Volim ići u Kerempuh, ali ne volim tražiti parking u centru grada, uvijek krenem ranije, i uvijek stignem na knap.
Ukratko o predstavi...
Četiri žene potpuno različitih zanimanja i lokacija (i narječja) koje se putem poznanstva i veza uspjevaju probijati kroz život. Na kraju se sve skupa sretnu spletom čudnih okolnosti.

Šta mi se sviđa:
1. Kazalište! Kerempuh mi je uvijek dobro uređen, ovog puta sam bio na sredini na balkonu i bilo je ok, sve se čulo i vidjelo.
2. Dobar izbor kostima :)

Šta mi se ne sviđa:
1. Cure su iz Dubrovnika, Sinja, Splita i Siska, s jako jakim naglaskom i svako malo pričaju sa žargonima, tako da, ako ne poznaješ jezik, neke bitne smiješne reference se jednostavno izgube. Uglavnom prejaki naglasak, i preizražen.
2. Jedna glumica je zaboravila staviti sunčane naočale u jednoj sceni, a sve su govorile o suncu i o svijetlu, ali se pravila kao da ih ima, pa mi je to smetalo. Ako ih već nemaš jer si ih zaboravila, onda, jebemu, odglumi da ih nemaš...
3. Jako dugi monolozi. U nekim monolozima se vidjelo da druge glumice samo čekaju kad će doć na njih red, ali opet kako kad, nekad su se čudile, zgražale itd, ali najčešće su samo sjedile i čekale.
4. Jedna glumica (mislim Jelena Miholjević) je počela prerano sa svojim monologom, dok je još svirala jako glasno muzika koja svira između njihovih monologa. Ali ona se nije htjela zaustaviti, a tonac je valjda spavao i nije ni skužio da ona pokušava nadglasati tu muziku, tako da je cijeli monolog bio jedna velika buka i nadglasavanje.
5. Priča mi je slaba, gađa se na našu CRO realnost, ali koja je stvarno tu pouka? Samo ukazuju na iste probleme koji su svakodnevno u svim vijestima. Nema neke mudrosti i rješenja osim ismijavanja trenutnog stanja. Ako im je to i bio cilj, meni se nije sviđalo jer su mogli to onda malo bolje zaokružiti.

Sve u svemu...
Vidio sam da ima dosta različitih glumica, pa je možda drugačiji doživljaj s nekim drugim glumicama, ali ova postava i predstava me se nije dojmila. Klasična predstava za široke mase. S obzirom na trajanje monologa mogli su napraviti i standup nastup, možda bi bilo bolje.

Ocjena (od 1 - 10)
Solidna 4.

Oznake: Kerempuh, predstava, kritika

Daklem...

Ovaj medij ću iskoristiti za pisanje recenzija o predstavama koje su aktualne u Zagrebu 2019 (za sad, a onda i 2020 jel...).

Zašto ovo radim?
Zato sta trenutno nema realnih recenzija kazališnih predstava. Kritičari se boje uvrijediti glumce ili režisere pa pišu hvalospjeve o svakoj predstavi a ona je u principu negledljiva. Išao sam na predstave koje su kritičari nahvalili, nisu bile ni blizu onako dobre kako su pisali.

Jel sve loše?
Ne, nije. Stvarno nije, ima jako dobrih predstava, i pisat ću i ono sta mi se sviđa a ne samo ono šta suxa...

Koliko često?
Idem barem jednom tjedno na predstave, i to na random kako mi se koji opis ili recenzija sviđa ili ako je neko baš preporučio.

Šta sve ocjenjujem?
Paaa..... u principu ne idem samo pogledati neku dobru predstavu nego idem iz akademskih razloga proučavati kako su drugi glumci utjelovili neki lik i kako su ga obradili i koliko duboko su u liku. Također i scenografija i rekviziti su mi zanimljivi i promatram ih i kako glumci barataju s njima. U nekih predstavama se kazalište može stvarno preurediti ili iskoristiti, a neki to rade na dobar način a neki baš i ne.
Ukratko: priča, gluma, scena, samo kazalište

Zrno soli?
Da, svako moje mišljenje je samo moje. Glumci mogu imati loš dan i ako su taj dan ustali na krivu nogu, i sve zvijezde su se okrenule taj dan kad sam ja baš bio u kazalištu, onda može biti.

Jesi ti mali išo opće u školu?
Nešto malo i samo sam ing, pa tako ne očekujte da ću povlaciti paralele iz neznam kojih literatura ili ruskih režisera. Ovo šta ja tu pišem je mišljenje svakog drugog iz publike.

Oznake: kazalište, predstave, kritike