Obavijest
Da ne bi bilo zabune ja više ne pišem ovaj blog nego nastavljam na blogu ispod...
Ovaj ću ostaviti kao stari Hogwartski dnevnik...ako sam nekog trebala ubaciti ubacit ću na novom blogu...
NOVI BLOG-nastavak priče poslije školovanja u Hogwartsu
Opsesija
Sve je počelo kada se Seamus preselio u drugu školu…od tada se moj život pretvorio u noćnu moru…
Ne samo zato što se Seamus preselio nego od tog tjedna počele su mi se događati čudne stvari. Prvo sam bila potištena zbog njega jer je otišao i dali smo jedno drugome obećanja da ćemo održavati vezu na daljinu i da nećemo izlaziti s drugima…
Ipak počele su se događati čudne stvari otkako je Tom posjetio Hogwarts i dao mi dnevnik na čuvanje…dnevnik sam sakrila i čekala njegove upute koje mi je trebao poslati pismom jer ne može se više uvlačiti u Hogwarts…
Prošlo je tjedan dana i ništa mi nije stizalo osim Jackovih pisma da je dobro i da se dobro snalazi na poslu (radi u ministarstvu)…
Prva vijest koja je bila poprilično potresna je da je nestala naša profesorica iz Travarstva i da smo dobili novog profesora…nitko nije znao što bi joj se moglo dogoditi, ali kolale su glasine da je ubijena i da se slučaj još istražuje…
Kada smo ušli u staklenik sve djevojke su duboko uzdahnule kada su ugledale novog profesora. Bio je mlad i zgodan i sve nas je pozorno promatrao kad smo ušli…
Predstavio se i zatim nas je počeo prozivati, a kad je prozvao moje ime zagledao mi se u oči…nikad se nisam lošije osjećala…kao da me nešto zapeklo, zaboljelo…zatim je nastavio prozivati dalje…i na Agathi se dulje zadržao, ali se ona nije lecnula…
Taj sat nismo ništa posebno radili. Rekao nam je riječ dvije o profesorici, pa o načinu na koji on radi, na kraju je pitao jeli ima u ovome razredu glavnog prefekta i ako ima neka glavni prefekt ustane…ustala sam i nisam mogla, a da ne primijetim da su me prošli lagani trnci…
„Možeš li mi molim te ponoviti svoje ime?“-obratio mi se.
„Keira Riddle“-odgovorila sam.
„Pošto si ti glavna prefektica dužnost ti je da ostaneš poslije nastave i pomogneš mi pospremiti staklenik. Ravnatelj je tako odredio jer učenici su postali poprilično neuredni. Jel to u redu?“
„Da, naravno“-odgovorila sam, ali imala sam osjećaj kao da nije u redu…nešto mi je bilo tako čudno…
I tako sam ostajala pomoći pospremiti staklenik, nismo previše razgovarali…ali jednom kad sam spremala posude u vitrinu prišao mi je sleđa i upitao me: „Znaš li što su opsesije Keira?“
Ništa nisam odgovorila samo sam drhtavo uzdahnula. On je nastavio: „Opsesije su opasne, ali ne možemo bez njih. To su naše želje koje ne možemo obuzdati, to je vatra koju moramo održavati da ne bi izgorili…opsesije su samo igra koju moramo igrati ako ne želimo da nas proždire…opsesije nas čine slabima...opsesije su otrov…“
Dotaknuo mi je ruku koja je bila tako ledena, okrenula sam se prema njemu, a on me poljubio, a ja sam uzvratila poljubac…usne su mu bile kao vatra koja me je opekla …od tog trenutka sam znala da sam prodala dušu vragu…
Noć vještica
Tjedan dana prije veselja vladala je opća panika(barem za mene)...
Nisam znala što da radim sa Seamusom, pa sam ga jednostavno pustila da radi što hoće...i naravno odmah su ga poćele obljetati puce sa svih strana, ali pošto je bio potišten nije se obazirao na to...
I da, stiglo mi je pismo od Toma u kojem je pisalo da stiže u Hogwarts (više se ne sjećam kojeg datuma) i da se nađemo malo dalje od lovočuvareve kuće. Rekao je da moram doći inače će biti frke...
Dobro, nije baš tako rekao, ali znate moj rječnik...
I nacrtala sam se ja u jedan sat u noći na dogovorenom mjestu. Predao mi je nekakvu crnu knjižicu koju mi je povjerio na čuvanje, i izrazito naglasio da ne radim nikakve gluposti i da ništa ne pišem u nju.
Otvorila sam ju i vidjela da je ta knjižica, ustvari dnevnik, prazan i uputila mu zbunjujući pogled, na što je on samo rekao da se držim njegovih uputa, te je otišao...
Rekao mi je da nikome ne kažem, ali Agatha se ne računa, a niti Irma pa sam im rekla za to.
Irma je pitala kako je on dospio u Hogwarts, a ja sam samo odgovorila: "Ah, to je Tom Riddle" , na što smo se sve tri grohotom nasmijale...
Dalje neću u detalje, ali se vjerojatno i Agatha našla s njim...
*********
I tako je došla Noć vještica i Agatha je išla s Peterom...e, pa...reći ću je Tomu, ali stvarno...
Jer ona je rekla da nije imala s kim ići, a ni on, a što sam ja?! Duh!
S kim sam ja išla...s deprimiranim Seamusom kojemu nije do života, i koji je začudo ostao u spavaonici...možda je bolestan...to sam si pomislila i kad sam skužila da je ova zabava užasno dosadna otišla sam do njega, a on je samo zurio u strop...
Pitala sam ga što mu je i ako hoće da prekinemo da možemo. a on je samo slegnuo sa ramenima i okrenuo se prema zidu. Odgovorio je da će se morati preseliti u Durmstrang jer su mu roditelji tamo dobili posao. Ostala sam šokirana jer nisam mogla zamisliti život bez njega...bilo bi mi dosadno...
Sjela sam pokraj njega i zagrlila ga te mu rekla da ću poći s njim ako treba, ali sam zaboravila da je to škola za dečke...i još mi je povijerio strah da ne postane peder, na što sam se ja bezobrazno nasmijala...
Ipak sam ga uspjela nagovoriti da ode sa mnom na bal te smo kao pravi par zaplesali uz grozničave zvukove Noći vještica...
Veličanstveni povratak
Stvarno dugo nisam pisala, a tako počinje rečenica svake osobe koja više od dva mjeseca nije napisala ništa novo…
Pa da vam kažem da mi je ljeto prošlo izvrsno, Toma uopće nisam viđala i svijet je bio ljepši, a Puff je malo narastao i postao agresivan
…
Pogotovo prema Seamusu…
Škola je počela, moja zadnja školska godina u Hogwartsu…sve je drugačije…nema više Jacka, a niti Toma. Jack se zaposlio u ministarstvu, a Tom je koliko mi je rekla Agatha našao stan u Londonu…
Agatha i Tom su se pomirili
(na moju veliku žalost), tako da nije bilo ništa s njom i Johnom…
Ja sam još sa Seamusom (svi se čude, to nam je najduža veza)...
Najradosnija vijest je da sam opet vidjela svoju Moonlight
…tako je bilo lijepo s njom se družiti nakon toliko vremena. Enya je rekla da je bila malo usamljena, ali da se snašla. Ona baš ne voli društvo drugih jednoroga…
I što da vam više kažem u ovom malom uvodu za moj povratak…
Već su počele pripreme za Noć vještica! Jedva čekam, moram pogledati što imam u Agathinom ormaru…neke navike se nikad ne mjenjaju…
Praznici ko praznici
I tako smo se smjestili i ugodno večerali,a onda su me Agatha i Tom pozvali na stranu i napali me zato jer im nisam rekla za baku. Morala sam ih umirivati i izvlačiti se da nisam imala prilike, a istina je bila da sam to sve smela s uma zbog puta u Rumunjsku...
Kada je cijela strka prošla, Tom se otišao spakirati jer odlazi, a ja sam otišla u sobu da se odmorim. Nisam bila dugo sama kad je u sobu ušao Seamus.
"Baš dobro da si tu!Moram ti nešto ispričati."-rekla sam dok je Seamus sjeo pokraj mene na krevet.
"Ne valjda O onom prokletom zmaju?"-upitao je.
"Molim?!Prokletom?"-bila sam preneražena, a onda sam shvatila u čemu je stvar. Bio je ljubomoran jer sam ga zapostavila zbog Puffa.
"Ne, nije o zmaju. O nečem mnogo važnijem."
"Dobro,reci."-rekao je uz znatiželjan pogled.
Zatim sam ispričala sve o svojoj baki i dnevniku, koji sam nakon mjesec dana napokon izvadila iz kofera.
"Neću ga sad čitati.Nije da mi se neda, nego jednostvano nisam spremna. Možda kad se vratimo u Hogwarts."
"Nitko te ne sili da ga još čitaš. Pročitaj kad će ti se dati i nemoj se opterećivati"
Kada sam mu sve to ispričala bilo mi je mnogo lakše, a zatim sam otišla spavati...
Ujutro sam probudila Agathu i nagovorila ju da idemo jahati jer dugo nisam vidjela Winda. Wind je moj paint konj kojeg mi je poklonila Agathina mama. Jedva sam ju uspjela nagovoriti, a onda se napokon ustala iz kreveta i otišla spremiti...
Bila sam tako sretna što ga vidim i što ćemo se malo družiti. Pitala sam ja i Johna i Seamusa jer žele s nama, ali oni ne znaju jahati te smo se nas dvije same uputile u šumu...
Kad smo se vratile došla mi je inspiracija za Eddyevu baladu, pa sam mu išla poslati pismo...
(melodija pjesme Zeko i potočić)
U jednoj plinskoj noći, tam gdje je visok tlak...
Prdnuo je Eddy i otišo u zrak...
Kad sam uputila Tupka na put do Rumunjske išla sam se izvaliti na jednu od ležaljki na terasu...
Ah, što volim praznike...
P.S.-oprostite na dosadnom postu, ali imat ću više inspiracije kad dođem s mora i kada počne još jedna školska godina u Hogwartsu. Na more idem za tjedan dana...
Preporuka:Pogledajte japanski crtić Spirited away ili na našem Pustolovine male Chiciro (slika gore)...
Moj mali Puffy
Nisam mogla vjerovati svojim očima. Samo sam duboko uzdahnula i rekla-«Moram da sanjam? Jel to sigurno za mene?»
«Ništa se ti ne brini.»-rekao je John i potapšao me po ramenu. «To je samo mali darak od Seamusa i mene. Kad ćeš biti u Hogwartsu, ja ću se brinuti o njemu tu u Rumunjskoj.»
«Ne znam kako da vam se zahvalim. Još uvijek mislim da sanjam. Ahhh, kao je sladak!»- rekla sam i prišla kutiji da podragam malog Puffya. Malo me gledao svojim okicama, a onda je razjapio svoje raljice i zjevnuo. «Jel opasan?- upitala sam.
«Ma kakvi, samo baš ne voli muško društvo, ali mješanci zmajeva su ti čudne biljke. Mamicu smo mu morali prodati tako da je sada sam.»-
Kada sam saznala da je blaže naravi, primila sam ga ispod krilca, a on se počeo umiljavati poput mačkice. Nisam mogla vjerovati da je to zmaj.
«Čini se da je Puffy našao novu mamu.»-rekao je John uz širok osmjeh.
Kad mi se Seamus htio približiti i pogledati zmajka,Puff ga je samo prijekorno pogledao i ispustio dim kroz nos. Seamus se morao povući i pokunjeno je stao na stranu, dok sam ja nanašala Puffka i pjevala mu uspavanku, kad je moje djetešce napokon zaspalo, nabavila sam mu košaricu i pokrila sam ga s dekicom i dala pusicu za laku noć...
Brzo sam napisala da imam zmajka i poslala ih Agathi, Almi, Irmi i Allison. Morala sam naći Tupka (Seamusovu sovicu) jer je Glupko ( Johnova sovica) bio na putu...
Dobivala sam odgovore kao što su: «Ne seri, Jesi napušena? I Ne pričaj gluposti!»- pa sam ( da ih uvjerim) morala slati malo duža pisma. Usput sam javila Agathi da će doći zmajko i John, ali nije baš gostoljubiva prema Puffu... Tako da razmišljam da ne idem k njoj, možda dođem na kratko...
Pitala sam Johna jel bih htio ići samnom i Seamusom, ako nema puno posla.
Rekao je da će mu malo odmora dobro doći i da će ići s nama....
Sljedeće jutro smo aparatirali u Irsku (John nas je aparatirao tako da nije bilo posljedica)...
Sva sretna sam došla pred vrata i mislila sam da će ih otvoriti Agathina mamica, ali otvorio ih je Tom! «Koji kurac ti tu još radiš?»-upitala sam bijesno.
«Nemoj biti tako prosta, čut će te Agathina stara»-rekao je onim svojim iritantnim flegma glasom.
Kad sam ušla u kuću, Agathina mama Ruth je bila presretna i dala nam prekrasne sobe, koje su jedna do druge....
Upoznala sam Agathu s Johnom i primjetila da su joj okice neobično zasjale...
P.S.-Za sve one koji posjećuju moj blog Horsey,ovo je nova adresa...
Put u Rumunjsku i Seamusova obitelj
Došli su pred nas s autom i putem do kuće Seamus me upoznao s njegovim roditeljima. Mama mu se zove Sophia i cijelo vrijeme nas je zezala za unučad dok se Seamus samo neugodno crvenio cijelo vrijeme. Tata Rupert je bio malo pristojniji i rekao je svojoj ženi da nas prestane gnjaviti...
Kad smo napokon stigli pokazala mi je Seamusovu sobu koju ćemo djeliti pošto nemaju gostinjsku. Samo smo proširili njegov krevet da se ne stišćemo (makar niti to ne bi bilo loše)...
Nakon svega toga otišli smo se odmoriti prije putovanja u Rumunjsku. Seamus i ja smo sada punoljetni, pa se možemo služiti magijom, ali ima jedan problem, ja se ne znam aparatirati. Mislim Seamus ima dozvolu, ali sve mi je to nekako sumnjivo... Mislila sam da idemo putoključem, ali Seamus uporno tvrdi da će on sve srediti (strah me)...
Ipak, kako bili da bilo, došao je i taj dan. Taj poguban dan...
Čvrsto sam ga primala za ruku i krenuli smo. Bilo je to nešto najgore što sam ikad doživjela. Kao da putujem u uskoj cijevi... Mislila sam da nikad neće prestati kad smo se stropoštali u nečijoj kuhinji. Ogledala sam se oko sebe i na vratima sam ugledala plavokosog mladića kako nam se smije...
"Braco svaka ti čast! Tako se loše nisam uspio aparatirati niti kad smo vježbali. No barem ste čitavi."- Po ovome sam zaključila da mu je to brat, a nedugo zatim smo se upoznali. Bio je vrlo simpatičan i pun entuzijazma...
"Keiru jako zanimaju zmajevi, pa ako nemaš ništa protiv mogao bi joj ih pokazati."-rekao je Seamus i usput mu namignuo.
Baš kad smo krenuli u sobu je upao čovjek noseći gitaru u ruci te je ispuštao čudne jecaje. Za njim je ušla Kiara (moja najbolja frendica koja je usput Seamusova sestrična) koja ga je tješila i govorila nešto tipa- "drugi put će biti bolje! "
Kad me opazila, nasmijala se i upoznala me sa svojim ujakom Edwardom ili skraćeno Eddy. Počeo je pričati kako je poginuo u svojoj baladi, a za to vrijeme Kiara nam je objasnila da je sad umalo poginuo pjevajući mađarskoj bodljorepi baladu o tome kako on pogiba od njezinog smrtonosnog daha. Njezin ujak mi se stvarno svidio i odmah smo se skompali...
Dok mi je pjevao jednu od svojih balada, naglo ju je prekinuo te rekao- "Dosta balada o meni, sad ti pjevaj malo o meni 
...
Na to sam rekla da ne znam pjevati, ali me ipak uspio nagovoriti. Uzela sam gitaru u ruke i tekstić je išao ovako:-" Kada je slavni junak naših vremena krenuo u boj, napao ga je bijesni noj. Edwarda je bilo strah, bar u prvi mah. Kasnije Edward sam sebi sudbu kroji, te zadnje sekunde svog života broji!"
Tu me prekinuo i rekao očiju punih suza da to više ne može podnjeti...
"No, no Eddy! Pusti curu na miru!" -Rekao je John, a zatim se obratio meni i rekao da idemo razgledati zmajeve. Kada smo Seamus i ja krenuli za njim pričekali smo ga jer je morao nešto provjeriti. Gledala sam za njim u sve veći mrak, kad se pojavio noseći veliku kutiju u rukama.
"Ovo je dar od Seamusa i mene i nadam se da će ti se svidjeti."- rekao je John i spustio kutiju do mojih nogu. Otvorila sam kutiju kada me skoro drapio infarkt.
U kutiji se nalazilo najslađe biće na svijetu. Bio je to mali zmajko, mješanac između rumunjskog dugoroga i švedskog kratkonosog. Nisam znala kako da im zahvalim,pa me John samo potapšao po ramenu i rekao da se zmajko zove Puff. Ne mogu poreći da su me u tom trenutku obuzeli majčinski osjećaji...
Cecilin dnevnik i mnogobrojni rastanci
Zbunjeno sam pogledala ravnatelja Dippeta, a zatim i ženu koja je rekla da sličim svojoj majci. Dippet se nakašljao, a zatim mirnim glasom rekao- «Gospođice Riddle ovo je vaša baka Lorena Ilmarin.»
Ništa nisam rekla, ali žena se samo nasmiješila kao da joj je neugodno. «Sjednite gospođo Ilmarin i ti Keira sve ću ti pojasniti.»-rekao nam je Dippet.
Sjela sam iako sam mislila da sam u nekakvom ludom snu. Dippet je nastavio-«Molio bih vas prvo da me ne prekidate jer ću izgubiti bit, znate godine.»
Uzdahnuo je kao da mu je teško sve pojasniti, ali je ipak smirenim tonom nastavio-
«Kada je jednom prilikom profesor Dumbledore došao u sirotište da uzme vaše otpusne papire jer kao što ste rekli da se ne želite više tamo vratiti. Idete Seamusu ili Agathi, ako sam u pravu ?»
Činilo mi se da priča cijelu vječnost dok se žena za koju je rečeno da mi je baka cijelo vrijeme osvrtala po prostoriji i promatrala raznolike predmete i portrete bivših ravnatelja i ravnateljica Hogwartsa.
Rekao je da je profesor Dumbledore bio u sirotištu kada je gospođa Ilmarin došla do upraviteljice i tražila Keiru Riddle. Upraviteljica je rekla da je u privatnoj školi, ali se Dumbledore ponudio za pomoć i sve objasnio…
Neću nabrajati kave je reakcije imala moja (teško je to reći) baka. Ja u svoj toj situaciji nisam ništa rekla, ali me ravnatelj naposljetku upitao-«Keira jel vas uopće zanima priča što se s vama dogodilo. «O, da naravno!»- i zanimalo me, ali sam bila previše zbunjena i rastresena od jučerašnjih događaja.
«Dobro onda. Sada će vam gospođa Ilmarin sve ispričati.»
Žena za koju je rečeno da mi je baka teško je uzdahnula, a zatim rekla-«Moram priznati da sam ja većinom kriva za to što si završila u sirotištu, ali nakon onog kobnog dana nitko iz naše obitelji nije imao snage ni za što.»
«Kakvog kobnog dana?»-upitala sam.
Malo je zajecala i rekla-«Onog kobnog dana kada je tvoja majka Cecilia stradala na ranču kojeg je tako jako voljela. Pala je pod konja kad je vozila kola. Jako je voljela konje.»
Najedanput mi je sinulo i sada sam već počela biti znatiželjna- «A otac, što je bilo s njim?» To me je zanimalo više od svega jer kako se mogao spetljati s vješticom.
«Siroti Tom, bolje ne pitajte i on je poginuo prije godinu dana. Ustvari bio je ubijen.»
Na to se uključio ravnatelj Dippet- «Da, ministarstvo magije je imalo velikih problema kod toga.»
Ne slušajući Dippeta samo sam upitala-«Tko ga je ubio?»
«Ma onaj ludi Morfin koji je živio sa ocem i sestrom. Uglavnom ne znam puno o njima, ne petljam se u posao ministarstva»-rekao je Dippet.
Gospođa Ilmarin je nastavila- «Tom je prije nego što se oženio mojom kćeri pobjegao s nekom luđakinjom, ali se vratio za godinu dana. Cijelo selo je govorkalo o tome, ali moju Ceciliu nije bilo briga, pa su se vjenčali. Ona mu je povjerovala za nekakav ljubavni napitak, ali samo je njoj i rekao. Sada i ja vjerujem pošto sam saznala za vaš svijet. Rodila je krasnu djevojčicu, tebe Keira, ali nakon nesreće nitko nije imao snage za živjeti, osobito ne Tom. Nisam znala što da učinim, pa sam napravila najveću glupost u svom životu i za tim ću uvijek žaliti. Nisam imala snage brinuti se za tebe, pa sam te smjestila u sirotište. Slobodno me mrzi, zaslužujem to. Nakon godina kajanja htjela sam doći po tebe, ali onda sam saznala da si u ovoj školi. Prvo nisam prihvatila tu činjenicu jer sam mislila da su svi vaši ludi kao ona obitelj Gaunt. Ali sada znam da nisu.»-tu se zaustavila i očima punim suza rekla da mi je donijela Cecilin dnevnik i nekoliko fotografija.
Uzela sam dnevnik i nepomične crno-bijele slike u ruke. Na jednoj od slika su bili, pretpostavljam moj otac i majka na konjima. Pogledala sam oca i vidjela da je Tom (moj brat) stvarno njegova kopija.
«Ja bih sad stvarno trebala krenuti.»-rekla je gospođa Ilmarin i tutnula mi nekakav papirić u ruke. Otvorila sam ga i vidjela napisanu adresu.
«To je za slučaj ako me budeš htjela posjetiti. Ja sam ti jedina u obitelji, mislim da nemaš drugih rođaka.»
Sve bi bilo u redu da Dippet nije izvalio-«Ima brata, ustvari polubrata.» Gospođa Ilmarin je trepnula kao da ne vjeruje ovome što čuje, a zatim upitala-«Brata, Tomovog sina?»
Znajući da se uvalio samo je rekao-«Pa da pretpostavljam da je od Keirinog oca jer nose isto ime, a i koliko vidim po fotografiji su gotovo isti.»
Gospođa Ilmarin se primila za srce, ali kad se sabrala pitala je da li ga može vidjeti.
«NE!»-viknula sam prije nego što sam se uspjela svladati. Ravnatelj me začuđeno pogledao i pitao zašto ne?
Na to sam iz muljala da bi ga to samo uznemirilo i da je bolje za njega da ništa ne zna. Moja baka (kako je to teško reći) se složila jer je vidjela da me je to uznemirilo. «Dobro vrijeme je za moj polazak, nadam se da ćemo se još vidjeti Keira»-rekla je. «Valjda hoćemo»-odgovorila sam dok je Dippet prosipao letiprah po vatri. Ona je s nešto nelagode i oklijevanja ušla u vatru. Kad se napokon ohrabrila, prije nego što je nestala još se jedanput nasmiješila…
«Keira jel si dobro»-upitao me je Dippet kada je otišla.
Rekla sam da je sve u redu i pitala jel mogu ići. On je samo kimnuo glavom, a ja sam izašla iz kabineta i otišla ravno u žensku spavaonicu.
Na putu sam srela Irmu i Agathu koje su me pitale što to nosim. Odgovorila sam da ću im reći kasnije te da mi je potrebna mir i tišina. Kimnule su glavom jer su znale da sam cijeli dan ćudljiva i da nisam raspoložena za druženja.
Ušla sam u spavaonicu, sjela na krevet i navukla baldahin. Dočarala sam nekoliko svijeća da lebde i da mi rade svijetlost.
Uzela sam lijepi čokoladno smeđi dnevnik u ruke koji je sa strane imao urezane listiće. Otvorila sam prvu stranu i na njoj je lijepim rukopisom bilo napisano: Dnevnik Cecilie (Ilmarin) Riddle. Pretpostavljam da je Ilmarin bilo u zagradi jer se u međuvremenu udala te se od tada prezivala Riddle…
Čula sam kako se vrata spavaonice otvaraju, a onda sam čula Jackov glas kako me doziva. Shvatila sam da neću moći pročitati dnevnik dok ne odem iz Hogwartsa jer svi će se htjeti pozdraviti prije nego što svatko ode svojoj kući ili kamo već ide.
«Prekidam nešto?»-pitao je Jack dok sam odvukla baldahin i gasila svijeće. Dnevnik sam stavila pod jastuk. «Ma, ne! Samo sam čitala neku knjigu iz knjižnice prije nego što ju vratim.»-odgovorila sam što nehajnijim tonom.
«Pa ne mogu vjerovati da ti čitaš dok se svi ostali zabavljaju. Ovaj htio sam se oprostiti s tobom i pitati te za Lily.»
«Joj! Pa ti odlaziš. I gdje se misliš zaposliti?»-upitala sam ga.
«Najvjerojatnije u ministarstvu. Slušaj, htio sam ti reći da mi je stvarno žao zbog svega što se dogodilo između nas i želim da ostanemo prijatelji te da mi se javiš s vremena na vrijeme»
«Naravno da ću ti se javljati. I to svaki tjedan, a što se tiče Lily, poklanjam ti je, bit će sretnija kod tebe. Isprva sam mislila da je za tu opsesiju kriv ljubavni napitak kojeg smo Agatha i ja prolile po stolu za vrijeme pokusa, kojeg je ona polizala, ali već je davno trebao prestati djelovati. Očito se navikla.»
«Da, očito je. Dobro ću je čuvati. Sada moram ići, a mi se još čujemo!»- Kad je to rekao zagrlio me, a onda je izašao iz spavaonice.
Poslije toga je zavladala totalna ludnica. Seamus je upao u sobu vičući da idemo u Rumunjsku kod njegovog brata gdje on uzgaja zmajeve. Odmah sam zaboravila i Toma i svoju baku i dnevnik. Počela sam skakati od sreće i bacila sam mu se u zagrljaj. «Nisi mi nikad rekao da imaš brata»-rekla sam mu.
«Da imam. Zove se John i upoznat ćeš ga uskoro.»
Zatim je u sobu uletjela Agatha zovući Tonya i gledajući pod svaki krevet. Uglavnom svi su tražili svoje stvari (ili ljubimce) i opraštali se s prijateljima…
Polako se počelo mračiti, a ja sam se moralo nekako dočepati Zabranjene da se oprostim sa svojom ljubljenom Moonlight. Kada sam to napokon uspjela, ušla sam u šumu i otišla do već dobro poznatog mjesta. Tamo je stajala Moonlight, kad sam joj prišla prislonila je svoju prekrasnu glavu na moje rame. Znala je da odlazim, barem na kratko. Nisam si uzela niti sedlo, a ni uzdu, ali sam morala doći do Enye. Kad sam se popela, znala je kamo treba ići te je samo lagano galopirala. Napokon smo stigli do krda kentaura, a zatim ne duljeći ni trenutka, sve sam ispričala Enyi. I o Tomu i o dnevniku. Kada sam dovršila samo je duboko uzdahnula te rekla-« Pretpostavljala sam da će se nešto takvo dogoditi. Za Toma je pretkazana tajnovita i strašan budućnost. Samo čuvaj tajnu i nemoj se petljati, tako ćeš ostati zaštićena, a ionako ne možeš ništa učiniti. Pusti da stvari teku svojim tokom.»
«Mislim da ću to i učiniti. Nego, nešto bi te zamolila. Pazi na Moonlight jer se čudne stvari događaju, neka bude tu s tobom i tvojim krdom.»
«Naravno! Pobrinut ću se da sve bude u redu. Otpratit ću te do izlaza.»-rekla je, a onda smo krenule zajedno s Moonlight. Nismo se žurile samo smo hodale, ustvari one su hodale, a ja sam bila na Moonlight. Kada smo stigle do izlaza, sjahala sam i pozdravila se s Enyom, a zatim sam poljubila svoju malu jednorožicu u čelo…
Napokon je svanulo jutro i svi su bili na nogama. Sve moje stvari bile su spakirane te sam sišla na doručak, a odmah zatim i do kočija koje su nas vozile do Hogwarts Expressa. Kada se vlak zaustavio na peronu oprostila sam se sa svima. Do mene su došle Irma i Alma i zagrlile me. Rekle smo da ćemo se negdje naći preko ljeta. Zatim je na red došla Allison koja je usput rekla da će se u osmom mjesecu naći s Chrisom.
Onda sam otišla do Agathe i pitala je do kada Tom planira ostati kod nje. «Do kraja sedmog, a kada ti dolaziš?»- pitala me.
«Krajem sedmog!»-glasio je moj odgovor jer htjela sam na sve moguće načine izbjeći Toma. Ipak mi je na kraju i on prišao. Samo mi je pružio ruku i zahvalio što sam bila uz njega dok nitko drugi nije te da će sve biti u redu ako ću šutjeti. Kimnula sam glavom, a zatim se uputila sa Seamusom do njegovih roditelja koji su nam razdraženo mahali. «Nemoj se previše čuditi. Malkice su čudni.»-upozorio me uz osmijeh…
Iznenadna posjeta
Uspjela sam nekako izaći na mračan hodnik i dovući se do spavaonice. Osjetila sam kako mi suze klize niz obraze i da mi se ruke nekontrolirano tresu. Cijelo vrijeme sam se pitala kako se to moglo dogoditi. Nekako niti nisam vjerovala u ovo što sam čula. On je znao tko je otac i ubio ga, a gdje mi je onda majka i kako sam uopće dospjela u isto sirotište s njim? Sve mi se to vrtjelo po glavi, a kad sam se napokon dočepala kreveta nisam mogla ni oka sklopiti. Znala sam da moram do Enye, ali nisam se usudila ustati… Nakon par mučnih sati Sunce je dotaklo prozore te sam ustala iz kreveta da odem u društvenu nadajući se da neću tamo sresti Toma, ali prevarila sam se. Sjedio je buljeći u nevidljivu točku na zidu. Kad sam ušla u prostoriju odmah sam se okrenula da odem, ali iza sebe sam začula glas:- « Ne možeš cijeli život bježati od mene.» Okrenula sam se ne znajući što da odgovorim. Po prvi puta u životu nisam imala što odbrusiti. Samo sam se srušila u naslonjač do njega i pitala zašto to radi. «Zašto? Pa puno je razloga, ali ti ionako ne bi shvatila.»- rekao je. Ovo zadnje kao da nisam čula i samo sam nastavila:-« Ne znam jer se sjećaš, ali dok nismo znali da smo braća bila sam ti najbolja prijateljica ako se to tako može nazvati. Svi su te smatrali čudnim, ali ne i ja. Nisam te čak ni osudila kada je Billyev kunić visio mrtav na ogradi, a ni onda u spilji. Tada sam mislila da je sve to prolazna stvar, da te mrze. O kako sam mogla biti tako naivna?» Nakon duge šutnje napokon je rekao- « Ne znam, stvarno ne znam.» « Tom jer znaš možda tko mi je majka, ako ju nisi ubio možda je živa?»-upitala sam ga. Samo je slegnuo ramenima, ustao i zaputio se prema izlazu. Naglo ja zastao i rekao da Nagini ide s njim. «Ali…» «Nema ali, zapamti što sam ti rekao!» Bila sam tako bespomoćna, a kad je to vidio pobjednički se osmjehnuo. Nisam osjećala mržnju nego sažaljenje i tupu bol…
Nakon sat vremena društvena se polako počela puniti, a ja kao da nisam primjećivala ljude oko sebe, a žamor je bio kao udaljena jeka. Osjetila sam ruku na ramenu, podignula sam prazan pogled i ugledala Agathu. «Keira! Keira!»-počela je ushićeno, ali kad me vidjela u ovakvom stanju upitala je što mi je. Ja sam samo rekla da sam loše spavala i imala more. Zatim kad je pomislila da je sve u redu rekla je da joj je tata doveo Lugana (njezinog konja) u Hogwarts. Ja sam samo kimnula glavom, a ona je izašla iz društvene. Pretpostavljala sam da je odjurila Tomu da mu kaže za Lugana. Ta me pomisao zaboljela jer joj nisam mogla ili bolje rečeno nisam smjela reći što sam saznala. Nakon par minuta vrata društvene su se pomaknula na stranu i ovaj put je u prostoriju ušao ravnatelj Dippet. «Ah tu si Keira! Tebe tražim»-rekao je veselim glasom. «Nešto se dogodilo?»- upitala sam bezizražajno. «Pa moglo bi se tako reći. Pođi sa mnom u kabinet, netko te očekuje! Ali molim te nemoj se previše uzrujavati.»- ovaj put je odgovorio malo ozbiljnije i pažljivije.
Osjetila sam zebnju oko srca, ali prisilila sam se ustati. Kad smo ušli u kabinetu je stajala jedna postarija žena odjevena u bezjačku odjeću zamišljenog pogleda. Kada smo ušli u kabinet lecnula se, a odmah zatim se osmjehnula te rekla:-«Ista svoja majka, ali vidim da si naslijedila oči od oca, a i pogled.»
Bolna istina
Riješila sam se većine ispita, ne znam još kako sam kod svega prošla, ali sam sigurna da ću iz travarstva i skrbi imati O!
Društvena situacija mi se smirila jer su se živci opustili, ali ipak se navečer nisam zadržavala u društvenoj nego sam otišla u žensku spavaonicu i ravno u krpe…
Kad sam se probudila još je bila noć i pogledala sam na svoj džepni sat koliko je sati. Bilo je oko pola 2 te sam ustala iz kreveta da se odem umiti i popiti vode. Zaogrnula sam pelerinu i izašla na pust hodnik. Uputila sam se prema jednom od wc-a i kad sam ušla vidjela sam da su neki od umivaonika i zahoda potrgani. Srce mi se sledilo kad sam shvatila gdje se nalazim. Tu je prošle godine poginula djevojka koja je srela meni nepoznato čudovište iz Odaje Tajni. Baš kad sam htjela izaći van prekinuo me nečiji cmizdravi glas. –«Tko to uznemiruje, jadnu malu mrtvu Myrtlu!?» Ukočeno sam se okrenula i pogledala iza sebe. Ugledala sam duha mrtve djevojke na koju sam upravo pomislila. «Myrtla?»-upitala sam drhtavim i nesigurnim glasom te nastavila- «Ti si duh?» Na to pitanje je zaridala i počela vrištati- «Da je sam mrtva i ne trebaš me stalno na to podsjećati!!!!!»
Nisam znala što da napravim, pa sam samo rekla nešto tipa da joj neću smetati i da idem. Taman kad sam se uputila prema vratima rekla je- «Ne zanima te tko me je ubio?» Okrenula sam se prema njoj bez riječi, a zatim je ona sa velikim zadovoljstvom nastavila pričati kao da ju sve to jako zabavlja. «Bila sam u ovom istom zahodu i plakala kad sam ugledala dva žuta oka i paf srušila sam se mrtva!»- na to je opet zaridala. Zbunjeno sam je upitala- «Dva žuta oka? Ne znaš što je to?»
«Ne, ali znam tko joj je vlasnik.»
Na to me zlobno pogledala i nastavila-«Često sam te promatrala Keira. Moram priznati da sam i bila ljubomorna na tebe jer si uvijek bila omiljena za razliku od mene. Mene nitko nikad nije primjećivao!» «Pa, nisam ja kriva što si bila izolirana od drugih.»-nisam znala što bih joj drugo rekla u tom mučnom trenutku. Nisam ju čak ni poznavala, samo sam znala kako se zove i koja je bila godina…
«Ne, nisi. Nisam to niti pomislila»-zatim je nastavila- «Da dovršim što sam htjela reći o onoj zvijeri. Vlasnik te zvijeri je jedan naočit crnokos mladić, joj kako se ono zvao? Da sjetila sam se! Riddle!»
Na te riječi sam ostala skamenjena, a ona je zaronila u školjku uz plačljiv jecaj. Odmah zatim vrata wc-a su se otvorila i u tu polomljenu prostoriju je ušao Tom. «Što ti je rekla?!»-upitao je prodornim glasom.»Tom jeli to istina?»-upitala sam ga tužnim glasom jer koliko god se svađali ipak mi je brat. «I da je istina to te se ne tiče!»-odgovorio je ljutito. «Možda se mene ne tiče, ali baš me zanima što će na to reći ravnatelj Dippet!»-kad sam to rekla zlobno se podsmjehnuo i uperivši štapić u mene rekao-«Tko bi tebi vjerovao? Ionako su shvatili da iskorištavaš svoje prefetske dužnosti tako da lažeš i izmišljaš. A i mogu te ušutkati kad god to poželiš! Nemoj misliti da bih te nemilosrdno ubio, ne Keira gledala bi kako pate oni koje voliš.»
Znala sam na koga je mislio. Mislio je na Moonlight, Seamusa, moje prijatelje.
«I Agathu bi povrijedio?»-upitala sam ga znajući da sam pogodila bolnu točku.
«Ako bi bila nužda.»-odgovorio je premda nije tako mislio. «I kad već govorimo istinu jer ti uopće znaš za svoje podrijetlo? Ne, ne znaš. Znaš samo da imamo istog oca, a taj otac je bio prljavi bezjak kojeg sam ubio kad sam bio šesta godina, a majka ti je također bezjakinja s kojom je naš otac bio kad je ostavio moju majku vješticu. Eto Keira to je cijela istina o tebi! To da si ništa više od jedne obične mutnjakuše! Ovdje si mojom zaslugom!»-Duboko sam uzdahnula i rekla-«Znaš, meni uopće nije važno porijeklo nego ono što je u čovjeku. Ja se ne bih trebala sramiti nego ti! A znaš li zašto? Zato jer si odvratan primitivni ubojica! I vjeruj mi nećeš dobro završiti. Ja neću nikome o tome ni riječ reći jer mi ne ostavljaš drugi izbor. Bio si mi brat Tom i koliko god se svađali to je sve bilo prirodno za braću, ali od danas te se odričem i kad odeš iz Hogwartsa ne želim nikada više čuti za tebe!» «o čuti ćeš ti za mene i više nego što misliš! Ali ako ćeš čuvati moju tajnu tada si sigurna.»-kada je to rekao okrenuo se i otišao.
Ja sam ostala neko vrijeme u wc-u pretresajući kakve je sve bolne stvari izgovorio i buljeći u urezanu zmiju na umivaoniku…
Stanovnici Hogwartsa na rubu živaca
Bliži se kraj još jednog školovanja u Hogwartsu…
Stvarno imam puno posla i sve mi ide na živce. Cijeli Hogwarts je zahvatilo živčano ludilo
. Danas sam se sa svima posvađala i sa Agathom, Seamusom i Tomom naravno.
Kako mi je digao tlak s time da ću izgubiti svoju prefetsku značku jer ne obavljam dužnosti i kršim pravila
. I s tim mi tupi cijelo jutro. S Agathom sam se posvađala jer mi nije htjela posuditi zadaću, a sa Seamusom jer me stalno nešto zapitkuje tako da sam jednostavno pošizila…
Pogotovo sam ljuta jer od toliko učenja i vježbanja ne mogu vidjeti Moonlight, a stvarno mi nedostaje…
Kad sam već spomenula da je cijeli Hogwarts u k***u i Alma se čudno ponaša. Mrzovoljna je i želi biti sama te je rijetko vidim. Ne znam jer je to zbog prekida s Jackom, škole ili nečeg trećeg. Uglavnom svi smo prošvikali…
I da zaboravila sam spomenuti da su se Agatha i Tom pomirili, bilo je i vrijeme…
I još uz to si je kupila macana Liama koji je opsjednut s Lily, ali Lily ne obraća pažnju na njega jer je zaokupljena Jackom…
Ima jedna prednost kod kraja. Tom ne ide više u Hogwarts i neću morati više trpjeti onu njegovu podlu facu. I Jack odlazi tako da ne znam što će biti s Lily. Ali na svu sreću Seamus ne odlazi jer će sada biti sedma godina kao i ja…
Kad već pričam o stanovnicima ove škole Allison se otišla naći s Chrisom, znate na koga mislim. Na onog prodavača koji joj je prodao feniksa tako da sad čekam njezin izvještaj o događaju…
Stvarno ne znam što da vam više pišem jer nemam volje, inspiracije, a niti živaca…
Jedva čekam kraj školske godine da krenem u nove pustolovine, pa makar samo Moonlight i ja kako krećemo u nepoznato sa ranim Suncem koje nam obasjava put, put do sreće i ispunjenja svih želja…
Utjeha
Napokon se i petak došuljao… Poslije nastave sam otišla u perivoj i izvalila se na travu. Dan je bio prekrasan, onako baš po mom ukusu. Sunašce grije, trava miriše i ptičice pjevaju…
Do mene su došle Agatha i Jasmine i pridružile su mi se u izležavanju. Promatrale smo oblake i izmišljale kojeg su oblika. Ja sam u svakom vidjela zmajeve i ptice. Inače zaboravila sam reći da je Jasmine Agathina sestrična koja je isto Slytherin. Često se druži s njom i ona je stvarno simpatična…
I tako smo se mi zabavljale promatrajući oblake i prekrasnu površinu jezera…
Seamus i ja smo se dogovorili da ćemo u Zabranjenu šumu ići za vrijeme ručka kada svi budu u dvorani. Htjeli smo ići po danu da vidimo za sedlati Moonlight, naravno ako će nam to dopustiti. Mislim da joj oprema neće smetati jer je izrađena od posebnog materija koji je lagan i udoban, a žvale ni nema…
Približilo se vrijeme ručka i uputili smo se u Zabranjenu… Kada smo došli do mjesta gdje Moonlight provodi vrijeme ona nam je veselo do kaskala. Prijetećim je pogledom pogledala sedlo i odmakla se od nas. Znala je koji nam je cilj. Nakon dugog natezanja i muke uspjeli smo staviti sedlo, a zatim i uzdu. Kad smo je za sedlali više se nije bunila, jer kao što sam rekla to je sve nekakav materijal koji vjerojatno ni ne osjeća. Kako mi se sada bilo lako popeti na nju i voditi je kamo želim. Na kraju joj se sve to svidjelo jer je mislila da joj sve to prekrasno stoji. I bila je u pravu, izgledala je prekrasno jer nije to oprema ko za konja. Nije teška ili tvrda nego laka poput perca i srebrne boje tako da joj se pasalo uz dlaku...
Poslije smo otišli i pospremili sedlo te se vratili do jezera. Sunce je bilo na zalazu i davalo nebu i oblacima veličanstvene boje. Izgledalo je kao da ga možeš dotaknuti, a ipak tako daleko. Odjednom mi se srce uznemirilo i uhvatila me želja da nekamo odem, u neku pustolovinu. Isto kao što me je uznemirilo tako mi je i to Sunce na zalasku pružalo nadu. Nadu da je život prekrasan i da ga vrijedi živjeti, pa makar se ovo ljeto morala vratiti u sirotište. Na tu pomisao sam se rasplakala, jednostavno nisam htjela tamo ići. Tamo je sve tako ograničeno… Kada me je Seamus vidio da plačem zagrlio me i pitao što mi je. Rekla sam što mi je na duši i on je rekao da bih mogla doći k njemu kod njegove bake. Da ima dvije male skromne kućice i da bi mi mogli biti u jednoj od njih te da baka ne bi imala ništa protiv. Nasmijala sam se i poljubila ga. Uvijek me uspije razvedriti i utješiti. Kako sam ga mogla procijeniti da je površan. On je samo dečko željan zabave i ne pokazuje svoje pravo ja pred drugima. Ponekad je malo blesast, ali sam i ja. Pa zar nismo savršena kombinacija? Sad vidim zašto sam se stalno svađala s Jackom. Previše je ozbiljan i sve shvaća doslovno. Ustvari nismo imali ništa zajedničko. Možda je s Almom ista stvar, možda niti oni nemaju ništa zajedničko…
Kada je Sunce zašlo zamijenila ga je noć praćena cvrčcima. Kako je sve prekrasno mirisalo. Jednostavno se ne mogu izraziti kako bih htjela za tu okolinu. Sve je bilo takvo da niti jedan jezik ne može naći riječi za to…Za takve stvari bi se trebalo reći da su magične...Kada je noć potpuno zavladala otišli smo do tamnica u društvenu. Tamo je sve bilo krcato. Allison je dotrčala do mene i rekla da joj je Chris poslao pismo da se nađu. Bila je tako vesela. U najdubljem kutu prostorije Agatha i Irma su igrale eksplozivni puc-puc, a Jasmine je Agathi pomagala svojim savjetima kako da što bolje odigra partiju. Seamus i ja smo se popeli u spavaonicu i zagrljeni zaspali…
...
