Iznenadna posjeta
Uspjela sam nekako izaći na mračan hodnik i dovući se do spavaonice. Osjetila sam kako mi suze klize niz obraze i da mi se ruke nekontrolirano tresu. Cijelo vrijeme sam se pitala kako se to moglo dogoditi. Nekako niti nisam vjerovala u ovo što sam čula. On je znao tko je otac i ubio ga, a gdje mi je onda majka i kako sam uopće dospjela u isto sirotište s njim? Sve mi se to vrtjelo po glavi, a kad sam se napokon dočepala kreveta nisam mogla ni oka sklopiti. Znala sam da moram do Enye, ali nisam se usudila ustati… Nakon par mučnih sati Sunce je dotaklo prozore te sam ustala iz kreveta da odem u društvenu nadajući se da neću tamo sresti Toma, ali prevarila sam se. Sjedio je buljeći u nevidljivu točku na zidu. Kad sam ušla u prostoriju odmah sam se okrenula da odem, ali iza sebe sam začula glas:- « Ne možeš cijeli život bježati od mene.» Okrenula sam se ne znajući što da odgovorim. Po prvi puta u životu nisam imala što odbrusiti. Samo sam se srušila u naslonjač do njega i pitala zašto to radi. «Zašto? Pa puno je razloga, ali ti ionako ne bi shvatila.»- rekao je. Ovo zadnje kao da nisam čula i samo sam nastavila:-« Ne znam jer se sjećaš, ali dok nismo znali da smo braća bila sam ti najbolja prijateljica ako se to tako može nazvati. Svi su te smatrali čudnim, ali ne i ja. Nisam te čak ni osudila kada je Billyev kunić visio mrtav na ogradi, a ni onda u spilji. Tada sam mislila da je sve to prolazna stvar, da te mrze. O kako sam mogla biti tako naivna?» Nakon duge šutnje napokon je rekao- « Ne znam, stvarno ne znam.» « Tom jer znaš možda tko mi je majka, ako ju nisi ubio možda je živa?»-upitala sam ga. Samo je slegnuo ramenima, ustao i zaputio se prema izlazu. Naglo ja zastao i rekao da Nagini ide s njim. «Ali…» «Nema ali, zapamti što sam ti rekao!» Bila sam tako bespomoćna, a kad je to vidio pobjednički se osmjehnuo. Nisam osjećala mržnju nego sažaljenje i tupu bol…
Nakon sat vremena društvena se polako počela puniti, a ja kao da nisam primjećivala ljude oko sebe, a žamor je bio kao udaljena jeka. Osjetila sam ruku na ramenu, podignula sam prazan pogled i ugledala Agathu. «Keira! Keira!»-počela je ushićeno, ali kad me vidjela u ovakvom stanju upitala je što mi je. Ja sam samo rekla da sam loše spavala i imala more. Zatim kad je pomislila da je sve u redu rekla je da joj je tata doveo Lugana (njezinog konja) u Hogwarts. Ja sam samo kimnula glavom, a ona je izašla iz društvene. Pretpostavljala sam da je odjurila Tomu da mu kaže za Lugana. Ta me pomisao zaboljela jer joj nisam mogla ili bolje rečeno nisam smjela reći što sam saznala. Nakon par minuta vrata društvene su se pomaknula na stranu i ovaj put je u prostoriju ušao ravnatelj Dippet. «Ah tu si Keira! Tebe tražim»-rekao je veselim glasom. «Nešto se dogodilo?»- upitala sam bezizražajno. «Pa moglo bi se tako reći. Pođi sa mnom u kabinet, netko te očekuje! Ali molim te nemoj se previše uzrujavati.»- ovaj put je odgovorio malo ozbiljnije i pažljivije.
Osjetila sam zebnju oko srca, ali prisilila sam se ustati. Kad smo ušli u kabinetu je stajala jedna postarija žena odjevena u bezjačku odjeću zamišljenog pogleda. Kada smo ušli u kabinet lecnula se, a odmah zatim se osmjehnula te rekla:-«Ista svoja majka, ali vidim da si naslijedila oči od oca, a i pogled.»
Bolna istina
Riješila sam se većine ispita, ne znam još kako sam kod svega prošla, ali sam sigurna da ću iz travarstva i skrbi imati O!
Društvena situacija mi se smirila jer su se živci opustili, ali ipak se navečer nisam zadržavala u društvenoj nego sam otišla u žensku spavaonicu i ravno u krpe…
Kad sam se probudila još je bila noć i pogledala sam na svoj džepni sat koliko je sati. Bilo je oko pola 2 te sam ustala iz kreveta da se odem umiti i popiti vode. Zaogrnula sam pelerinu i izašla na pust hodnik. Uputila sam se prema jednom od wc-a i kad sam ušla vidjela sam da su neki od umivaonika i zahoda potrgani. Srce mi se sledilo kad sam shvatila gdje se nalazim. Tu je prošle godine poginula djevojka koja je srela meni nepoznato čudovište iz Odaje Tajni. Baš kad sam htjela izaći van prekinuo me nečiji cmizdravi glas. –«Tko to uznemiruje, jadnu malu mrtvu Myrtlu!?» Ukočeno sam se okrenula i pogledala iza sebe. Ugledala sam duha mrtve djevojke na koju sam upravo pomislila. «Myrtla?»-upitala sam drhtavim i nesigurnim glasom te nastavila- «Ti si duh?» Na to pitanje je zaridala i počela vrištati- «Da je sam mrtva i ne trebaš me stalno na to podsjećati!!!!!»
Nisam znala što da napravim, pa sam samo rekla nešto tipa da joj neću smetati i da idem. Taman kad sam se uputila prema vratima rekla je- «Ne zanima te tko me je ubio?» Okrenula sam se prema njoj bez riječi, a zatim je ona sa velikim zadovoljstvom nastavila pričati kao da ju sve to jako zabavlja. «Bila sam u ovom istom zahodu i plakala kad sam ugledala dva žuta oka i paf srušila sam se mrtva!»- na to je opet zaridala. Zbunjeno sam je upitala- «Dva žuta oka? Ne znaš što je to?»
«Ne, ali znam tko joj je vlasnik.»
Na to me zlobno pogledala i nastavila-«Često sam te promatrala Keira. Moram priznati da sam i bila ljubomorna na tebe jer si uvijek bila omiljena za razliku od mene. Mene nitko nikad nije primjećivao!» «Pa, nisam ja kriva što si bila izolirana od drugih.»-nisam znala što bih joj drugo rekla u tom mučnom trenutku. Nisam ju čak ni poznavala, samo sam znala kako se zove i koja je bila godina…
«Ne, nisi. Nisam to niti pomislila»-zatim je nastavila- «Da dovršim što sam htjela reći o onoj zvijeri. Vlasnik te zvijeri je jedan naočit crnokos mladić, joj kako se ono zvao? Da sjetila sam se! Riddle!»
Na te riječi sam ostala skamenjena, a ona je zaronila u školjku uz plačljiv jecaj. Odmah zatim vrata wc-a su se otvorila i u tu polomljenu prostoriju je ušao Tom. «Što ti je rekla?!»-upitao je prodornim glasom.»Tom jeli to istina?»-upitala sam ga tužnim glasom jer koliko god se svađali ipak mi je brat. «I da je istina to te se ne tiče!»-odgovorio je ljutito. «Možda se mene ne tiče, ali baš me zanima što će na to reći ravnatelj Dippet!»-kad sam to rekla zlobno se podsmjehnuo i uperivši štapić u mene rekao-«Tko bi tebi vjerovao? Ionako su shvatili da iskorištavaš svoje prefetske dužnosti tako da lažeš i izmišljaš. A i mogu te ušutkati kad god to poželiš! Nemoj misliti da bih te nemilosrdno ubio, ne Keira gledala bi kako pate oni koje voliš.»
Znala sam na koga je mislio. Mislio je na Moonlight, Seamusa, moje prijatelje.
«I Agathu bi povrijedio?»-upitala sam ga znajući da sam pogodila bolnu točku.
«Ako bi bila nužda.»-odgovorio je premda nije tako mislio. «I kad već govorimo istinu jer ti uopće znaš za svoje podrijetlo? Ne, ne znaš. Znaš samo da imamo istog oca, a taj otac je bio prljavi bezjak kojeg sam ubio kad sam bio šesta godina, a majka ti je također bezjakinja s kojom je naš otac bio kad je ostavio moju majku vješticu. Eto Keira to je cijela istina o tebi! To da si ništa više od jedne obične mutnjakuše! Ovdje si mojom zaslugom!»-Duboko sam uzdahnula i rekla-«Znaš, meni uopće nije važno porijeklo nego ono što je u čovjeku. Ja se ne bih trebala sramiti nego ti! A znaš li zašto? Zato jer si odvratan primitivni ubojica! I vjeruj mi nećeš dobro završiti. Ja neću nikome o tome ni riječ reći jer mi ne ostavljaš drugi izbor. Bio si mi brat Tom i koliko god se svađali to je sve bilo prirodno za braću, ali od danas te se odričem i kad odeš iz Hogwartsa ne želim nikada više čuti za tebe!» «o čuti ćeš ti za mene i više nego što misliš! Ali ako ćeš čuvati moju tajnu tada si sigurna.»-kada je to rekao okrenuo se i otišao.
Ja sam ostala neko vrijeme u wc-u pretresajući kakve je sve bolne stvari izgovorio i buljeći u urezanu zmiju na umivaoniku…
Stanovnici Hogwartsa na rubu živaca
Bliži se kraj još jednog školovanja u Hogwartsu…
Stvarno imam puno posla i sve mi ide na živce. Cijeli Hogwarts je zahvatilo živčano ludilo
. Danas sam se sa svima posvađala i sa Agathom, Seamusom i Tomom naravno.
Kako mi je digao tlak s time da ću izgubiti svoju prefetsku značku jer ne obavljam dužnosti i kršim pravila
. I s tim mi tupi cijelo jutro. S Agathom sam se posvađala jer mi nije htjela posuditi zadaću, a sa Seamusom jer me stalno nešto zapitkuje tako da sam jednostavno pošizila…
Pogotovo sam ljuta jer od toliko učenja i vježbanja ne mogu vidjeti Moonlight, a stvarno mi nedostaje…
Kad sam već spomenula da je cijeli Hogwarts u k***u i Alma se čudno ponaša. Mrzovoljna je i želi biti sama te je rijetko vidim. Ne znam jer je to zbog prekida s Jackom, škole ili nečeg trećeg. Uglavnom svi smo prošvikali
…
I da zaboravila sam spomenuti da su se Agatha i Tom pomirili, bilo je i vrijeme…
I još uz to si je kupila macana Liama koji je opsjednut s Lily, ali Lily ne obraća pažnju na njega jer je zaokupljena Jackom…
Ima jedna prednost kod kraja. Tom ne ide više u Hogwarts i neću morati više trpjeti onu njegovu podlu facu. I Jack odlazi tako da ne znam što će biti s Lily. Ali na svu sreću Seamus ne odlazi jer će sada biti sedma godina kao i ja…
Kad već pričam o stanovnicima ove škole Allison se otišla naći s Chrisom, znate na koga mislim. Na onog prodavača koji joj je prodao feniksa tako da sad čekam njezin izvještaj o događaju
…
Stvarno ne znam što da vam više pišem jer nemam volje, inspiracije, a niti živaca…
Jedva čekam kraj školske godine da krenem u nove pustolovine, pa makar samo Moonlight i ja kako krećemo u nepoznato sa ranim Suncem koje nam obasjava put, put do sreće i ispunjenja svih želja…
...
