|
Pred koju godinu otišao sam u bolnicu na dogovorenu manju operaciju. Ništa strašno. Pripremio sam šitovo koje ću čitati, a i glazbu sam ponio sa sobom. Samnom u sobi ležao je stariji gospodin. Cijelo vrijeme je šutio, tek kad je čuo da sam svećenik razvezao mu se jezik i počeo mi je pričati o svojoj bolesti. Pripovijedao mi je kako su mu doslovce izrezali polovicu utrobe jer ima rak na crijevima. Razgovor je završio više kao monolog pitanjem: Što ti je čovjek? Muči se i bori. Ljudi se ubijaju zbog toliko nebitnih stvari u životu, busaju se u prsa i prave važni, a onda padneš u krevet iz kojega nikada više nećeš ustati sam.
On sada gleda svoj život kao neku prošlost. Svoje životne uspjehe i postignuća sada gleda iz sasvim drugačijeg kuta. Nešto kao pravedni Job o kojemu je bila riječ u današnjem prvom čitanju. Još kao dječak naučio je kako će pravednici i oni koji žive po Božjim zapovijedima biti nagrađeni dugim životom i blagostanjem na ovom svijetu, dok će grešnici biti kažnjeni. Znamo da je njega, premda je bio pravedan i bogobojazan, snašla kazna grešnička. Propalo mu je silno bogatstvo, snašla ga je teška bolest – tako da su prijatelji pa čak i njegova žena mislili da on vjerojatno pred njima krije neke teške grijehe za koje ga je Bog tako strašno kaznio.
U Evanđelju imamo svjedočanstvo koje je zapisao Marko kako je Isus ozdravljao bolesne, liječio opsjednute. Ljudi su odasvud dolazili k njemu i tražili ga. Isus traži osamu gdje bi se molio. Malo nas zbunjuje; pa zar se i on molio? On koji je s Ocem jedno! Isus je na ovaj svijet došao kao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Stoga mu je molitva bila itekako potrebna.
Pokušajmo povezati te dvije stvarnosti; našu patnju kojoj je uzrok starost, bolest, strah od smrti i besmisla i molitvu. Ne samo molitvu kao; daj mi Bože - već molitvu koja me povezuje sa Stvoriteljem. Molitvu koja, ako je iskrena i ustrajna može postati svjetlo našim tamnim i zdvavajućim mislima. Molitvu koja je najbolji lijek duši. U molitvi smo u stanju povezanosti sa Stvoriteljem što rezultira dubljim «uvidom» u onostrano. Vječno nam postaje bliskije pa su strahovi od smrti, bolesti i drugih zala koja nas mogu snaći manje zastrašujuća.
«Dani moji brže od čunka prođoše» veli Job. To je vrlo lijepa slika čovjekove prolaznosti. Čunak koji tkalac platna brzo prebacuje iz ruke u ruku između dva reda niti zapravo stvara platno. Osoba koja je povezana s Bogom u molitvi prolaznost doživljava afirmativno – stvaralački. Ništa nije izgubljeno, sve je tu ne samo u sjećanju nego posredstvom Vječnoga koji je iznad vremena, pa tako i gubitka, rastanka što je plod prolaznosti, a prolaznost plod neznanja odnosno «neuvida» u pravu stvarnost.
Molitva vjernika
Gospodinu koji nas bolje poznaje nego mi sami sebe iznesimo svoje molitve.
1. Za tvoju svetu Crkvu da ti se po njoj približimo i da te što bolje upoznamo, - Molimo te.
2. Za papu našega Benedikta, naše biskupe i svećenike, da ih ispuniš svojim Duhom kako bi s velikim žarom naviještali tvoje sveto Ime po kojemu nam se spasiti, - Molimo te.
3. Za sav Božji narod, da pozorno slijedi glas svoga Pastira koji ga vodi na pašnjake koji odišu vječnošću, - Molimo te.
4. Za one koji zdvajaju zbog bolesti, starosti, straha pred smrću, da ih ispuniš duhom nade i svjetlom optimizma koji nikada ne trne, - Molimo te.
5. Za ljude u bjedi koji zdvajaju zbog neizvjesnog sutra, da nađu trajno rješenje svojim mukama, - Molimo te.
6. Za naše mlade, da nikada u njihovim dušama ne utrne svjetlo nade na putu prema plemenitim ciljevima, Molimo te.
7. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost vječnu koja je radost svetih i izabranih, -Molimo te.
Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu….
|
