More i ja
PRIČAJ MI MORE
Pričaj mi, ja ću slušati nijemo,
a ti mi pričaj more
da li je gostoljubiva obala druga,
tamo daleko žive li sretniji ljudi.
Zašto se propinješ, bijeliš se i pjeniš
kada te vjetar iz sna probudi,
o čemu s mjesecom tiho sapćeš
pa se povlačiš ili na žalo se penješ
dok druguješ s tugom mornara
il’ s mukom ribara zelenog lica stenješ.
Što to u tebi magično ima
da zov si, želja i čežnja svima,
u plavoj mekoći slanog jutra
zašto se moje nadimlju grudi
od pjesme što donosi je plima.
Pričaj mi
kako iz igre brodove ljuljaš
i s čim sve hraniš bijele galebove
među koralje, školjke i alge
spremaš li tamo pjesnika snove.
Odaj mi zašto
sunce s tobom tako strasno pleše
i ljeskanja zlatna u predvečerja
od truda, od bola i samoće
čudesnom snagom duše nam tješe.
O ljubavi pričaj mi more
jer nitko o njoj više od tebe ne zna,
o strpljenju žene dok dragog čeka
i o tajnama što ih kriju tvoja duboka dna.
Pričaj mi more, pričaj…
20.05.2008. u 02:02 sati | 67 Komentara | Print | Link | Na vrh
