Guba ili lepra zarazna je bolest, i da bi se društvo zaštitilo od te opake bolesti, u povijesti su donošeni okrutni zakoni. Tako su bolesnika potpuno izolirali iz zajednice, obitelji, naroda. Trebao je nositi posebnu odjeću i nije smio prilaziti zdravom čovjeku. U Srednjem vijeku postojali su tzv. lazareti za gubavce obično u šumi gdje su im ostavljali hranu kao nijemim zvijerima a na nozi su imali privezano zvonce kako bi se zdravi na vrijeme mogli skloniti pred njima. Iz života sv. Roka znamo da je taj Božji čovjek stavio vlastiti život na kocku njegujući i duhovno hrabreći gubavce te je i sam obolio, pa na njegovim slikama ili kipovima možemo vidjeti zvonce privezano uz nogu.
Levitski zakonik samo je jedan u nizu zakona koji propisuju kako se odnostiti prema toj bolesti i kako se takav bolesnik treba vladati. Gubavce su nazivali ''sinovima smrti'' (Job 18,13).
U današnjem Evanđelju jedan gubavac se ohrabrio i prekršio propis te prišao Isusu, kleknuo i rekao mu; ako hoćeš možeš me ozdraviti. Isus također ''krši'' propis jer mu prilazi i ozdravlja ga. To nije bilo samo ozdravljenje, to je povratak u zajednicu – život. Ozdravljajući toga gubavca Gospodin je u njemu vidio sebe. Svoju sudbinu koju su mu namijenili ljudi. Onaj isti narod kojeg je on ozdravljao, hranio, kojemu je govorio o Ocu na način kako to do tada nitko nije činio, taj isti narod ga je kao gubavca s povicima; raspni ga raspni, ispratio iz grada, iz zajednice, popljuvanog i ranjenog i dao da se razapne. Pralik mu nalazimo u četvrtoj pjesmi o Sluzi Gospodnjem proroka Izaije:
''Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja,
da bismo se unj zagledali,
ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
Čovjek boli, vičan patnjama,
Od kog svatko lice otklanja,
Prezren bijaše, obescijenjen.
On slabosti naše ponese,
Naše boli uze nase,
A mi ga držasmo udarenim,
Od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden,
Za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira,
Njegovom se modricom izliječismo''.
(Iz. 53, 2-5)
Premda danas još uvijek ima gube u svijetu, na Zapadu je nema kao bolesti tijela, ali ima veoma mnogo duševne gube kao plod grijeha i oholosti, posebno mržnje prema svima koji su drugačiji, slabi i ranjivi. Isključivost i izolacija pod krinkom finoće! Otvorene agresije kod mladih. Bešćutnosti bogatih i moćnih.
Prezrivo se gleda na pripadnike siromašnih zemalja, koji su, da bi osigurali koru kruha, ilegalno ušli u zapadni, bogati svijet. Ljudi zaraženi sidom, ne pate samo zbog svoje bolesti, nego zbog izolacije koja nije tek plod neznanja, nego jedne bolesne potrebe da se pokaže kako je taj ili ta svoju bolest najvjerojatnije zaradio nemoralnim životom, što dakako, uopće ne mora biti točno.
Djeca se već u školi dijele prema pripadnosti raznim subkulturalnim skupinama, među kojima je prisutna tolika mržnja da dolazi do fizičkih obračuna s najgorim ishodom.
Razne, nazovi, desničarske horde, otvoreno se iživljuju nad strancima, pripadnicima druge rase ili nacije uz blagonaklono ''razumijevanje'' uglađene gospode građana, uz komentar; pa netko, konačno, mora napraviti reda….
Isus je bilo u pravom smislu liječnik duševnih i tjelesnih boli jadnog naroda, koji je, doslovce, trčao za njim, kako bi ozdravio. Ima i danas nekih samozvanih iscjelitelja, koji se pozivaju na Isusa. Jer on je liječio i obečao je da će i oni, koji ga budu slijedili, imati istu vlast i moć. Samo nesmijemo zaboraviti kako je Isus sve to radio samozatajno iz ljubavi prema jadnom čovjeku. Dapače, branio im je o tome i govoriti. Dok današnji samozvani iscjelitelji vole teatralne nastupe pod reflektorima i pred publikom, za tu prigodu okupljenom. Sebe reklamiraju po novinama i radiju. Godi im kad ih se smatra zvijezdama nekih duhovnih pokreta, pozivajući se bez srama na samog nebeskog Učitelja, kao da bi sva ta halabuka trebala biti plod njegovog Duha. Međutim, plodovi takvog iscjeljenja kratkotrajni su jer su plod kolektivnog obmanjujućeg zanosa, koji s Kritovim iscjeljenjem nema ništa zajedničko. Takva bolesna, nazovi, duhovnost plod je bolesnog vremena. Vremena, koje ne poznaje skromnost, dobrotu srca, koja se zove milosrđe. Ohološću i razmetljivošću se prikrivaju bolesni strahovi, nesigurnost i nemoć da se odupremo zlu kojemu robujemo.
Ta oholost mi priječi da kleknem pred Gospodina i zamolim ga: Oslobodi moju dušu gube grijeha da ti u radosnoj slobodi služim kroz sve dane. Amen.
Molitva vjernika
Bogu Ocu dobrote i milosrđa uputimo svoje molitve.
1. Obdari Gospodine svoju Crkvu duhom služenja da siromašni i bolesni osjete tvoju dobrotu, - molimo te.
2. Prosvijetli one koji donose i provode zakone da brinu za opće dobro poštujući dostojanstvo svakoga čovjeka, - molimo te.
3. Odbačenim i zaboravljenim pošalji pomoć po dobrim i plemenitim ljudima, - molimo te.
4. Vodi Gospodine svoju zajednicu vjernih putem evanđeoskog duha da u milosrđu i susretljivosti prema potrebnima slijede primjer svoga nebeskog Učitelja, - molimo te.
5. Daj snage i ustrajnosti svima koji u Tvojoj Crkvi vrše djela milosrđa, - molimo te.
6. Po svojem milosrđu i dobroti oslobodi nas Gospodine gube grijeha i očisti naše savjesti od zla, - molimo te.
7. Očisti duše naše pokojne braće i sestara od svega onoga što im je zapreka da bi ušli u prostranstva svjetlosti i mira, - molimo te.
Molimo te Gospodine, budi nam milostiv te nam usliši molitve i daj nam svoga Duha da možemo činiti djela koja je činio Isus Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.
Post je objavljen 10.02.2012. u 10:47 sati.