Praznici ko praznici
I tako smo se smjestili i ugodno večerali,a onda su me Agatha i Tom pozvali na stranu i napali me zato jer im nisam rekla za baku. Morala sam ih umirivati i izvlačiti se da nisam imala prilike, a istina je bila da sam to sve smela s uma zbog puta u Rumunjsku...
Kada je cijela strka prošla, Tom se otišao spakirati jer odlazi, a ja sam otišla u sobu da se odmorim. Nisam bila dugo sama kad je u sobu ušao Seamus.
"Baš dobro da si tu!Moram ti nešto ispričati."-rekla sam dok je Seamus sjeo pokraj mene na krevet.
"Ne valjda O onom prokletom zmaju?"-upitao je.
"Molim?!Prokletom?"-bila sam preneražena, a onda sam shvatila u čemu je stvar. Bio je ljubomoran jer sam ga zapostavila zbog Puffa.
"Ne, nije o zmaju. O nečem mnogo važnijem."
"Dobro,reci."-rekao je uz znatiželjan pogled.
Zatim sam ispričala sve o svojoj baki i dnevniku, koji sam nakon mjesec dana napokon izvadila iz kofera.
"Neću ga sad čitati.Nije da mi se neda, nego jednostvano nisam spremna. Možda kad se vratimo u Hogwarts."
"Nitko te ne sili da ga još čitaš. Pročitaj kad će ti se dati i nemoj se opterećivati"
Kada sam mu sve to ispričala bilo mi je mnogo lakše, a zatim sam otišla spavati...
Ujutro sam probudila Agathu i nagovorila ju da idemo jahati jer dugo nisam vidjela Winda. Wind je moj paint konj kojeg mi je poklonila Agathina mama. Jedva sam ju uspjela nagovoriti, a onda se napokon ustala iz kreveta i otišla spremiti...
Bila sam tako sretna što ga vidim i što ćemo se malo družiti. Pitala sam ja i Johna i Seamusa jer žele s nama, ali oni ne znaju jahati te smo se nas dvije same uputile u šumu...
Kad smo se vratile došla mi je inspiracija za Eddyevu baladu, pa sam mu išla poslati pismo...
(melodija pjesme Zeko i potočić)
U jednoj plinskoj noći, tam gdje je visok tlak...
Prdnuo je Eddy i otišo u zrak...
Kad sam uputila Tupka na put do Rumunjske išla sam se izvaliti na jednu od ležaljki na terasu...
Ah, što volim praznike...
P.S.-oprostite na dosadnom postu, ali imat ću više inspiracije kad dođem s mora i kada počne još jedna školska godina u Hogwartsu. Na more idem za tjedan dana...
Preporuka:Pogledajte japanski crtić Spirited away ili na našem Pustolovine male Chiciro (slika gore)...
Moj mali Puffy
Nisam mogla vjerovati svojim očima. Samo sam duboko uzdahnula i rekla-«Moram da sanjam? Jel to sigurno za mene?»
«Ništa se ti ne brini.»-rekao je John i potapšao me po ramenu. «To je samo mali darak od Seamusa i mene. Kad ćeš biti u Hogwartsu, ja ću se brinuti o njemu tu u Rumunjskoj.»
«Ne znam kako da vam se zahvalim. Još uvijek mislim da sanjam. Ahhh, kao je sladak!»- rekla sam i prišla kutiji da podragam malog Puffya. Malo me gledao svojim okicama, a onda je razjapio svoje raljice i zjevnuo. «Jel opasan?- upitala sam.
«Ma kakvi, samo baš ne voli muško društvo, ali mješanci zmajeva su ti čudne biljke. Mamicu smo mu morali prodati tako da je sada sam.»-
Kada sam saznala da je blaže naravi, primila sam ga ispod krilca, a on se počeo umiljavati poput mačkice. Nisam mogla vjerovati da je to zmaj.
«Čini se da je Puffy našao novu mamu.»-rekao je John uz širok osmjeh.
Kad mi se Seamus htio približiti i pogledati zmajka,Puff ga je samo prijekorno pogledao i ispustio dim kroz nos. Seamus se morao povući i pokunjeno je stao na stranu, dok sam ja nanašala Puffka i pjevala mu uspavanku, kad je moje djetešce napokon zaspalo, nabavila sam mu košaricu i pokrila sam ga s dekicom i dala pusicu za laku noć...
Brzo sam napisala da imam zmajka i poslala ih Agathi, Almi, Irmi i Allison. Morala sam naći Tupka (Seamusovu sovicu) jer je Glupko ( Johnova sovica) bio na putu...
Dobivala sam odgovore kao što su: «Ne seri, Jesi napušena? I Ne pričaj gluposti!»- pa sam ( da ih uvjerim) morala slati malo duža pisma. Usput sam javila Agathi da će doći zmajko i John, ali nije baš gostoljubiva prema Puffu... Tako da razmišljam da ne idem k njoj, možda dođem na kratko...
Pitala sam Johna jel bih htio ići samnom i Seamusom, ako nema puno posla.
Rekao je da će mu malo odmora dobro doći i da će ići s nama....
Sljedeće jutro smo aparatirali u Irsku (John nas je aparatirao tako da nije bilo posljedica)...
Sva sretna sam došla pred vrata i mislila sam da će ih otvoriti Agathina mamica, ali otvorio ih je Tom! «Koji kurac ti tu još radiš?»-upitala sam bijesno.
«Nemoj biti tako prosta, čut će te Agathina stara»-rekao je onim svojim iritantnim flegma glasom.
Kad sam ušla u kuću, Agathina mama Ruth je bila presretna i dala nam prekrasne sobe, koje su jedna do druge....
Upoznala sam Agathu s Johnom i primjetila da su joj okice neobično zasjale...
P.S.-Za sve one koji posjećuju moj blog Horsey,ovo je nova adresa...
Put u Rumunjsku i Seamusova obitelj
Došli su pred nas s autom i putem do kuće Seamus me upoznao s njegovim roditeljima. Mama mu se zove Sophia i cijelo vrijeme nas je zezala za unučad dok se Seamus samo neugodno crvenio cijelo vrijeme. Tata Rupert je bio malo pristojniji i rekao je svojoj ženi da nas prestane gnjaviti...
Kad smo napokon stigli pokazala mi je Seamusovu sobu koju ćemo djeliti pošto nemaju gostinjsku. Samo smo proširili njegov krevet da se ne stišćemo (makar niti to ne bi bilo loše
)...
Nakon svega toga otišli smo se odmoriti prije putovanja u Rumunjsku. Seamus i ja smo sada punoljetni, pa se možemo služiti magijom, ali ima jedan problem, ja se ne znam aparatirati. Mislim Seamus ima dozvolu, ali sve mi je to nekako sumnjivo... Mislila sam da idemo putoključem, ali Seamus uporno tvrdi da će on sve srediti (strah me)...
Ipak, kako bili da bilo, došao je i taj dan. Taj poguban dan...
Čvrsto sam ga primala za ruku i krenuli smo. Bilo je to nešto najgore što sam ikad doživjela. Kao da putujem u uskoj cijevi... Mislila sam da nikad neće prestati kad smo se stropoštali u nečijoj kuhinji. Ogledala sam se oko sebe i na vratima sam ugledala plavokosog mladića kako nam se smije...
"Braco svaka ti čast! Tako se loše nisam uspio aparatirati niti kad smo vježbali. No barem ste čitavi."- Po ovome sam zaključila da mu je to brat, a nedugo zatim smo se upoznali. Bio je vrlo simpatičan i pun entuzijazma...
"Keiru jako zanimaju zmajevi, pa ako nemaš ništa protiv mogao bi joj ih pokazati."-rekao je Seamus i usput mu namignuo.
Baš kad smo krenuli u sobu je upao čovjek noseći gitaru u ruci te je ispuštao čudne jecaje. Za njim je ušla Kiara (moja najbolja frendica koja je usput Seamusova sestrična) koja ga je tješila i govorila nešto tipa- "drugi put će biti bolje! "
Kad me opazila, nasmijala se i upoznala me sa svojim ujakom Edwardom ili skraćeno Eddy. Počeo je pričati kako je poginuo u svojoj baladi, a za to vrijeme Kiara nam je objasnila da je sad umalo poginuo pjevajući mađarskoj bodljorepi baladu o tome kako on pogiba od njezinog smrtonosnog daha. Njezin ujak mi se stvarno svidio i odmah smo se skompali...
Dok mi je pjevao jednu od svojih balada, naglo ju je prekinuo te rekao- "Dosta balada o meni, sad ti pjevaj malo o meni 
...
Na to sam rekla da ne znam pjevati, ali me ipak uspio nagovoriti. Uzela sam gitaru u ruke i tekstić je išao ovako:-" Kada je slavni junak naših vremena krenuo u boj, napao ga je bijesni noj. Edwarda je bilo strah, bar u prvi mah. Kasnije Edward sam sebi sudbu kroji, te zadnje sekunde svog života broji!"
Tu me prekinuo i rekao očiju punih suza da to više ne može podnjeti...
"No, no Eddy! Pusti curu na miru!" -Rekao je John, a zatim se obratio meni i rekao da idemo razgledati zmajeve. Kada smo Seamus i ja krenuli za njim pričekali smo ga jer je morao nešto provjeriti. Gledala sam za njim u sve veći mrak, kad se pojavio noseći veliku kutiju u rukama.
"Ovo je dar od Seamusa i mene i nadam se da će ti se svidjeti."- rekao je John i spustio kutiju do mojih nogu. Otvorila sam kutiju kada me skoro drapio infarkt.
U kutiji se nalazilo najslađe biće na svijetu. Bio je to mali zmajko, mješanac između rumunjskog dugoroga i švedskog kratkonosog. Nisam znala kako da im zahvalim,pa me John samo potapšao po ramenu i rekao da se zmajko zove Puff. Ne mogu poreći da su me u tom trenutku obuzeli majčinski osjećaji...
Cecilin dnevnik i mnogobrojni rastanci
Zbunjeno sam pogledala ravnatelja Dippeta, a zatim i ženu koja je rekla da sličim svojoj majci. Dippet se nakašljao, a zatim mirnim glasom rekao- «Gospođice Riddle ovo je vaša baka Lorena Ilmarin.»
Ništa nisam rekla, ali žena se samo nasmiješila kao da joj je neugodno. «Sjednite gospođo Ilmarin i ti Keira sve ću ti pojasniti.»-rekao nam je Dippet.
Sjela sam iako sam mislila da sam u nekakvom ludom snu. Dippet je nastavio-«Molio bih vas prvo da me ne prekidate jer ću izgubiti bit, znate godine.»
Uzdahnuo je kao da mu je teško sve pojasniti, ali je ipak smirenim tonom nastavio-
«Kada je jednom prilikom profesor Dumbledore došao u sirotište da uzme vaše otpusne papire jer kao što ste rekli da se ne želite više tamo vratiti. Idete Seamusu ili Agathi, ako sam u pravu ?»
Činilo mi se da priča cijelu vječnost dok se žena za koju je rečeno da mi je baka cijelo vrijeme osvrtala po prostoriji i promatrala raznolike predmete i portrete bivših ravnatelja i ravnateljica Hogwartsa.
Rekao je da je profesor Dumbledore bio u sirotištu kada je gospođa Ilmarin došla do upraviteljice i tražila Keiru Riddle. Upraviteljica je rekla da je u privatnoj školi, ali se Dumbledore ponudio za pomoć i sve objasnio…
Neću nabrajati kave je reakcije imala moja (teško je to reći) baka. Ja u svoj toj situaciji nisam ništa rekla, ali me ravnatelj naposljetku upitao-«Keira jel vas uopće zanima priča što se s vama dogodilo. «O, da naravno!»- i zanimalo me, ali sam bila previše zbunjena i rastresena od jučerašnjih događaja.
«Dobro onda. Sada će vam gospođa Ilmarin sve ispričati.»
Žena za koju je rečeno da mi je baka teško je uzdahnula, a zatim rekla-«Moram priznati da sam ja većinom kriva za to što si završila u sirotištu, ali nakon onog kobnog dana nitko iz naše obitelji nije imao snage ni za što.»
«Kakvog kobnog dana?»-upitala sam.
Malo je zajecala i rekla-«Onog kobnog dana kada je tvoja majka Cecilia stradala na ranču kojeg je tako jako voljela. Pala je pod konja kad je vozila kola. Jako je voljela konje.»
Najedanput mi je sinulo i sada sam već počela biti znatiželjna- «A otac, što je bilo s njim?» To me je zanimalo više od svega jer kako se mogao spetljati s vješticom.
«Siroti Tom, bolje ne pitajte i on je poginuo prije godinu dana. Ustvari bio je ubijen.»
Na to se uključio ravnatelj Dippet- «Da, ministarstvo magije je imalo velikih problema kod toga.»
Ne slušajući Dippeta samo sam upitala-«Tko ga je ubio?»
«Ma onaj ludi Morfin koji je živio sa ocem i sestrom. Uglavnom ne znam puno o njima, ne petljam se u posao ministarstva»-rekao je Dippet.
Gospođa Ilmarin je nastavila- «Tom je prije nego što se oženio mojom kćeri pobjegao s nekom luđakinjom, ali se vratio za godinu dana. Cijelo selo je govorkalo o tome, ali moju Ceciliu nije bilo briga, pa su se vjenčali. Ona mu je povjerovala za nekakav ljubavni napitak, ali samo je njoj i rekao. Sada i ja vjerujem pošto sam saznala za vaš svijet. Rodila je krasnu djevojčicu, tebe Keira, ali nakon nesreće nitko nije imao snage za živjeti, osobito ne Tom. Nisam znala što da učinim, pa sam napravila najveću glupost u svom životu i za tim ću uvijek žaliti. Nisam imala snage brinuti se za tebe, pa sam te smjestila u sirotište. Slobodno me mrzi, zaslužujem to. Nakon godina kajanja htjela sam doći po tebe, ali onda sam saznala da si u ovoj školi. Prvo nisam prihvatila tu činjenicu jer sam mislila da su svi vaši ludi kao ona obitelj Gaunt. Ali sada znam da nisu.»-tu se zaustavila i očima punim suza rekla da mi je donijela Cecilin dnevnik i nekoliko fotografija.
Uzela sam dnevnik i nepomične crno-bijele slike u ruke. Na jednoj od slika su bili, pretpostavljam moj otac i majka na konjima. Pogledala sam oca i vidjela da je Tom (moj brat) stvarno njegova kopija.
«Ja bih sad stvarno trebala krenuti.»-rekla je gospođa Ilmarin i tutnula mi nekakav papirić u ruke. Otvorila sam ga i vidjela napisanu adresu.
«To je za slučaj ako me budeš htjela posjetiti. Ja sam ti jedina u obitelji, mislim da nemaš drugih rođaka.»
Sve bi bilo u redu da Dippet nije izvalio-«Ima brata, ustvari polubrata.» Gospođa Ilmarin je trepnula kao da ne vjeruje ovome što čuje, a zatim upitala-«Brata, Tomovog sina?»
Znajući da se uvalio samo je rekao-«Pa da pretpostavljam da je od Keirinog oca jer nose isto ime, a i koliko vidim po fotografiji su gotovo isti.»
Gospođa Ilmarin se primila za srce, ali kad se sabrala pitala je da li ga može vidjeti.
«NE!»-viknula sam prije nego što sam se uspjela svladati. Ravnatelj me začuđeno pogledao i pitao zašto ne?
Na to sam iz muljala da bi ga to samo uznemirilo i da je bolje za njega da ništa ne zna. Moja baka (kako je to teško reći) se složila jer je vidjela da me je to uznemirilo. «Dobro vrijeme je za moj polazak, nadam se da ćemo se još vidjeti Keira»-rekla je. «Valjda hoćemo»-odgovorila sam dok je Dippet prosipao letiprah po vatri. Ona je s nešto nelagode i oklijevanja ušla u vatru. Kad se napokon ohrabrila, prije nego što je nestala još se jedanput nasmiješila…
«Keira jel si dobro»-upitao me je Dippet kada je otišla.
Rekla sam da je sve u redu i pitala jel mogu ići. On je samo kimnuo glavom, a ja sam izašla iz kabineta i otišla ravno u žensku spavaonicu.
Na putu sam srela Irmu i Agathu koje su me pitale što to nosim. Odgovorila sam da ću im reći kasnije te da mi je potrebna mir i tišina. Kimnule su glavom jer su znale da sam cijeli dan ćudljiva i da nisam raspoložena za druženja.
Ušla sam u spavaonicu, sjela na krevet i navukla baldahin. Dočarala sam nekoliko svijeća da lebde i da mi rade svijetlost.
Uzela sam lijepi čokoladno smeđi dnevnik u ruke koji je sa strane imao urezane listiće. Otvorila sam prvu stranu i na njoj je lijepim rukopisom bilo napisano: Dnevnik Cecilie (Ilmarin) Riddle. Pretpostavljam da je Ilmarin bilo u zagradi jer se u međuvremenu udala te se od tada prezivala Riddle…
Čula sam kako se vrata spavaonice otvaraju, a onda sam čula Jackov glas kako me doziva. Shvatila sam da neću moći pročitati dnevnik dok ne odem iz Hogwartsa jer svi će se htjeti pozdraviti prije nego što svatko ode svojoj kući ili kamo već ide.
«Prekidam nešto?»-pitao je Jack dok sam odvukla baldahin i gasila svijeće. Dnevnik sam stavila pod jastuk. «Ma, ne! Samo sam čitala neku knjigu iz knjižnice prije nego što ju vratim.»-odgovorila sam što nehajnijim tonom.
«Pa ne mogu vjerovati da ti čitaš dok se svi ostali zabavljaju. Ovaj htio sam se oprostiti s tobom i pitati te za Lily.»
«Joj! Pa ti odlaziš. I gdje se misliš zaposliti?»-upitala sam ga.
«Najvjerojatnije u ministarstvu. Slušaj, htio sam ti reći da mi je stvarno žao zbog svega što se dogodilo između nas i želim da ostanemo prijatelji te da mi se javiš s vremena na vrijeme»
«Naravno da ću ti se javljati. I to svaki tjedan, a što se tiče Lily, poklanjam ti je, bit će sretnija kod tebe. Isprva sam mislila da je za tu opsesiju kriv ljubavni napitak kojeg smo Agatha i ja prolile po stolu za vrijeme pokusa, kojeg je ona polizala, ali već je davno trebao prestati djelovati. Očito se navikla.»
«Da, očito je. Dobro ću je čuvati. Sada moram ići, a mi se još čujemo!»- Kad je to rekao zagrlio me, a onda je izašao iz spavaonice.
Poslije toga je zavladala totalna ludnica. Seamus je upao u sobu vičući da idemo u Rumunjsku kod njegovog brata gdje on uzgaja zmajeve. Odmah sam zaboravila i Toma i svoju baku i dnevnik. Počela sam skakati od sreće i bacila sam mu se u zagrljaj. «Nisi mi nikad rekao da imaš brata»-rekla sam mu.
«Da imam. Zove se John i upoznat ćeš ga uskoro.»
Zatim je u sobu uletjela Agatha zovući Tonya i gledajući pod svaki krevet. Uglavnom svi su tražili svoje stvari (ili ljubimce) i opraštali se s prijateljima…
Polako se počelo mračiti, a ja sam se moralo nekako dočepati Zabranjene da se oprostim sa svojom ljubljenom Moonlight. Kada sam to napokon uspjela, ušla sam u šumu i otišla do već dobro poznatog mjesta. Tamo je stajala Moonlight, kad sam joj prišla prislonila je svoju prekrasnu glavu na moje rame. Znala je da odlazim, barem na kratko. Nisam si uzela niti sedlo, a ni uzdu, ali sam morala doći do Enye. Kad sam se popela, znala je kamo treba ići te je samo lagano galopirala. Napokon smo stigli do krda kentaura, a zatim ne duljeći ni trenutka, sve sam ispričala Enyi. I o Tomu i o dnevniku. Kada sam dovršila samo je duboko uzdahnula te rekla-« Pretpostavljala sam da će se nešto takvo dogoditi. Za Toma je pretkazana tajnovita i strašan budućnost. Samo čuvaj tajnu i nemoj se petljati, tako ćeš ostati zaštićena, a ionako ne možeš ništa učiniti. Pusti da stvari teku svojim tokom.»
«Mislim da ću to i učiniti. Nego, nešto bi te zamolila. Pazi na Moonlight jer se čudne stvari događaju, neka bude tu s tobom i tvojim krdom.»
«Naravno! Pobrinut ću se da sve bude u redu. Otpratit ću te do izlaza.»-rekla je, a onda smo krenule zajedno s Moonlight. Nismo se žurile samo smo hodale, ustvari one su hodale, a ja sam bila na Moonlight. Kada smo stigle do izlaza, sjahala sam i pozdravila se s Enyom, a zatim sam poljubila svoju malu jednorožicu u čelo…
Napokon je svanulo jutro i svi su bili na nogama. Sve moje stvari bile su spakirane te sam sišla na doručak, a odmah zatim i do kočija koje su nas vozile do Hogwarts Expressa. Kada se vlak zaustavio na peronu oprostila sam se sa svima. Do mene su došle Irma i Alma i zagrlile me. Rekle smo da ćemo se negdje naći preko ljeta. Zatim je na red došla Allison koja je usput rekla da će se u osmom mjesecu naći s Chrisom.
Onda sam otišla do Agathe i pitala je do kada Tom planira ostati kod nje. «Do kraja sedmog, a kada ti dolaziš?»- pitala me.
«Krajem sedmog!»-glasio je moj odgovor jer htjela sam na sve moguće načine izbjeći Toma. Ipak mi je na kraju i on prišao. Samo mi je pružio ruku i zahvalio što sam bila uz njega dok nitko drugi nije te da će sve biti u redu ako ću šutjeti. Kimnula sam glavom, a zatim se uputila sa Seamusom do njegovih roditelja koji su nam razdraženo mahali. «Nemoj se previše čuditi. Malkice su čudni.»-upozorio me uz osmijeh…
...
