Što je to korizma? Iskrivljeni latinski naziv quadragesima = četrdesetnica tek nam objašnjava ono vanjsko; da traje četrdeset dana – do Uskrsa. Da nas to podsjeća na boravak Božjeg naroda četrdeset godina u pustinji, kao i Mojsijev četrdesetdnevni boravak na brdu Horebu, a sve se to izvodi iz evanđelja prve korizmene nedjelje, kada se čita o Isusovom boravku u pustinji. Vezano uz korizmu i današnje evanđelje spominju se neke ključne riječi kao što su: pustinja, post, pepeo i obraćenje. Čuli smo ih nebrojeno puta i upravo zbog toga možda i prečuli. Te su riječi bremenite porukom i ne samo to, one mogu biti predmet uranjanja – meditacije iz kojeg izvire jedan posve drugačiji svijet od onoga na koji smo navikli i ako se postepeno suobličujemo tome novom svijetu od pustinje preko posta i pepela dolazimo do obraćenja.
Pustinja: Daleko smo od one pustinje u koju je otišao Isus, kao i mnogi Bogotražitelji, da u odsutnosti vreve i buke u potpunoj tišini i miru dožive susret sa svojim Stvoriteljem. Iskustvo takve pustinje mi uglavnom nemamo. No uvijek postoji mogućnost barem na kratko potražiti dijelić pustinje u svagdašnjoj vrevi. Nakon buke kojom smo okruženi na radnom mjestu ili na povratku s posla. Nakon što su dijeca ugasila glasnu glazbu i otišla van – pruža mi se nekoliko sati tišine. Hoću li ju prihvatiti ili nazvati prijateljicu na čašicu razgovora ili ću otići u neki kafić…? Puno ljudi kaže da ne mogu biti sami. Da im je dosadno.Treba znati da pustinja – samoća nije samo Bogomdano vrijeme za molitvu, meditaciju i razmišljanje, nego je to vrijeme u kojemu kao iz nekog mračnog podruma počinju izlaziti naše mračne sjene – pustinjski demoni koji su oduvijek dovodili ljude u iskušenja. Da bismo imali uopće hrabrosti s njima se sresti potrebno nam je nešto kao post a onda i pepeo.
Post: Koji je smisao posta? Duh ovog svijeta dobrano je nagrizao crkvene strukture pa ćete s ambona i oltara vrlo malo čuti o pravom postu, stoga će vam se nuditi neka druga ''rješenja'' kao milostinja, opraštanje…. To što se nudi kao alternativa postu zapravo su plododvi posta. Za naš organizam post je prije svega šok ovisno o načinu i trajanju posta. Na duhovnom planu post je uhodana metoda ili uvertira u nešto novo. Nešto što je toliko važno da se traži sudjelovanje duha i tijela. U vrijeme posta bude se zaspala ili potisnuta nagnuća. Koja znaju biti kontradiktorna pa izazivaju konfuzno stanje onoga koji posti umjesto trenutnog blaženstva kako si to znaju umišljati ljudi bez iskustva na tom području. Pratimo li snove primjetiti ćemo da su oni postali intenzivniji i da «nude» neke manje nerazumljive poruke koje bi htjele biti dešifrirane. Post, pa tako i korizmeni postovi nisu sebi cilj – oni su uvod u duhovnu samospoznaju i konačno suobličavanje samom Gospodinu. Sada na scenu stupa pepeo.
Pepeo: Na pepelnicu ili čistu srijedu bili smo u crkvi. Pristupili smo obredu pepeljenja. Rečeno nam je da je to znak pokore….
Što je zapravo pepeo i koji je njegov smisao u tom obredu? Da bi smo se približili goloj istini nađimo vremena i napravimo jedan pomalo neobičan duhovni eksperimenat. Pronađimo neku svoju ''uspjelu fotografiju'' s kojom smo ''zadovoljni'' (trebamo biti spremni žrtvovati ju) i zagledajmo se u nju. To sam ja. Taj i taj. Ponosan na svoje studije, posao, svoj status u društvu. Godi mi kad ljudi prepoznaju i istaknu moje kvalitete i kad nalaze opravdanje za moje propuste i slabosti. Tu je i ona druga strana – sjenovita. Moji neprijatelji, ako smo iskreni samo zato što su nam u nezgodno vrijeme rekli istinu koja nas je pogodila…. Tako mogu nastaviti sa ''samoupoznavanjem'', a onda treba uzeti žigice i tu svoju sliku nad nekim pladnjem zapaliti. Što je ostalo? Pepeo kao konačni i neumoljivi produkt moga ja. Ako u tom pepelu tijelom i dušom mogu prepoznati svoj ego, onda trebam biti spreman prihvatiti činjenicu da sam pred Gospodinom u tom trenu gol – bez ičega. Prazna posuda. Prihvatim li daljnji izazov da On, Gospodin danomice kap po kap puni posudu moga bića novim sadržajem i kada pomalo mogu nazirati da ću jednoga dana uz Njegovu pomoć moći reči: ne ja nego Gospodin u meni – onda je to obraćenje. Punina i konačna poruka korizme jest: ''Obratite se i vjerujte Evanđelju.''
Molitva vjernika
Ocu, koji nas je po svome Sinu pozvao na obraćenje uputimo svoje molitve.
1. Očisti, Gospodine, svoju Grkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, - molimo te.
2. Ljude koji vode državničke poslove potakni na mirotvorstvo, pravednost i solidarnost s onima koji su u nevolji, - molimo te.
3. Pomogni nama da shvatimo kako nam je potrebno obraćenje da bismo ti iskreno služili, - molimo te.
4. Daj da naše korizmeno odricanje donese duhovnih plodova, - molimo te.
5. Daj potakni naša srca da vršimo djela milosrđa i pomognemo potrebnima, - molimo te.
6. Četrdesetdnevna pokora i korizmena ozbiljnost uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svijesni, - molimo te.
7. Primi, Gospodine, našu pokojnu braću i sestre u svoje nebesko kraljevstvo, - molimo te.
Gospodine, vodi nas uvijek putem spasenja da ne lutamo. Zakrili nas svojom Božanskom zaštitom da se ne izgubimo u ništavilu ovoga svijeta, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Post je objavljen 24.02.2012. u 11:19 sati.