukovaru sve mijenjalo od poslje rata nekako je ispalo da zena i ja imamo razlicite adrese na osobnim iskaznicama pa smo odlucili da ih zamjenimo, a kako smo kupili kucu odlucili smo da sve dokumente stavimo na svoju adresu..
Prvo cekanje na policiji da bi dosli na red i da bi nam rekli da trebamo izvod iz Gruntovnice i katastra.
Dodjemo u Borovo naselje u gruntovnicu a tamo vec ceka 100 ljudi.
Ide mic po mic ali nakon dva sata cekanja dolazimo na red da bi nam gospodja u uredu rekla da trebamo i neku taksu.
Pitam zasto to nisu napisali na ulaznim vratima a ona kao cudi se "pa to svi trebaju znati".
Pa tko je tu lud.
Neljubaznost i ne organiziranost osoblja u Drzavnim sluzbama je velika i zaista se pitam kad ce doci vrijeme da radnici na takvim mjestima shvate da su tu upravo radi ljudi koji su korisnici njihovih usluga a uz to i porezni obveznici koji daju novce da bi i oni dobili plate.

Trebamo li zaista za svaku sitnicu traziti neke "veze" i vezice, ili rodjake, familiju , prijatelje i poznanike i kad ce doci vrijeme da normalno koristimo usluge drzavnih sluzbi.
Vjerujem da mnogi od njih rade i za malu platu ali mnogi ljudi rade za male plate pa opet se ne moze ocekivati da ne rade svoj posao.
Prvenstveno je potrebno vise ulaganja u Informatizaciju svih sektora u drzavnim sluzbama, osposobiti ljude koji rade na tim poslovima raznim tecajevima ako vec za to nisu skolovani i ocekivati ako ne osmijeh onda barem lijepu rijec covjeku koji je dosao za njihovu pomoc.
Zato moramo toliko vremena cekati na neke dozvole ?
Cemu svi zakoni ako se ne provode ?
Gdje je odgovornost onih koji ne izvrsavaju svoje obaveze ?

Svaka cast novinaru koji je napisao clanak u Vecernjaku mada mislim da je trebalo napraviti anketu pa da se vidi koliko smo zadovoljni sa takvim sluzbama.
Ako zelimo ulazak u EU ipak trebamo i lijepe manire i osmijeh na lice.

utorak, 18.11.2008.

Suza za moj grad i poginule prijatelje

Na danasnji dan svi nesta pisu o mome gradu i stoga ja necu pisati nista.
na danasnji dan pun je Vukovar onih koji samo obecavaju a poslje toga odu i zaborave.
Na danasnji dan Vukovar je jos uvijek najskuplji grad u Hrvatskoj.

Sjecam se mojih poginulih prijatelja i susjeda.
Sjecam se tisuca ljudi iz moga grada rasutih po svijetu.
Danas Vukovaru poklanjam i novi izgled moga bloga.

Hvala Vam sto ste uz mene i Vukovar danas.

ponedjeljak, 17.11.2008.

Sajam piæa "BEVIALE" Nürnberg 2008

Kao sto znate, prosli tjedan bio sam vecinom u Nürnbergu na 48 Europskom sajmu industije piæa i popratnih proizvoda na kojem je i ako nije u toj struci izlagala i nasa firma.
Veoma zanimljiv sajam sa sadrzajima od raznih vrsta i nacina proizvodnje piæa, strojeva, automatizacije pogona, etiketa, recikliranja ambalaze, hotelskih ponuda, prikolica za mini barove, transporta, logistike, do za mene veoma interesantnih marketinskih ideja.
Sajam je bio veoma uspjesan, a sto je mozda inetresantno za napomenuti, sve sto se pilo i jelo bilo je besplatno, a posluga nasmijana i spremna ponuditi najbolju mogucu uslugu.
marketinski trikovi su bili veoma razliciti pa tako je izmedju ostaloga u hali 5 na standu bila i gola zena obojana u bodypainting ali na zalost muskog dijela blogo-citatelja to nisam slikao.
Necu vas zamarati sa statistikama sajma, sa cijenama ili sa firmama koje su izlagale, znam da vecini to nista ne znaci, ali svakako je bilo interesantno za sve koji su bili na sajmu.
Neke je po zavrsetku pijane morala i policija izvesti sa sajma , a na kraju je bilo toliko poklona piva, sokova, mineralne vode, igracaka i jos koje cega da me bilo sramota i nositi
Evo nekoliko slika pa uzivajte i vi.
Zivjeli !!

petak, 14.11.2008.

Kako sam izlijecio ovisnost o SEXU

Vec mi neki prigovaraju kako dugo nisam pisao o sexu i kako sam se uozbiljio
Pitate se sigurno kako sam se izlijecio od ovisnosti o sexu ?
Tko kaze da sam se izlijecio ?

Lud sam za njim kao i prije 25 ili vise godina samo za razliku od onoga vremena izbor se suzio.
Prilikom mog posljednjeg boravka u Vukovaru vidio sam nekoliko mojih bivsih "prijateljica" i zaista sam ostao iznenadjen.
Pa to su sada sve stare zene a ja sam ostao jos uvijek onaj mladi vragolasti Kenguur samo sa kojim kilogramom viska i malo manje kose koja se prorijedila i posijedila.
Zelja je ostala ista, a oci vide dobro i pored tolikih godina zurenja u Computer i TV gledajuci TV sapunice :)
Razlika je jedino u tome sto smo sa 20 godina gledali "malo starije koke" a sada oci sve vise gledaju malo mladje mada ni to nije pravilo nikada bilo niti ce bit.
Prosle su i te lude godine izazova i dokazivanja i sebi i njima, ali opet bez "slatkog uzitka" se ne moze, a ako ga i nedostaje barem pojedem jednu Milka cokoladu :)

Sjecam se vremena od prije jedno 25 godina kada sam ja bio 20ak a moj stari kao ja danas, pa sam se cesto pitao ima li on uopce vise sex ?
Nekako mi je tada izgledao stariji covjek, koji nikada nije oblacio Jeans i imao sam osjecaj tada u to vrijeme da on o sexu i ne razmislja.
Danas znam odgovor na to pitanje
Dobro mozda moj stari i nije o tome razmisljao koliko ja danas ali vjerovatno je prakticirao.
Mozda i moji sinovi sada razmisljaju o meni kao "Metuzalemu" koji je ostario i vise nezna ni sta je "S" od sexa ali varaju se
Mozda me jos jedino izvlaci 9 godina mladja zena koja me trpi evo vec 18 godina

A kako je kod vas po tom pitanju ?
Jeste li na odvikavanju od sexa ili se i ne trudite ?

srijeda, 12.11.2008.

VUKOVAR ( Borovo naselje) drugacije

Do sada ste sve ove protekle godine od rata vecina Vas gledali samo slike porusenoga Vukovara, patnje i muka ljudi iz Vukovara koje su prosli proteklih godina.
Danas sam odlucio da vam prikazem nekoliko slika sa ljepse strane moga grada.
Interesantno je da se danas samo spominje Vukovar a rijetko ili skoro nikako se ne spominje Borovo naselje koje je dio Vukovara ali meni najvaznije mjesto na svijetu.
Mnogi od vas nisu prije rata znali gotovo nista o Vukovaru osim da je privredni gigant sa kombinatom "Borovo" koji je tada zaposljavao oko 23 000 radnika u 36 radnih organizacija.
Imali smo jos i VUPIK i VUTEKS koji su bili poznate firme.

Vukovar odnosno Borovo naselje bili su predivan grad i po meni jedan od najljepsih na svijetu kao sto vecina vas kaze za vase gradove.
Za manje gradove bio je dosta dobro urbaniziran sa dosta novih zgrada, puno zelenila, puno zabave i sporta.
Prije mnogih gradova u tadasnjoj Jugoslaviji imali smo svoj olimpijski bazen, teniske terene, dom tehnike, razne sportske klubove, kulturno umjetnicka drustva, poznate slikare i sportase, a izmedju ostaloga iz nasega grada je i Lavoslav Ruzicka koji je dobio Nobelovu Nagradu.

Ne tako davne 1991 godine sve se rasplinulo kao balon od sapunice i nestalo je sve sto nam je bilo drago, nestao je grad i ostale rusevine.
Danas Vukovar i Borovo naselje dobivaju neki novi izgled i fasade ali onaj stari ne blijedi iz sjecanja.

Evo nekoliko slika kako je to izgledalo u Borovu naselju i Vukovaru prosli tjedan.
Uzivajte i vi.

PS malo sam u stresu radi sajma u Nürnbergu pa se ne ljutite ako nekome ne uspijem odgovoriti na komentar.

nedjelja, 09.11.2008.

Duša jednog Vukovarca

Dragi prijatelji vratio sam se sa odmora.
Malo mi je nedostajalo blog druzenje ali ovoga puta druzenja su bila drugacije vrste i susreo sam se uzivo sa nekim blogerima, a nadam se na obostrano zadovoljstvo. Na zalost nisam imao previse slobodnog vremena inace bilo bi toga i puno vise.
Toliko toga imam za pisati i toliko tema koje su interesantne. Napravio sam i jako puno fotografija koje cu postavljati u narednim postovima.

Kako je ovh dana godisnjica u mome Vukovaru, sljedeci tjedan napisat cu nekoliko postova sa razlicitim temama posvecenim Vukovaru.

Pogledajte sliku Vukovarskog vodo-tornja.
Vidite na njoj tragove uzasnog rata koji je unistio jedan cijeli grad u samo nekoliko mjeseci.
Ljudskom gluposcu unisteno je sve sto su generacije stvarale i privatno i drustveno.
Unistene su fabrike, kuce, ulice, drvece, zgrade, unisteno je sve sto je gradjanima moga grada bilo u srcu, ali ono sto najvise boli, ubijeno je jako puno ljudi.
Gledajuci vodo-toranj i stojeci ispod te gigantske rusevine prije nekoliko dana, pomislio sam kako je i duša svakog Vukovarca bez obzira koje vjere i nacije bio sada nakon toliko godina, slicna Vukovarskom vodo-tornju.
Izresetane duše, pune oziljaka i sjecanja na ruzne dane rata i progonstva koje je mnogima bilo teze i od rata.
Sa godinama suza je sve manje ali ne zaboravlja se ono sto je bilo i ostaje vjecno u sjecanjima.
Svake godine na blogu pisao sam po neku pricu iz Vukovara a ove godine odlucio sam da vam napisem nesta drugacije od prethodnih godina.

Prije nekoliko mjeseci dobio sam jedan e-mail koji mi je napunio oci suzama i vratio sjecanja.
Prethodnih godina, pisao sam o Vukovaru i spominjao neka imena, a to je procitao necak od jednog moga prijatelja koji je poginuo.
Prije rata imao sam jednog prijatelja i suradnika, koji mi je u to vrijeme nekoliko godina bio i sef.
Mogao mi je biti otac po godinama, ali prihvatio me je kao suradnika i prijatelja i cijenio moj rad.
Bio je izuzetan i poseban covjek iznad svega jako poslovan i po meni pravedan.
Znao sam i neke privatne stvari iz njegovog zivota koje ostale kolege nisu znale a znao je i on moje.
Bio sam jako tuzan kada sam doznao da je poginuo.
Poslije rata pokusao sam saznati nesta o njegovoj obitelji ali bezuspjesno.
Kuca mu je bila porusena do temelja, kao da nije ni postojala.
Zaista sam cesto razmisljao o njemu a sjecat cu se dok sam ziv i nekih njegovih rijeci.
Kako je stanovao u blizini Vukovarske bolnice cesto smo ga pitali ne smetaju li mu sirene a on bi samo rekao "Ako i cujem sirene policije, vatrogasaca i hitne pomoci, ja se samo okrenem i mirno nastavim spavati, znam ne dolaze po mene"
Odgovorio sam na mail od njegovog necaka i razmjenili smo telefone a kako je on sa svojom obitelji dosao u Vukovar na groblje, pronasli smo se i otisli na pice i razgovor.
Saznao sam da je moj prijatelj na dan pogibije pod granatama dosao da svojoj obitelji ( zena i troje djece ) donese nesta za jesti.
Izlazeci iz kuce i vracajuci se na polozaj , poginuo je nekoliko metara od ulazne kapije svoje kuce a da to njegovi nisu znali do sljedeceg dana oko podne kada su granate prestale padati.
Supruga i jos nekoliko prijatelja pokopali su ga u dvoristu obiteljske kuce u "kuhinjski elemenat" a poslije su njegovi ostatci prebaceni u zajednicku grobnicu poginulih u Vukovaru.
Po treci puta njegovi ostatci prebaceni su na groblje branitelja Vukovara gdje i danas pociva u miru.
Obitelj moga prijatelja prozivjela je i logore, progonstvo iz kojega se supruga i stariji sin ni danas nisu vratili.
Pretrpili su teske trenutke koje su na njih ostavile neobrisiv trag.
Obiteljska kuca ni do danas nije obnovljena sto znaci da su i toliko godina poslije rata jos uvijek zatocenici politike i prognanici u svojoj zemlji.
Zahvaljujem se od srca njegovom necaku Tomislavu i njegovoj obitelji a mom prijatelju "Stipanu" zelim da pociva u miru.

U posljednje vrijeme gledali smo dokumentarni serijal "Heroji Vukovara", a za mene su Vukovarski heroji svi ljudi, zene i djeca, svi koji su u Vukovaru u ono vrijeme proveli barem jedan dan.
Svaki Vukovarac je jedna knjiga, a svaka knjiga je nekoliko prica.
Svaka prica je puna suza, a svaka suza je sjecanje na stradale prijatelje, susjede ili clanove obitelji koji su poginuli ili ranjeni u ovom suludom ratu koji je iza nas.
Tragovi rata jos uvijek su vidljivi na svakom koraku i nakon toliko godina, a tragovi u dusama Vukovaraca ostat ce vjecni.
NE PONOVILO SE !!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.