Angelusove propovijedi

Što je to korizma? Iskrivljeni latinski naziv quadragesima = četrdesetnica tek nam objašnjava ono vanjsko; da traje četrdeset dana – do Uskrsa. Da nas to podsjeća na boravak Božjeg naroda četrdeset godina u pustinji, kao i Mojsijev četrdesetdnevni boravak na brdu Horebu, a sve se to izvodi iz evanđelja prve korizmene nedjelje, kada se čita o Isusovom boravku u pustinji. Vezano uz korizmu i današnje evanđelje spominju se neke ključne riječi kao što su: pustinja, post, pepeo i obraćenje. Čuli smo ih nebrojeno puta i upravo zbog toga možda i prečuli. Te su riječi bremenite porukom i ne samo to, one mogu biti predmet uranjanja – meditacije iz kojeg izvire jedan posve drugačiji svijet od onoga na koji smo navikli i ako se postepeno suobličujemo tome novom svijetu od pustinje preko posta i pepela dolazimo do obraćenja.
Pustinja: Daleko smo od one pustinje u koju je otišao Isus, kao i mnogi Bogotražitelji, da u odsutnosti vreve i buke u potpunoj tišini i miru dožive susret sa svojim Stvoriteljem. Iskustvo takve pustinje mi uglavnom nemamo. No uvijek postoji mogućnost barem na kratko potražiti dijelić pustinje u svagdašnjoj vrevi. Nakon buke kojom smo okruženi na radnom mjestu ili na povratku s posla. Nakon što su dijeca ugasila glasnu glazbu i otišla van – pruža mi se nekoliko sati tišine. Hoću li ju prihvatiti ili nazvati prijateljicu na čašicu razgovora ili ću otići u neki kafić…? Puno ljudi kaže da ne mogu biti sami. Da im je dosadno.Treba znati da pustinja – samoća nije samo Bogomdano vrijeme za molitvu, meditaciju i razmišljanje, nego je to vrijeme u kojemu kao iz nekog mračnog podruma počinju izlaziti naše mračne sjene – pustinjski demoni koji su oduvijek dovodili ljude u iskušenja. Da bismo imali uopće hrabrosti s njima se sresti potrebno nam je nešto kao post a onda i pepeo.
Post: Koji je smisao posta? Duh ovog svijeta dobrano je nagrizao crkvene strukture pa ćete s ambona i oltara vrlo malo čuti o pravom postu, stoga će vam se nuditi neka druga ''rješenja'' kao milostinja, opraštanje…. To što se nudi kao alternativa postu zapravo su plododvi posta. Za naš organizam post je prije svega šok ovisno o načinu i trajanju posta. Na duhovnom planu post je uhodana metoda ili uvertira u nešto novo. Nešto što je toliko važno da se traži sudjelovanje duha i tijela. U vrijeme posta bude se zaspala ili potisnuta nagnuća. Koja znaju biti kontradiktorna pa izazivaju konfuzno stanje onoga koji posti umjesto trenutnog blaženstva kako si to znaju umišljati ljudi bez iskustva na tom području. Pratimo li snove primjetiti ćemo da su oni postali intenzivniji i da «nude» neke manje nerazumljive poruke koje bi htjele biti dešifrirane. Post, pa tako i korizmeni postovi nisu sebi cilj – oni su uvod u duhovnu samospoznaju i konačno suobličavanje samom Gospodinu. Sada na scenu stupa pepeo.
Pepeo: Na pepelnicu ili čistu srijedu bili smo u crkvi. Pristupili smo obredu pepeljenja. Rečeno nam je da je to znak pokore….
Što je zapravo pepeo i koji je njegov smisao u tom obredu? Da bi smo se približili goloj istini nađimo vremena i napravimo jedan pomalo neobičan duhovni eksperimenat. Pronađimo neku svoju ''uspjelu fotografiju'' s kojom smo ''zadovoljni'' (trebamo biti spremni žrtvovati ju) i zagledajmo se u nju. To sam ja. Taj i taj. Ponosan na svoje studije, posao, svoj status u društvu. Godi mi kad ljudi prepoznaju i istaknu moje kvalitete i kad nalaze opravdanje za moje propuste i slabosti. Tu je i ona druga strana – sjenovita. Moji neprijatelji, ako smo iskreni samo zato što su nam u nezgodno vrijeme rekli istinu koja nas je pogodila…. Tako mogu nastaviti sa ''samoupoznavanjem'', a onda treba uzeti žigice i tu svoju sliku nad nekim pladnjem zapaliti. Što je ostalo? Pepeo kao konačni i neumoljivi produkt moga ja. Ako u tom pepelu tijelom i dušom mogu prepoznati svoj ego, onda trebam biti spreman prihvatiti činjenicu da sam pred Gospodinom u tom trenu gol – bez ičega. Prazna posuda. Prihvatim li daljnji izazov da On, Gospodin danomice kap po kap puni posudu moga bića novim sadržajem i kada pomalo mogu nazirati da ću jednoga dana uz Njegovu pomoć moći reči: ne ja nego Gospodin u meni – onda je to obraćenje. Punina i konačna poruka korizme jest: ''Obratite se i vjerujte Evanđelju.''

Molitva vjernika

Ocu, koji nas je po svome Sinu pozvao na obraćenje uputimo svoje molitve.

1. Očisti, Gospodine, svoju Grkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, - molimo te.
2. Ljude koji vode državničke poslove potakni na mirotvorstvo, pravednost i solidarnost s onima koji su u nevolji, - molimo te.
3. Pomogni nama da shvatimo kako nam je potrebno obraćenje da bismo ti iskreno služili, - molimo te.
4. Daj da naše korizmeno odricanje donese duhovnih plodova, - molimo te.
5. Daj potakni naša srca da vršimo djela milosrđa i pomognemo potrebnima, - molimo te.
6. Četrdesetdnevna pokora i korizmena ozbiljnost uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svijesni, - molimo te.
7. Primi, Gospodine, našu pokojnu braću i sestre u svoje nebesko kraljevstvo, - molimo te.

Gospodine, vodi nas uvijek putem spasenja da ne lutamo. Zakrili nas svojom Božanskom zaštitom da se ne izgubimo u ništavilu ovoga svijeta, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Vratiti se na zgarište vlastitog doma, kakav je to osjećaj. Dok u pepelu nazireš ostatke svojih omiljelih predmeta, uspomena, darova… nema suza, samo jak pritisak tuge u grudima…
To su tragična iskustva koja čovječanstvo pamti od svoje koljevke pa do danas.
Pepeo – ništa, ništavnost, odsutnost svega, hladno zgarište nad kojim stvorenje čili bez osjećaja i nade. To je polaznica ali ne i konačnica našeg ulaska u korizmu.
Nakon propovijedi prilazim svetištu, mjestu Božje blizine, primam na se pepeo i u sebi govorim: Gospodine, želim pred tobom biti nitko. Neka me slobodno svi smatraju zgarištem svih svjetovnih odlika i časti, znanja i imanja…. Ovaj pepeo neka mi zorno uprizori moju ništavnost. Želim biti njiva na kojoj si ti, moj Gospodine, u pepeo spalio sva moja zla nagnuća i posijao novo sjeme svoje Riječi iz koje će niknuti moje novo, produhovljeno stablo moga života.
Ova moja korizma u koju ulazim kroz vrata pepelnice treba konačno biti moj odlučni hod prema vječnom Uskrsu, bez zastajkivanja i okretanja unazad. Ova četrdesetnica je moje odlučno uspinjanje na Svetu goru. Ona je iskreni početak traženja Božjeg lica.
Ti mi Gospodine pružaš tri prokušana lijeka kojima ću pobijediti starog čovjeka u sebi i ponovno obnoviti svoj krsni savez s tobom.
Prvi lijek je post. To je močno sredstvo kojim se od roba postaje gospodar u vastitoj kući svoga tijela. Reči ne ovisnostima kojima ljudi tako često robuju. Hrana i piće je na prvom mjestu. Ne moći reči ne zamanosti raznih biranih jela i pića, čovjeka čini slabićem i na drugim područjima. Kontrola nad hranom čisti naš organizam a pozitivne posljedice toga su i čiste misli, želje i odluke koje donosim. Po toj kreposti dobila je pepelnica svoje drugo ime; čista srijeda.
Drugi lijek je molitva. Moja molitva ne će biti moljakanje, a niti podsjećanje na ono što mi treba. ''Zna Otac vaš nebeski što vam treba,'' poučio nas je Isus. Moja molitva biti će jednostavno povezanost s tobom Izvorom života i milosti. U svom neznanju što da ti kažem? Otvoriti ću svoje srce da ga ispuni miris tvoje Božanske ljubavi, pa da pjevam pjesmu zahvalnu tebi svome Stvoritelju.
Treći lijek su djela milosrđa koja nam je stavio na srce naš Spasitelj: Gladna nahraniti, žednoga napojiti, putniku pružiti utočište, gologa obući, bolesnog posjetiti… Sve ću to činiti u skrovitosti da nitko ne zna i ne vidi. Neka to bude moja tajna, koju jedino ne ću moći skriti pred tobom. Stoga mi budi vjeran suputnik, Gospodine, da ne lutam kad uđem kroz vrata pepelnice u korizmu moga hoda prema licu tvome, koje se skriva u vječnom Uskrsu. Amen.



Molitva vjernika



U skrušenosti srca obratimo se Gospodinu molbom za oproštenjem:
Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.

1.
Puno smo ti puta obečali vijernost i štovanje, ali smo te zaboravili. Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.
2.
Puno je onih koji preziru tebe i tvoje darove, a robuju božanstvima ovoga svijeta i njihovim idolima. Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.
3.
Za one koji se kolebaju, koji se stobom cjenkaju, jer su nestalni. Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.
4.
Za nasilnike, zloduhe društva i sinove tmina, koji ne znaju što čine. Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.
5.
Za Crkvu koja je po tvojoj zamisli sveta, ali se toliko puta po nama, grješnim pojedincima, iznevjerila tebi. Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.
6.
Obrati naša srca da te prepoznamo u bolesnima, gladnima, osamljenima… Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.
7.
Za naše pokojne, da im grijehe oprostiš, duše njihve milošću svojom očistiš i uvedeš u zajedništvo svetih. Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše.



Oče blagi i milosrdni, primi ove naše molitve. Poslušaj i one koje su ostale neizrečene u dubini naše duše. To te molimo po Kristu, vjernom Svjedoku tvoje ljubavi, koji živi u vjeke vjekova. Amen.

Proročko naviještanje u današnjem prvom čitanju služi kao uvod u navještenje velikih djela koja Bog, po Isusu iz Nazareta,čini da bi se ispunila pisma. On je taj Božji poslanik, dapače, jer otpušta grijehe – Sin je Božji. Jer, kako su pravo primjetili pismoznanci; samo Bog može grijehe otpuštati.
Mjesto Isusovog djelovanja ponovno je Kafarnaum. Kuća o kojoj je riječ očito je Petrova. Kako nisu mogli unijeti teškog bolesnika na nosilima u kuću kroz vrata zbog mnoštva, spuštaju ga kroz krov. Pri tome ne bi bilo dobro imati predodžbu naših krovova i kuća. Njihove kuće imale su ravne krovove na kojima se moglo šetati i sjediti kad je prestala dnevna žega, a neke kuće imale su središnji prostor tek natkriven palminim lišćem koje je šitilo od sunca i vručine, a koje se vrlo lako moglo maknuti ili razgrnuti.
Isus nije obični liječnik. On ima uvid u čovjekovu nutrinu; srce i dušu. Jedino tako može vidjeti vezu između bolesti i grijeha. Kada je čovjeku oprošten grijeh prestaje i njegova bolest. U suvremenoj medicini dobro su poznate tzv. psihosomatske bolesti, koje imaju svoj korijen na duševnom planu, a manifestiraju se na tjelesnom. Da bi se moglo dogoditi takvo izlječenje grijeh treba u svojoj savjesti otkriti, treba ga okajati, ispovijediti.
Problem nije u Božjoj spremnosti da nam oprosti, nego u našoj nespremnosti da grijeh priznamo. Krajnji subjektivizam zatvara čovjeka pred bilo kakvom objektivnom prosudbom pa tako i pred mogučnošću da prizna da je sagriješio. Pojedinac si sam stvara ljestvicu vrednota. Bira što mu se sviđa pa tako i na području vjere uzima samo ono što ne bi slučajno ugrozilo njegov nabujali ego. Međutim savjest nije od jučer, ona zna što je dobro, a što zlo. Grijesi se potiskuju umirivanjem savjesti providnim racionalizacijama. Pa se tako ne govori o začetom djetetu nego o fetusu. Na području ekonomije i trgovine ne govori se o prijevari nego o snalaženju, a kad je u pitanju izrugivanje svetinja vjere poziva se na vrhovnu svetinju zapadnog društva – demokraciju. Tako je protestirati zbog vrijeđanja vjerskih svetinja zaostalo. To je nedemokratski. Kad nas se kao vjernike javno vrijeđa u novinama ili na televiziji nudi nam se alternativa; kupiti drugačije novine ili potražiti neki drugi tv. kanal. Mirenjem i privikavanjem na takav ponuđeni model postajemo bolesni i kao pojedinci i kao zajednica. Stoga je Islamska reakcija na zapadne provokativne uvrede njihvih svetinja došla kao grom iz vedra neba za one koji misle da je jedno bolesno stanje u društvu i normalno stanje.
Čovjek ne mora biti paranoičan, a da bi shvatio kako postoji jedan smišljeni plan po kojemu nam se, tobože, pruža maksimum slobode i demokracije, a prikriveno se želi čovjeka učiniti potpuno ovisnim kako bi se s njime moglo na razne načine manipulirati.
Na prvom mjestu tu je školstvo. Neki zapadni modeli, poput američkog ciljano od učenika i studenata prave ignorante, tako da s diplomom izlaze na općem planu naobrazbe nepismeni.
Naredno područje kojim se želi zagospodariti, kako bi se lakše s čovjekom manipuliralo, je njegova privatnost. Postoje javna predavanja i napisi o tome, kako je inzistiranje na privatnosti nešto zastarjelo i neprihvatljivo u suvremenom društvu. Pravo na uvid u nečiji privatni život ima dvostruki cilj: Objavljivanjem tuđih tajnih ''grijeha'', koje je možda netko počinio u trenutcima slabosti ili nedostatka kontrole, osobu se želi diskreditirati u javnosti, razoriti joj brak, ocrniti je i izolirati na radnom mjestu, a s druge strane postepeno stvoriti ozračje da je sve to normalno i dopušteno.
Novinari su tu našli zlatni rudnik, pa prekapaju po tuđim životima i po tuđem smetištu stvarajući hranu za svjetinu koja je željna senzacija i kaljuže u kojoj se osjećaju ugodno kao neke životinje, koje se u kaljuži i mulju oslobađaju dosadnih nametnika.
Intervencijom i negodvanjem svjesniji građani, najprije u Njemačkoj, a onda i u drugom zemljama, a konačno i kod nas ukinut je tzv. JMBG, ali ga je zato brzo zamijenio OIB.
Neki dan su mi poslala djeca šalu na račun OJB-a i pravog Dudeka koji, siromah, misli da je nečija privatnost još uvijek svetinja.


Mušterija: "Dobar dan! Htio bih naručiti klopu za van.
Operator: "Mogu li prvo dobiti Vaš OIB gospodine?"
Mušterija: "Moj OIB, ah da, pričekajte malo, eh! Moj Osobni
Identifikacijski Broj je
61020499981"
Operator: "Hvala Vam, Gospodine Marko. Vidim da živite u Ulici jablana 13
i Vaš telefonski broj je 332 971. Vaš broj na poslu je 301 243 i Vaš broj
mobitela je 095 301 2431. S kojeg broja zovete Gospodine? "
Mušterija: "Huh? Kod kuće sam. Od kuda Vam samo sve te informacije?"
Operator: "Pa umreženi smo Gospodine."
Mušterija: (začuđeno) "Oh, da, htio bih naručiti dvije velike slavonske
pizze extra ljute..."
Operator: "Mislim da Vam to nije dobra ideja Gospodine."
Mušterija: "Kako to mislite?"
Operator: "Gospodine, Vaši zdravstveni podaci upućuju na to da imate visok
krvni tlak i iznimno visoku razinu kolesterola. Polica dopunskog
zdravstvenog osiguranja ne pokriva i taj rizik..."
Mušterija: "Pa što mi onda možete preporučiti?"
Operator: "Mogli biste probati našu bezmasnu soja-pizzu. Siguran
sam da će Vam se svidjeti."
Mušterija: "Zašto to mislite?
Operator: "Pa, prošli tjedan ste u knjižnici podigli knjigu "Gurmanska
jela od soje". Zato sam Vam to predložio."
Mušterija: "U redu, U redu. Dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze.
I koliko to košta?"
Operator: "To bi trebalo biti dosta za Vas, Vašu ženu i četvero djece.
Sve skupa, zajedno sa troškovima dostave je 115,00 kn."
Mušterija: "Dat ću Vam broj svoje kreditne kartice."
Operator: "Oprostite gospodine, ali bojim se da ćete to morati platiti
gotovinom. Prekoračili ste dopušteni iznos po kreditnim karticama."
Mušterija: "Skoknut ću do bankomata i donijeti novac prije nego Vaš
dostavljač stigne do mene."
Operator: "Neće ni to ići gospodine! Imate prekoračenje i na tekućem
računu."
Mušterija: "Nema veze. Samo pošaljite pizze. Pripremit ću novac. Koliko
Vam treba za dostavu?"
Operator: "Malo smo zatrpani u ovom trenutku. Oko 45 minuta.
Gospodine, ako Vam se žuri možete doći do nas ali bit će Vam nezgodno
voziti pizze na motociklu."
Mušterija: "Kako znate da vozim motocikl?"
Operator: "Ovdje stoji da kasnite s otplatom kredita za auto pa Vam ga je
banka oduzela. Ali Vaš skuter je u potpunosti otplaćen pa sam samo
pretpostavio da ćete voziti njega."
Mušterija: "@#%/$@&?#!"
Operator: "Preporučio bih Vam da pazite što govorite Gospodine! Već imate
dvije prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira 2002 i vikanja na
policajca 2008."
Mušterija: (Bez riječi)
perator: "Želite li još nešto Gospodine?"
Mušterija: "Ne ništa više. Ali, nemojte zaboraviti dvije gratis Coca Cole
- piše u Vašem oglasu!"
Operator: "Oprostite gospodine ali naš oglas je imao klauzulu da ne smijemo
nuditi besplatnu Colu dijabetičarima!"

Što kaže Operator? ''Umreženi smo gospodine!'' Ali ne da bismo lakše komunicirali i da bi bili jedni drugima bliže, nego da bi oni pravi, opasni operatori mogli s nama operirati.
U Engleskoj je nekad policija odgajana da pomaže bližnjem, da mu uslužno priskoči u pomoć. Danas se njihovi policajci formiraju po načelu; mi i oni. Mi, policija, koja ima svoje interese i oni, civili, pred kojima trebamo čuvati svoje interese. Dali je to već došlo k nama ili je još na putu, ali svakako nije daleko.

Vjernik bi trebao biti uvijek svjestan svoga poslanja u ovom i ovakvom svijetu. Ne se miriti sa trenutnim stanjem. Niti prihvaćati sve što nam se nudi kao nešto što je napredno, suvremeno…. Treba provjeravati duh poruka koje odašilju oni koji nemaju uvijek čiste nakane, niti su ti i takvi kavima se prikazuju.
Ribe se love u mutnoj vodi, a umjetno stvoren kaos i dezorjentacija da bi se postigli prikriveni ciljevi onih koji žele čovjeka iskoristiti.
Samo zdrave duše i tijela možemo odgovriti na suvremene izazove. Grijeh pomućuje čovjeku pamet i zamagljuje mu bistrinu uma. Oslobođenjem od grijeha oslobođeni smo infekcije zla koje može zarobiti i tijelo i učiniti ga bolesnim.
Isus, učitelj i liječnik, neka nam je nadahnuće i snaga. Amen.



Molitva vjernika

Obratimo se našim molitvama s pouzdanjem u Gospodina.

1. Za tvoju Crkvu predvođenu pastirima; ohrabri ju Duhom Svetim da odvažno navješta spasenje za sve ljude, - molimo te.
2. Kršćane cijelog svijeta ujedinjuj u međusobnoj suradnji i prihvaćanju, - molimo te.
3. Za odgovorne u javnom životu; da im pamet i srce bude usmjereno putem istine, pravde i mira, - molimo te.
4. Za bolesne i nesretne da tvojom pomoću ozdrave, - molimo te.
5. Za nas okupljene da nam u čudesnoj tajni Euharistije dadeš oproštenje grijeha i lijek našoj duši, - molimo te.
6. Za sve koji su se izgubili u ovom svijetu, da nađu pravi put koji će ih dovesti k tebi, - molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre da im grijesi budu oprošteni, te uđu u prostranstva svjetlosti i mira, - molimo te.


Bože; ti si po otajstvu otkupljenja svoga Sina pomirio sa sobom sav svijet. Udijeli nam oproštenje i mir da Tvojom snagom svladavamo sve prepreke u životu i hrabro idemo k tebi u susret, po Kristu, Gospodinu našem…

Guba ili lepra zarazna je bolest, i da bi se društvo zaštitilo od te opake bolesti, u povijesti su donošeni okrutni zakoni. Tako su bolesnika potpuno izolirali iz zajednice, obitelji, naroda. Trebao je nositi posebnu odjeću i nije smio prilaziti zdravom čovjeku. U Srednjem vijeku postojali su tzv. lazareti za gubavce obično u šumi gdje su im ostavljali hranu kao nijemim zvijerima a na nozi su imali privezano zvonce kako bi se zdravi na vrijeme mogli skloniti pred njima. Iz života sv. Roka znamo da je taj Božji čovjek stavio vlastiti život na kocku njegujući i duhovno hrabreći gubavce te je i sam obolio, pa na njegovim slikama ili kipovima možemo vidjeti zvonce privezano uz nogu.
Levitski zakonik samo je jedan u nizu zakona koji propisuju kako se odnostiti prema toj bolesti i kako se takav bolesnik treba vladati. Gubavce su nazivali ''sinovima smrti'' (Job 18,13).
U današnjem Evanđelju jedan gubavac se ohrabrio i prekršio propis te prišao Isusu, kleknuo i rekao mu; ako hoćeš možeš me ozdraviti. Isus također ''krši'' propis jer mu prilazi i ozdravlja ga. To nije bilo samo ozdravljenje, to je povratak u zajednicu – život. Ozdravljajući toga gubavca Gospodin je u njemu vidio sebe. Svoju sudbinu koju su mu namijenili ljudi. Onaj isti narod kojeg je on ozdravljao, hranio, kojemu je govorio o Ocu na način kako to do tada nitko nije činio, taj isti narod ga je kao gubavca s povicima; raspni ga raspni, ispratio iz grada, iz zajednice, popljuvanog i ranjenog i dao da se razapne. Pralik mu nalazimo u četvrtoj pjesmi o Sluzi Gospodnjem proroka Izaije:
''Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja,
da bismo se unj zagledali,
ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
Čovjek boli, vičan patnjama,
Od kog svatko lice otklanja,
Prezren bijaše, obescijenjen.

On slabosti naše ponese,
Naše boli uze nase,
A mi ga držasmo udarenim,
Od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden,
Za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira,
Njegovom se modricom izliječismo''.
(Iz. 53, 2-5)
Premda danas još uvijek ima gube u svijetu, na Zapadu je nema kao bolesti tijela, ali ima veoma mnogo duševne gube kao plod grijeha i oholosti, posebno mržnje prema svima koji su drugačiji, slabi i ranjivi. Isključivost i izolacija pod krinkom finoće! Otvorene agresije kod mladih. Bešćutnosti bogatih i moćnih.
Prezrivo se gleda na pripadnike siromašnih zemalja, koji su, da bi osigurali koru kruha, ilegalno ušli u zapadni, bogati svijet. Ljudi zaraženi sidom, ne pate samo zbog svoje bolesti, nego zbog izolacije koja nije tek plod neznanja, nego jedne bolesne potrebe da se pokaže kako je taj ili ta svoju bolest najvjerojatnije zaradio nemoralnim životom, što dakako, uopće ne mora biti točno.
Djeca se već u školi dijele prema pripadnosti raznim subkulturalnim skupinama, među kojima je prisutna tolika mržnja da dolazi do fizičkih obračuna s najgorim ishodom.
Razne, nazovi, desničarske horde, otvoreno se iživljuju nad strancima, pripadnicima druge rase ili nacije uz blagonaklono ''razumijevanje'' uglađene gospode građana, uz komentar; pa netko, konačno, mora napraviti reda….
Isus je bilo u pravom smislu liječnik duševnih i tjelesnih boli jadnog naroda, koji je, doslovce, trčao za njim, kako bi ozdravio. Ima i danas nekih samozvanih iscjelitelja, koji se pozivaju na Isusa. Jer on je liječio i obečao je da će i oni, koji ga budu slijedili, imati istu vlast i moć. Samo nesmijemo zaboraviti kako je Isus sve to radio samozatajno iz ljubavi prema jadnom čovjeku. Dapače, branio im je o tome i govoriti. Dok današnji samozvani iscjelitelji vole teatralne nastupe pod reflektorima i pred publikom, za tu prigodu okupljenom. Sebe reklamiraju po novinama i radiju. Godi im kad ih se smatra zvijezdama nekih duhovnih pokreta, pozivajući se bez srama na samog nebeskog Učitelja, kao da bi sva ta halabuka trebala biti plod njegovog Duha. Međutim, plodovi takvog iscjeljenja kratkotrajni su jer su plod kolektivnog obmanjujućeg zanosa, koji s Kritovim iscjeljenjem nema ništa zajedničko. Takva bolesna, nazovi, duhovnost plod je bolesnog vremena. Vremena, koje ne poznaje skromnost, dobrotu srca, koja se zove milosrđe. Ohološću i razmetljivošću se prikrivaju bolesni strahovi, nesigurnost i nemoć da se odupremo zlu kojemu robujemo.
Ta oholost mi priječi da kleknem pred Gospodina i zamolim ga: Oslobodi moju dušu gube grijeha da ti u radosnoj slobodi služim kroz sve dane. Amen.


Molitva vjernika

Bogu Ocu dobrote i milosrđa uputimo svoje molitve.

1. Obdari Gospodine svoju Crkvu duhom služenja da siromašni i bolesni osjete tvoju dobrotu, - molimo te.
2. Prosvijetli one koji donose i provode zakone da brinu za opće dobro poštujući dostojanstvo svakoga čovjeka, - molimo te.
3. Odbačenim i zaboravljenim pošalji pomoć po dobrim i plemenitim ljudima, - molimo te.
4. Vodi Gospodine svoju zajednicu vjernih putem evanđeoskog duha da u milosrđu i susretljivosti prema potrebnima slijede primjer svoga nebeskog Učitelja, - molimo te.
5. Daj snage i ustrajnosti svima koji u Tvojoj Crkvi vrše djela milosrđa, - molimo te.
6. Po svojem milosrđu i dobroti oslobodi nas Gospodine gube grijeha i očisti naše savjesti od zla, - molimo te.
7. Očisti duše naše pokojne braće i sestara od svega onoga što im je zapreka da bi ušli u prostranstva svjetlosti i mira, - molimo te.


Molimo te Gospodine, budi nam milostiv te nam usliši molitve i daj nam svoga Duha da možemo činiti djela koja je činio Isus Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.

Pred koju godinu otišao sam u bolnicu na dogovorenu manju operaciju. Ništa strašno. Pripremio sam šitovo koje ću čitati, a i glazbu sam ponio sa sobom. Samnom u sobi ležao je stariji gospodin. Cijelo vrijeme je šutio, tek kad je čuo da sam svećenik razvezao mu se jezik i počeo mi je pričati o svojoj bolesti. Pripovijedao mi je kako su mu doslovce izrezali polovicu utrobe jer ima rak na crijevima. Razgovor je završio više kao monolog pitanjem: Što ti je čovjek? Muči se i bori. Ljudi se ubijaju zbog toliko nebitnih stvari u životu, busaju se u prsa i prave važni, a onda padneš u krevet iz kojega nikada više nećeš ustati sam.
On sada gleda svoj život kao neku prošlost. Svoje životne uspjehe i postignuća sada gleda iz sasvim drugačijeg kuta. Nešto kao pravedni Job o kojemu je bila riječ u današnjem prvom čitanju. Još kao dječak naučio je kako će pravednici i oni koji žive po Božjim zapovijedima biti nagrađeni dugim životom i blagostanjem na ovom svijetu, dok će grešnici biti kažnjeni. Znamo da je njega, premda je bio pravedan i bogobojazan, snašla kazna grešnička. Propalo mu je silno bogatstvo, snašla ga je teška bolest – tako da su prijatelji pa čak i njegova žena mislili da on vjerojatno pred njima krije neke teške grijehe za koje ga je Bog tako strašno kaznio.
U Evanđelju imamo svjedočanstvo koje je zapisao Marko kako je Isus ozdravljao bolesne, liječio opsjednute. Ljudi su odasvud dolazili k njemu i tražili ga. Isus traži osamu gdje bi se molio. Malo nas zbunjuje; pa zar se i on molio? On koji je s Ocem jedno! Isus je na ovaj svijet došao kao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Stoga mu je molitva bila itekako potrebna.
Pokušajmo povezati te dvije stvarnosti; našu patnju kojoj je uzrok starost, bolest, strah od smrti i besmisla i molitvu. Ne samo molitvu kao; daj mi Bože - već molitvu koja me povezuje sa Stvoriteljem. Molitvu koja, ako je iskrena i ustrajna može postati svjetlo našim tamnim i zdvavajućim mislima. Molitvu koja je najbolji lijek duši. U molitvi smo u stanju povezanosti sa Stvoriteljem što rezultira dubljim «uvidom» u onostrano. Vječno nam postaje bliskije pa su strahovi od smrti, bolesti i drugih zala koja nas mogu snaći manje zastrašujuća.
«Dani moji brže od čunka prođoše» veli Job. To je vrlo lijepa slika čovjekove prolaznosti. Čunak koji tkalac platna brzo prebacuje iz ruke u ruku između dva reda niti zapravo stvara platno. Osoba koja je povezana s Bogom u molitvi prolaznost doživljava afirmativno – stvaralački. Ništa nije izgubljeno, sve je tu ne samo u sjećanju nego posredstvom Vječnoga koji je iznad vremena, pa tako i gubitka, rastanka što je plod prolaznosti, a prolaznost plod neznanja odnosno «neuvida» u pravu stvarnost.

Molitva vjernika

Gospodinu koji nas bolje poznaje nego mi sami sebe iznesimo svoje molitve.

1. Za tvoju svetu Crkvu da ti se po njoj približimo i da te što bolje upoznamo, - Molimo te.
2. Za papu našega Benedikta, naše biskupe i svećenike, da ih ispuniš svojim Duhom kako bi s velikim žarom naviještali tvoje sveto Ime po kojemu nam se spasiti, - Molimo te.
3. Za sav Božji narod, da pozorno slijedi glas svoga Pastira koji ga vodi na pašnjake koji odišu vječnošću, - Molimo te.
4. Za one koji zdvajaju zbog bolesti, starosti, straha pred smrću, da ih ispuniš duhom nade i svjetlom optimizma koji nikada ne trne, - Molimo te.
5. Za ljude u bjedi koji zdvajaju zbog neizvjesnog sutra, da nađu trajno rješenje svojim mukama, - Molimo te.
6. Za naše mlade, da nikada u njihovim dušama ne utrne svjetlo nade na putu prema plemenitim ciljevima, Molimo te.
7. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost vječnu koja je radost svetih i izabranih, -Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu….

Svjećnica je vrlo obljubljen blagdan. Današnjim danom nekad se završavalo božićno vrijeme, pa je ponegdije ostao običaj da se jaslice i borovi iznose iz crkve tek nakon svjećnice, te da se do danas pjevaju božićne pjesme.
Taj je blagdan i marijanski naglašen, pa tako čitamo u današnjem predslovlju: ''Danas je Majka Marija tvoga vječnog Sina prikazala u hramu, a starac Simeon, nadahnut Svetim Duhom, proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda…'' To ispunjanje zakona sastojalo se u Mojsijevom propisu po kojemu nakon 41. dana po porodu svećenik treba u hramu blagosloviti porodilju. Kako je Isus bio i prvorođenac, nakon obreda čišćenja, trebalo ga je prikazati Gospodinu, da bi ga zatim roditelji ''otkupili''. Otkupnina za dječaka Isusa bio je par grlica i par golubića.
Za kršćanstvo se kaže da je religija ljubavi, kruha i svjetla. U današnjem evanđelju starac Simeon Isusa naziva svjetlom na prosvjetljenje naroda. Po toj ključnoj evanđeoskoj izreci dobio je današnji blagdan i svoje ime, a slijedom toga blagosljivlju se danas i svijeće. Kao vjekovnom svjetlilu u crkvama svijeći je danas ostala samo simbolička uloga. Tako uskrsna svijeća predstavlja samog Isusa – Svjetlost neugasivu, kako ga naziva današnja posvetna molitva. Prilikom krštenja krstitelj pali krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći. Time se znakovito govori kako nas je po krštenju Krist prosvijetlio. Postali smo i mi malo svjetlo u sjaju vječnog, neugasivog svjetla. Svijeća je po svemu toliko slična našem ljudskom, a posebno kršćanskom životu. Svijeća goreći svijetli i svijetleći sagorijeva, kao i naš život. Zato se svijeća ''ne stavlja pod sud'', kako to Isus veli u evanđelju, nego na svijećnjak da svijetli oko sebe. Kršćanin ne bi trebao sakrivati svoje životno svjetlo pred drugima nego biti svjetlo istinito. Svijeća svijetleći izgara. Za koga ja to izgaram? Za svoje bližnje? Na koji način? Osoba koja iskreno izgara za svoje dijete, supružnika… ako ju taj ili ta iznevjeri, osjeća se s pravom povrijeđena, ranjena u srce…. Osobe koje su se zaljubile u Boga i njegovu svjetlost, svoju malu svjetlost i svoju ograničenu ljubav stapaju s onom vječnom, neizmjernom – Božanskom. Mnogi se tek pod kraj života intenzivnije okreću tom velikom Božanskom svjetlu. Puno puta sam imao prilike nakon bolesničkog pomazanja promatrati bolesnika koji je bio na odlasku i koji više nije mogao govoriti, kako promatra upaljenu svijeću.
I tvoja će životna svijeća jednog dana dogorjeti. Gledaj da što više ljudi osjeti ljepotu njezina svjetla, kako bi gledajući možda upravo u ovu svijeću koju si danas donio na blagoslov, mogao u sebi izreči kratku molitvu, prije odlaska, Svjetlu neugasivu: Primi Gospodine ovo moje malo svjetlo koje se gasi, zaogrni ga svojom ljubavlju i daj mu da bez prestanka svijetli u vječnosti u zajednici svetih. Amen.

Molitva vjernika

Bože, izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si danas pravednome starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo usliši molitve svoga naroda koji se sastao na ovoj euharistiji.

1. Daj svojoj svetoj Crkvi da bude poput Krista svjetlost na prosvjetljenje naroda. – Molimo te.
2. Daj službenicima Crkve da se zaogrnu svjetlom istinitim i da tako služe tebi i tvome izabranom narodu. – Molimo te.
3. Prosvijetli, Gospodine, svojim božanskim svjetlom sve ljude koji su na vlasti da se okane sebičnosti i vlastitih probitaka, te da služe onima koji su ih izabrali. – Molimo te.
4. Ojačaj bolesne i umiruće da ne klonu duhom, te da svoj vjernički pogled usmjere prema tebi, Svjetlu neugasivu. – Molimo te.
5. Sve koji trpe nepravde i zla koje su im ljudi nanijeli, prosvijetli svojim Svetom Duhom da ne podlegnu tami mržnje i osvete. – Molimo te.
6. Naše mlade vodi putem svjetla da ne okuse otrov zla i tame. – Molimo te.
7. Maše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te.

Bože, svjetlosti prava, izvore i tvorče vječnoga svjetla. Daj vjernicima u srce sjaj koji se nikada ne gasi. Mi danas u ruci nosimo zapaljene svijeće: daj nam sretno stići k svjetlosti tvoje slave. Po Kristu Gospodinu našem.