Put u Rumunjsku i Seamusova obitelj

Došli su pred nas s autom i putem do kuće Seamus me upoznao s njegovim roditeljima. Mama mu se zove Sophia i cijelo vrijeme nas je zezala za unučad dok se Seamus samo neugodno crvenio cijelo vrijeme. Tata Rupert je bio malo pristojniji i rekao je svojoj ženi da nas prestane gnjaviti...
Kad smo napokon stigli pokazala mi je Seamusovu sobu koju ćemo djeliti pošto nemaju gostinjsku. Samo smo proširili njegov krevet da se ne stišćemo (makar niti to ne bi bilo loše cerek )...
Nakon svega toga otišli smo se odmoriti prije putovanja u Rumunjsku. Seamus i ja smo sada punoljetni, pa se možemo služiti magijom, ali ima jedan problem, ja se ne znam aparatirati. Mislim Seamus ima dozvolu, ali sve mi je to nekako sumnjivo... Mislila sam da idemo putoključem, ali Seamus uporno tvrdi da će on sve srediti (strah me)...
Ipak, kako bili da bilo, došao je i taj dan. Taj poguban dan...
Čvrsto sam ga primala za ruku i krenuli smo. Bilo je to nešto najgore što sam ikad doživjela. Kao da putujem u uskoj cijevi... Mislila sam da nikad neće prestati kad smo se stropoštali u nečijoj kuhinji. Ogledala sam se oko sebe i na vratima sam ugledala plavokosog mladića kako nam se smije...
"Braco svaka ti čast! Tako se loše nisam uspio aparatirati niti kad smo vježbali. No barem ste čitavi."- Po ovome sam zaključila da mu je to brat, a nedugo zatim smo se upoznali. Bio je vrlo simpatičan i pun entuzijazma...
"Keiru jako zanimaju zmajevi, pa ako nemaš ništa protiv mogao bi joj ih pokazati."-rekao je Seamus i usput mu namignuo.
Baš kad smo krenuli u sobu je upao čovjek noseći gitaru u ruci te je ispuštao čudne jecaje. Za njim je ušla Kiara (moja najbolja frendica koja je usput Seamusova sestrična) koja ga je tješila i govorila nešto tipa- "drugi put će biti bolje! "
Kad me opazila, nasmijala se i upoznala me sa svojim ujakom Edwardom ili skraćeno Eddy. Počeo je pričati kako je poginuo u svojoj baladi, a za to vrijeme Kiara nam je objasnila da je sad umalo poginuo pjevajući mađarskoj bodljorepi baladu o tome kako on pogiba od njezinog smrtonosnog daha. Njezin ujak mi se stvarno svidio i odmah smo se skompali...
Dok mi je pjevao jednu od svojih balada, naglo ju je prekinuo te rekao- "Dosta balada o meni, sad ti pjevaj malo o meni lud ...
Na to sam rekla da ne znam pjevati, ali me ipak uspio nagovoriti. Uzela sam gitaru u ruke i tekstić je išao ovako:-" Kada je slavni junak naših vremena krenuo u boj, napao ga je bijesni noj. Edwarda je bilo strah, bar u prvi mah. Kasnije Edward sam sebi sudbu kroji, te zadnje sekunde svog života broji!"
Tu me prekinuo i rekao očiju punih suza da to više ne može podnjeti...
"No, no Eddy! Pusti curu na miru!" -Rekao je John, a zatim se obratio meni i rekao da idemo razgledati zmajeve. Kada smo Seamus i ja krenuli za njim pričekali smo ga jer je morao nešto provjeriti. Gledala sam za njim u sve veći mrak, kad se pojavio noseći veliku kutiju u rukama.
"Ovo je dar od Seamusa i mene i nadam se da će ti se svidjeti."- rekao je John i spustio kutiju do mojih nogu. Otvorila sam kutiju kada me skoro drapio infarkt.
U kutiji se nalazilo najslađe biće na svijetu. Bio je to mali zmajko, mješanac između rumunjskog dugoroga i švedskog kratkonosog. Nisam znala kako da im zahvalim,pa me John samo potapšao po ramenu i rekao da se zmajko zove Puff. Ne mogu poreći da su me u tom trenutku obuzeli majčinski osjećaji...