Figure (II)
Posljednje vrijeme sam zbog poezije zanemarila izradu figura od školjaka.
Ipak, nešto sam napravila i fotografirala prije nego ih podijelim.
Sutra odlazim na ljetovanje u malu kuću pored mora. To je razlog zbog kojeg neću moći često komentirati vaše postove.
Ako ipak svratite ovdje, dočekati ću vas s pjesmama koje sam unaprijed pripremila.
31.05.2008. u 04:41 sati | 34 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nada
MOŽDA SE DESI ČUDO
U školjci zaspalih ti ruku
polomljeno, otežalo od užitka
još treperi moje tijelo,
onom što vječnost je trebalo biti
šapatom, u znoju i vatri
održali smo noćas opijelo.
Od nabubrelih usana utažene želje
crvene se tragovi na svili kože,
kao svjetlaci u mraku dok ti spavaš
u rojevima i bez moga htijenja
misli se same od sebe množe.
U nedohvat, u crnu rupu nepovrata
da neće te odvesti svitanja ceste
pod spuštenim kapcima iluziju krijem
pa se od nježnosti i mjesečine razlivene
potiho, sanjarskim očima smijem.
Jer još se nadam, nekako, ne znam kako
koju minutu prije jutra doći će do obrata,
i ostati ćeš u jantaru zatočeni leptir
na privjesku ispod moga bijelog vrata.
28.05.2008. u 01:32 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh
Royal Ontario Museum
Royal Ontario Museum (u daljnjem tekstu ROM) nalazi se u Torontu i najveći je muzej u Kanadi.
Osnovan je 1912. g., a do 1968.g. njime je upravljao University of Toronto nakon čega je postao samostalna institucija.
Originalno zdanje je neo-romaničkog stila, a do današnjeg dana muzej je doživio tri proširenja s utjecajima art decoa, bizantijske i gotičke umjetnosti.
detalj fasade na dijelu izgrađenom 1933.g.
mozaik na svodu dijela zvanog rotunda
Dio muzeja kao modernističko, treće i najvažnije proširenje za javnost je otvoreno 2007.g., a nazvano je Michael Lee-Chin Crystal po donatoru koji je muzeju darovao 30 miliona dolara.
Arhitekt tog kontroverznog proširenja je Daniel Libeskind koji je bio virtuozni pijanist prije nego je počeo studirati arhitekturu, a autor je čuvenog Židovskog muzeja u Berlinu i drugih svjetski poznatih građevina.
Novo zdanje napravljeno je od 5 prizmičnih samostojećih objekata, pod razlicitim uglovima ukošenih “kristala” napravljenih od 25% stakla i 75% brušenog aluminija s prozračnom unutarašnjošću punom svijetla koje s prvobitnim zdanjem ne dodirujući ga, čini cjelinu međusobno povezanu samo mostovima što predstavlja revolucionarnu kreaciju u svijetu arhitekture.
Ovo monumentalno zdanje danas privlači mnoštvo turista.
Ogroman atrium ima visinu trokatnice.
ROM je moderan interaktivni muzej na 5 nivoa u kojem izloške možete doživjeti kroz dodir, gledanjem kroz mikoskope, izrađivanjem crteža na reljefnim oblicima, kviz-igre, projekcije filmova, radionice, predavanja itd.
U njemu se nalaze biblioteka, planetarij, restorani, igraonice za djecu, darovni dućani i još mnogo toga.
Zahvaljujući veličini i nesvakidašnjem interijeru u muzeju se održavaju velike svjetske izložbe, ali i mnoga društvena dogadjanja počevši od različitih svečanosti, modnih revija pa do vjenčanja.
U ROM-u je smješteno 40 galerija i 6 miliona izložaka.
Obišla sam galerije s kineskom, egipatskom, afričkom i evropskom umjetnosti, izložbe o praživotinjama, fosilima, Darwinu i evoluciji, umjetnosti na staklu, pticama, kolekcijama i jos mnogo toga.
Šest sati provedenih u muzeju prošlo mi je u tren, a obilazak se zbog veličine prostora sveo na trčanje od jedne do druge galerije.
Za kvalitetno obići ROM trebao bi čitav godišnji odmor!
25.05.2008. u 05:22 sati | 36 Komentara | Print | Link | Na vrh
More i ja
PRIČAJ MI MORE
Pričaj mi, ja ću slušati nijemo,
a ti mi pričaj more
da li je gostoljubiva obala druga,
tamo daleko žive li sretniji ljudi.
Zašto se propinješ, bijeliš se i pjeniš
kada te vjetar iz sna probudi,
o čemu s mjesecom tiho sapćeš
pa se povlačiš ili na žalo se penješ
dok druguješ s tugom mornara
il’ s mukom ribara zelenog lica stenješ.
Što to u tebi magično ima
da zov si, želja i čežnja svima,
u plavoj mekoći slanog jutra
zašto se moje nadimlju grudi
od pjesme što donosi je plima.
Pričaj mi
kako iz igre brodove ljuljaš
i s čim sve hraniš bijele galebove
među koralje, školjke i alge
spremaš li tamo pjesnika snove.
Odaj mi zašto
sunce s tobom tako strasno pleše
i ljeskanja zlatna u predvečerja
od truda, od bola i samoće
čudesnom snagom duše nam tješe.
O ljubavi pričaj mi more
jer nitko o njoj više od tebe ne zna,
o strpljenju žene dok dragog čeka
i o tajnama što ih kriju tvoja duboka dna.
Pričaj mi more, pričaj…
20.05.2008. u 02:02 sati | 67 Komentara | Print | Link | Na vrh
Sasvim različito
SAN, LUDILO ILI RADIO-DRAMA
Oplođena, ležala sam pod trsjem
i grožđe mi se cijedilo na usne.
Bliska mi rođakinja-Zemlja i ja
urotnički smo dijelile osjećaj topline,
dozrelosti sebe, grožđa i ljeta.
U visoko sunce gledati nisam mogla,
natjeralo me da zatvorim oči
i bilo je kao da sam na vjeđe položila
dva krupna netom iskovana zlatnika.
Različito od mojih navika utorkom,
sredinom jutra posjetila sam bar
s modernom neonskom reklamom nad ulazom.
Suprotno tome, unutra je bila čista klasika,
nepoznate ruke prinosile su mojem licu
drukčije, uvijek do pola pune čaše.
Nerijetko bih,
ponešto od njihove sadržine oštrog mirisa
osjetila na goloj koži, između dojki
prema trbuhu kako klizi grijući se usput.
Jedan od tih muškaraca naklonio se
i rekao: “Poštovanje! Ja sam Dali.”
Nešto jesam, ali ne sjećam se točno
što sam mu bila britko odvratila.
Znam samo da je nakon toga bez poštovanja
naglim pokretom zavukao ruku pod moje halje
grubo razdirući ranije oslikano platno.
Njegovi već ionako čudnovati brkovi
zakovrčali su se pri tom jos više.
Ja sam se smijala razdragano,
s upravo procvalim zvončićima na haljinici
i nepomičnom kosom posloženom u pletenice
iako je ljuljačka letjela zaista visoko.
Ljuljačku je gurao moj otac,
visok, viši nego je inače običavao biti,
a uokolo njegovih prekobrojnih nogu
skakala su bučna djeca različitih uzrasta,
braća moja i sestre koje nisam poznavala.
Jedno od njih, to dobro znam, držalo je u ruci
Ježevu kućicu, moju najdražu priču.
Park je zaista bio i prostran i lijep,
jedino su visoki zidovi obrasli mahovinom
ometali vidik i svodili ga na poznati svijet.
Kako je obično bivalo u to doba dana
sjedila sam na klupi, a na travi uokolo
ležali su razbacani istrgnuti listovi,
jedino su se nešto tvrđe korice držale zajedno
i počivale mirno na mojim koljenima
s naslovom okrenutim prema gore: Romeo i Julija.
Nikad se nisam naučila na tužne završetke,
i niz postojane kanaliće na mojem licu
cijedile su se tihe, tople, istinske suze,
a jednolično odjevene spodobe oko mene
nimalo se ne obazirući na moje već opisane suze,
unosile su mi se u lice vrišteći neprestalno:
“Ti si je ubila! Ubila! Ubila! Ubila!”
S Romeo sam dijelila klupu i poneki poljubac
u završnom razredu osnovne škole
s tada popularnim imenom Bratstvo-jedinstvo,
a Juliju, nju nikad nisam ni upoznala
mada su mi drugi šaptom govorili da ona postoji.
Zato je vrištanje o mojoj navodnoj krivnji za ubistvo
meni bilo neshvatljivo i u totalnom neskladu
s bijelim i ljubičastim perunikama u parku
i s Arsenom koji je u pozadini uz svirku na klaviru
prepoznatljivim, namjerno neću reći i dobrim glasom,
polu-pjevao, a polu-recitirao
nekakve riječi koje su mi zvučale daleko bolje,
kuća pored mora, Milena, pjesma sa šlagom, tihi obrt
i sve tako nešto umirujuće, slatko i nježno.
Nikad mi neće biti jasno jesu li oni mislili na knjigu
ili možda, na Juliju osobno.
No, krivnja je krivnja, svejedno.
Dalje od paklenog kruga
do sobe s puno istih, bijelih kreveta u nizu
odveli su me štap i mali čarobnjak, Harry Potter.
Ja nisam znala tko je sve dok se nije skromno predstavio,
potom me brižno pokrio zelenim pokrivačem i nestao.
Bombone mi nije ostavio jer sam danas bila dobra.
Kad me kasnije nazvala prijateljica Veronika
ja više nisam plakala, bila sam svakodnevno
i čavrljale smo dugo o svemu ne zaobilazeći ni ono.
Osim što mi nikada pa čak ni za poseben prilike
nije posudila svoju maramu s mističnim likom,
naš odnos je bio gotovo savršen.
Ali savršenstvo zapravo ne postoji ni u snu.
Poručio je radio-voditelj uz taktove poznate odjavne špice.
15.05.2008. u 02:50 sati | 66 Komentara | Print | Link | Na vrh
Pssssst!
NOĆ
Snivaju puževi, školjke i obluci
od nježnosti laka sam k’o pero,
pod nogama miruje mi more
i kao da zamrli svi su zvuci.
Snivaju zrnca još mlakog pijeska
mjesec u srebro presvlači kamen,
pisaljkom sjajnom na moje čelo
od ljubavi nove upisuje znamen.
Snivaju stoljetni borovi tamni
i na njihovim granama ptice,
nebo je noćas milostivo nama,
uz moje tijelo sniva i tvoje lice.
Samo su zvijezde na straži budne
čuvaju naše skrivene snove,
noćni leptiri u neumornom letu
u svoje mreže uzalud ih love.
11.05.2008. u 04:26 sati | 56 Komentara | Print | Link | Na vrh
Ribolov na moj način
RIJEČI U MREŽI
Kako se samo radujem kad u proljeće
otopljenim snjegovima obogaćene
navru riječi kao bujice pa grgolje, žubore,
skaču, spotiču se, propinju i hitaju.
Čekam ih na mjestu gdje rijeka
poprima široki, miran tok, u zoru
i s obale bacim mrežu da ih uhvatim
prije nego se moru uteknu i nestanu.
Kao srebrne ribe
zakoprcaju se uhvaćene u mreži
Ljubav, Samilost, Toplina
i sve ih podijelim na putu do kuće,
ali sretna sam…
Sutra ću ponovo baciti mrežu.
01.05.2008. u 02:25 sati | 54 Komentara | Print | Link | Na vrh
