Marketing
Duša jednog Vukovarca
Dragi prijatelji vratio sam se sa odmora.
Malo mi je nedostajalo blog druzenje ali ovoga puta druzenja su bila drugacije vrste i susreo sam se uzivo sa nekim blogerima, a nadam se na obostrano zadovoljstvo. Na zalost nisam imao previse slobodnog vremena inace bilo bi toga i puno vise.
Toliko toga imam za pisati i toliko tema koje su interesantne. Napravio sam i jako puno fotografija koje cu postavljati u narednim postovima.
Kako je ovh dana godisnjica u mome Vukovaru, sljedeci tjedan napisat cu nekoliko postova sa razlicitim temama posvecenim Vukovaru.
Pogledajte sliku Vukovarskog vodo-tornja.
Vidite na njoj tragove uzasnog rata koji je unistio jedan cijeli grad u samo nekoliko mjeseci.
Ljudskom gluposcu unisteno je sve sto su generacije stvarale i privatno i drustveno.
Unistene su fabrike, kuce, ulice, drvece, zgrade, unisteno je sve sto je gradjanima moga grada bilo u srcu, ali ono sto najvise boli, ubijeno je jako puno ljudi.
Gledajuci vodo-toranj i stojeci ispod te gigantske rusevine prije nekoliko dana, pomislio sam kako je i duša svakog Vukovarca bez obzira koje vjere i nacije bio sada nakon toliko godina, slicna Vukovarskom vodo-tornju.
Izresetane duše, pune oziljaka i sjecanja na ruzne dane rata i progonstva koje je mnogima bilo teze i od rata.
Sa godinama suza je sve manje ali ne zaboravlja se ono sto je bilo i ostaje vjecno u sjecanjima.
Svake godine na blogu pisao sam po neku pricu iz Vukovara a ove godine odlucio sam da vam napisem nesta drugacije od prethodnih godina.
Prije nekoliko mjeseci dobio sam jedan e-mail koji mi je napunio oci suzama i vratio sjecanja.
Prethodnih godina, pisao sam o Vukovaru i spominjao neka imena, a to je procitao necak od jednog moga prijatelja koji je poginuo.
Prije rata imao sam jednog prijatelja i suradnika, koji mi je u to vrijeme nekoliko godina bio i sef.
Mogao mi je biti otac po godinama, ali prihvatio me je kao suradnika i prijatelja i cijenio moj rad.
Bio je izuzetan i poseban covjek iznad svega jako poslovan i po meni pravedan.
Znao sam i neke privatne stvari iz njegovog zivota koje ostale kolege nisu znale a znao je i on moje.
Bio sam jako tuzan kada sam doznao da je poginuo.
Poslije rata pokusao sam saznati nesta o njegovoj obitelji ali bezuspjesno.
Kuca mu je bila porusena do temelja, kao da nije ni postojala.
Zaista sam cesto razmisljao o njemu a sjecat cu se dok sam ziv i nekih njegovih rijeci.
Kako je stanovao u blizini Vukovarske bolnice cesto smo ga pitali ne smetaju li mu sirene a on bi samo rekao "Ako i cujem sirene policije, vatrogasaca i hitne pomoci, ja se samo okrenem i mirno nastavim spavati, znam ne dolaze po mene"
Odgovorio sam na mail od njegovog necaka i razmjenili smo telefone a kako je on sa svojom obitelji dosao u Vukovar na groblje, pronasli smo se i otisli na pice i razgovor.
Saznao sam da je moj prijatelj na dan pogibije pod granatama dosao da svojoj obitelji ( zena i troje djece ) donese nesta za jesti.
Izlazeci iz kuce i vracajuci se na polozaj , poginuo je nekoliko metara od ulazne kapije svoje kuce a da to njegovi nisu znali do sljedeceg dana oko podne kada su granate prestale padati.
Supruga i jos nekoliko prijatelja pokopali su ga u dvoristu obiteljske kuce u "kuhinjski elemenat" a poslije su njegovi ostatci prebaceni u zajednicku grobnicu poginulih u Vukovaru.
Po treci puta njegovi ostatci prebaceni su na groblje branitelja Vukovara gdje i danas pociva u miru.
Obitelj moga prijatelja prozivjela je i logore, progonstvo iz kojega se supruga i stariji sin ni danas nisu vratili.
Pretrpili su teske trenutke koje su na njih ostavile neobrisiv trag.
Obiteljska kuca ni do danas nije obnovljena sto znaci da su i toliko godina poslije rata jos uvijek zatocenici politike i prognanici u svojoj zemlji.
Zahvaljujem se od srca njegovom necaku Tomislavu i njegovoj obitelji a mom prijatelju "Stipanu" zelim da pociva u miru.
U posljednje vrijeme gledali smo dokumentarni serijal "Heroji Vukovara", a za mene su Vukovarski heroji svi ljudi, zene i djeca, svi koji su u Vukovaru u ono vrijeme proveli barem jedan dan.
Svaki Vukovarac je jedna knjiga, a svaka knjiga je nekoliko prica.
Svaka prica je puna suza, a svaka suza je sjecanje na stradale prijatelje, susjede ili clanove obitelji koji su poginuli ili ranjeni u ovom suludom ratu koji je iza nas.
Tragovi rata jos uvijek su vidljivi na svakom koraku i nakon toliko godina, a tragovi u dusama Vukovaraca ostat ce vjecni.
NE PONOVILO SE !!
Post je objavljen 09.11.2008. u 08:43 sati.