Marketing
Iznenadna posjeta
Uspjela sam nekako izaći na mračan hodnik i dovući se do spavaonice. Osjetila sam kako mi suze klize niz obraze i da mi se ruke nekontrolirano tresu. Cijelo vrijeme sam se pitala kako se to moglo dogoditi. Nekako niti nisam vjerovala u ovo što sam čula. On je znao tko je otac i ubio ga, a gdje mi je onda majka i kako sam uopće dospjela u isto sirotište s njim? Sve mi se to vrtjelo po glavi, a kad sam se napokon dočepala kreveta nisam mogla ni oka sklopiti. Znala sam da moram do Enye, ali nisam se usudila ustati… Nakon par mučnih sati Sunce je dotaklo prozore te sam ustala iz kreveta da odem u društvenu nadajući se da neću tamo sresti Toma, ali prevarila sam se. Sjedio je buljeći u nevidljivu točku na zidu. Kad sam ušla u prostoriju odmah sam se okrenula da odem, ali iza sebe sam začula glas:- « Ne možeš cijeli život bježati od mene.» Okrenula sam se ne znajući što da odgovorim. Po prvi puta u životu nisam imala što odbrusiti. Samo sam se srušila u naslonjač do njega i pitala zašto to radi. «Zašto? Pa puno je razloga, ali ti ionako ne bi shvatila.»- rekao je. Ovo zadnje kao da nisam čula i samo sam nastavila:-« Ne znam jer se sjećaš, ali dok nismo znali da smo braća bila sam ti najbolja prijateljica ako se to tako može nazvati. Svi su te smatrali čudnim, ali ne i ja. Nisam te čak ni osudila kada je Billyev kunić visio mrtav na ogradi, a ni onda u spilji. Tada sam mislila da je sve to prolazna stvar, da te mrze. O kako sam mogla biti tako naivna?» Nakon duge šutnje napokon je rekao- « Ne znam, stvarno ne znam.» « Tom jer znaš možda tko mi je majka, ako ju nisi ubio možda je živa?»-upitala sam ga. Samo je slegnuo ramenima, ustao i zaputio se prema izlazu. Naglo ja zastao i rekao da Nagini ide s njim. «Ali…» «Nema ali, zapamti što sam ti rekao!» Bila sam tako bespomoćna, a kad je to vidio pobjednički se osmjehnuo. Nisam osjećala mržnju nego sažaljenje i tupu bol…
Nakon sat vremena društvena se polako počela puniti, a ja kao da nisam primjećivala ljude oko sebe, a žamor je bio kao udaljena jeka. Osjetila sam ruku na ramenu, podignula sam prazan pogled i ugledala Agathu. «Keira! Keira!»-počela je ushićeno, ali kad me vidjela u ovakvom stanju upitala je što mi je. Ja sam samo rekla da sam loše spavala i imala more. Zatim kad je pomislila da je sve u redu rekla je da joj je tata doveo Lugana (njezinog konja) u Hogwarts. Ja sam samo kimnula glavom, a ona je izašla iz društvene. Pretpostavljala sam da je odjurila Tomu da mu kaže za Lugana. Ta me pomisao zaboljela jer joj nisam mogla ili bolje rečeno nisam smjela reći što sam saznala. Nakon par minuta vrata društvene su se pomaknula na stranu i ovaj put je u prostoriju ušao ravnatelj Dippet. «Ah tu si Keira! Tebe tražim»-rekao je veselim glasom. «Nešto se dogodilo?»- upitala sam bezizražajno. «Pa moglo bi se tako reći. Pođi sa mnom u kabinet, netko te očekuje! Ali molim te nemoj se previše uzrujavati.»- ovaj put je odgovorio malo ozbiljnije i pažljivije.
Osjetila sam zebnju oko srca, ali prisilila sam se ustati. Kad smo ušli u kabinetu je stajala jedna postarija žena odjevena u bezjačku odjeću zamišljenog pogleda. Kada smo ušli u kabinet lecnula se, a odmah zatim se osmjehnula te rekla:-«Ista svoja majka, ali vidim da si naslijedila oči od oca, a i pogled.»
Post je objavljen 13.06.2006. u 22:37 sati.