...far,far away...
22.02.2007., četvrtak
Zamisli...
|
Zamisli, da idem s tobom kroz život, hodam uz tebe. Zamisli, da razgovaramo toplinom srca, jezikom duše. Zamisli, da odjednom sve utihne, sav razgovor... i doživimo potpuni mir. Zamisli, da se u toj tišini čuje samo kucanje srca, koja postaju kao jedno. Zamisli, da je sve ovo istina. Jer, ljubav može sve učiniti. I nemoguće stvari ne čine joj se teškima. Ovo je pjesma za jednu posebnu osobu koja mi je ušla u život kad sam trebala oslonac, koja mi je dala više nego što može zamisliti, koja mi znači previše da bi je samo tako pustila. I ta osoba zna da se o njoj radi. Pozdraf svima...pusa:) |
- 15:23 - SAY SOMETHING... (7) - PRINT MY POST... - #
19.02.2007., ponedjeljak
Ljestve...
 Ovo nije moja priča, ali je vrlo lijepa. Bar meni. Samo neshvaćam što predstavljaju zvijezde mog neba. Možda jednom budem shvatila što ima toliku važnost u mom srcu. U mračnom kutu na kraju svijeta, u šipražju najgušće šume ležahu odbačene ljestve. Obične ljestve s jednostavnim prečkama, staro zaboravljeno drvo. Oko ljestava rasle su jele, ariši, breze, prekrasna stabla, te su one izgledale uistinu smiješno. Šumski radnici koji su svaki dan zalazili u šumu, to im je i bio posao, dođoše jednog dana i na ono mjesto. Razgledavali su ljestve sa čuđenjem i saželjenjem. "Tko li ih je samo tamo ostavio?", uzviknuo je jedan od njih. "Nisu više ni za ogrijev", reći će drugi. Onaj prvi uze sjekiru i u nekoliko udaraca sruši ljestve. Doista nisu bile ni za što. Šumski radnici pođoše dalje zbijajući šale na račun srušenih ljestava. No ono bijahu ljestve po kojima se svake večeri uspinjao neki čovjek da zapali zvijezde na nebu. Od te noći nebo nad šumom bijaše mračno jer nije bilo zvijezda. I u tebi postoje ljestve. Kad ih usporediš s tolikim drugim stvarima koje ti se kroz dan ponude, one su najobičnija sitnica. No to su ljestve kojima se pale zvijezde tvoga neba. To je molitva. pusa svima...:) |
- 19:56 - SAY SOMETHING... (11) - PRINT MY POST... - #
18.02.2007., nedjelja
...Alkemičar...
|
Izdvojila sam nekoliko pametnih misli iz jedne odlične knjige-Alkemičar od Paula Coelha. Knjiga je stvarno super i ono, stvarno se zapitam, pa jel moguće da toliko slično razmišljam. Knjiga je predobra, svaka provedena minuta čitanja je vrijedna. Pa eto, ako se netko odluči da ju pročita bit će suuuuper...pusa svima...:) "Kada nešto želiš sav se svijet uroti da tu želju i ostvariš." "Odluke su pocetak neke stvari. Kada netko donosi odluku, zapravo uranja u moćnu struju koja čovjeka nosi do mjesta o kojem nije ni sanjao u času donošenja odluke." "Nitko nek se ne boji nepoznatog, jer svatko može ostvariti sve ono što želi i što mu je potrebno. Bojimo se izgubiti jedino ono što posjedujemo, bili to naši životi ili naše plantaže. No taj strah nestaje kada shvatimo da je našu povijest kao i povijest svijeta zapisala ista Ruka." "Možda je Bog stvorio pustinju da bi se čovjek mogao smiješiti palmama." "Naučiti se može samo na jedan način, djelovanjem." "Osluškuj svoje srce, ono sve zna." "Svaki trenutak traženja je trenutak nalaženja." "Najtamniji sat je onaj koji prethodi rađanju sunca." "Sve što se dogodi jednom, može se nikad više neponoviti. Ali sve što se dogodi dva puta, dogodit će se sigurno i treći put." "Kad se voli sve ima još veći smisao." "U određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životima, i onda njima počinje upravljati sudbina. To je najveća laž na svijetu." "Ljudi veoma ranu spoznaju smisao svog života. Možda baš stoga tako rano odustaju." "Kada svi dani postanu jednaki, to je zato što ljudi prestanu primjećivati sve dobre stvari koje se u životu javljaju uvijek kada sunce iznova prohodi nebom." |
- 20:45 - SAY SOMETHING... (1) - PRINT MY POST... - #
17.02.2007., subota
Spasenje ili samospasenje...
|
(Ovaj sam esej pisala iz vjeronauka...tak da je onak...pa,dubok:)...) Spasenje; znači li to spasiti se nekog ovozemaljskog problema ili to znači nešto puno više - spasiti se vječne propasti? Jesmo li sebični pri pokušaju samospasenje? Mislim da većina ljudi gleda samo sebe neshvaćajući da to nije put spasenja već put u propast. Pritom vučemo i druge za sobom. Da bismo uspjeli promijeniti svijet, moramo prvo promijeniti sebe. Svijetu treba malo manje sebičnosti, a malo više ljubavi. Nositi svoj križ nije lako, čovjek ponekad bude umoran. Pomisli da je križ pretežak i da je sam. Osvrće se kraj sebe i ne vidi nikoga. Ostavljen je sam. Zastane, spusti križ sa leđa i počne gledati oko sebe, ali se nitko ne pojavljuje. Pruži ruke oko križa i u iznemoglosti nasloni glavu na jedinu stvar koja ga drži. Jedina stvar koja ga sada sprječava da padne je upravo taj križ. Zatvori oči par trenutaka da se odmori, da samo osjeti povjetarac koji će mu osvježiti lice. A u tom trenu osjeti blagu ruku na ramenima. Okrene se, a tamo stoji jedan Čovjek. Pogled mu je dubok kao more, kao Izvor vode koji nezaustavljivo teče prema meni. Ruka blago naslonjena na moje rame odaje snagu i sigurnost koja me počinje preplavljivati. Potpuno tiho i nečujno uhvati moj križ i stavi ga na sebe. Riječi nisu bile potrebne, jer znala sam: "On je došao da mi pomogne nositi moj križ." Riječi ohrabrenja, pogled sigurnosti i zagrljaj ljubavi je sve što mi je treba. Podsjetio me na ono što sam znala, ali ponovno zaboravila, da je On tu. On je tu UVIJEK. Samo se treba nasloniti na križ, treba ga prigrliti kao da je jedina stvar koju imamo, i tada znamo da idemo pravim putem,putem spasenja... |
- 11:59 - SAY SOMETHING... (4) - PRINT MY POST... - #
Jel mi možemo biti sebi (i drugima) ovoliko iskreni?
|
Ovo je jedna od meni dražih pjesama... Večeras sam opet na koljenima, nadam se da je moja molitva dobra. Vidiš, ovdje je dječak koji treba Tvoju pomoć, napravio sam sve što je u mojoj moći, njegova majka je umorna. Siguran sam da razumiješ, svako veče kada on zaspe, ona uzme njegovu ruku i pokušava ne plakati dok joj suze ispunjavaju oči. Možeš li me čuti? Da li dopirem do Tebe? Da li ga vidiš? Možeš li ga ozdraviti? Ako me čuješ, molim te daj, da uzmem njegovo mjesto. Vidiš, on nije bilo tko, on je moj sin. Ponekada, kasno navečer gledam kako spava, sanjam o dječaku kakav bi on htio biti. Pokušava biti snažan. Ali Bože, on treba Tebe! Daj da ostari, da živi život. Toliko je umoran, toliko je uplašen, molim Te pokaži mu da si ovdje. Da li me čuješ? Da li me čuješ? Molim te ne ostavljaj ga, on je moj sin! Mark Shultz |
- 11:41 - SAY SOMETHING... (0) - PRINT MY POST... - #
16.02.2007., petak
Živi pijesak osjećaja
|
Kamen na žalu. Tvrd. Nedodirljiv. Nepokretan. Bez ikakvog osjećaja za sve što ga okružuje. Ne osjeti udare bure, pod kojom poklekne, uništen, slomljena srca. Jedino ga još pokreće more koje naplaćuje visoku cijenu; ono ga guši. Kamen gubi svoju jedinstvenost, gubi i ono malo postojanosti, gubi sebe. On nestaje… I kad se more povuče s pješčanog žala on opet ostane sam, ne želeći obrisati slane, nagrizajuće, bolne kapljice mora sa sebe. Ali to bi prekretnica života njegovog. I tada osjeti zraku sunca presvijetlog, tako jakog, snažnog, da nadjača samu buru. I svjetlost pretvori njegovu neizmjernu tugu i kapljice koje mu samo šire ranu propasti, u neviđenu ljepotu. Istodobno, dvije zvijezde vidješe preobrazbu kamena. I vidješe ono što nitko nije vidio: dubinu srca, svu njegovu tajnovitost, mističnost, mračne puteve teškoga života podređenoga valovima propasti i uništenja. I kamen progleda, počne promatrati svijet drugim očima, očima ljubavi. I zvijezde se sjediniše s kamenom; Oni postanu jedno tijelo i jedan duh. I bijahu najveća svjetlost i radost; ushićenje, polet vjere koja vodi u beskrajan svijet istine postojanja. Oni bijahu ljubav. I svako slomljeno srce koje u svojem (samo)sažaljenju i jadu skupi hrabrost i snagu da digne pogled pun vjere prema veličanstvenoj svjetlosti bijaše spašeno, iscijeljeno i sretno; sposobno da ponovno primi ljubav, ali i daje, jer se iznova rodilo i raslo u svjetlu ozdravljenja. Kamen je bio ispunjen, omamljen tolikom srećom! Koja nije dugo trajala… Odjednom… On shvati da je samo još jedno slomljeno srce u ovom bezobzirnom, okrutnom svijetu, i da je samo jednom primio ljubav, ali ju nikada nije dao. I sjeti se da nikada nije osjetio sunčevu toplinu i draž, veselu zaigranost njegovih zraka; da se nikad nije sjedinio s nekim u ljubavi. U uzajamnoj, obostranoj vjeri. Sada se kamen osjeća još gore, Jer sada, osim osamljenosti postoji nada koja mu ne dopušta da bude ravnodušan; Ne, ne više! I dalje je, tako očajan, nesposoban voljeti, ležao nepomično na žalu, zapljusnut valovima gorčine koji donose sav jad i bijedu ovoga svijeta. Svijeta koji tone sve dublje i dublje u bezvjernost i sljepoću koja sprječava da se vide muke drugih srdaca. I tako leži na žalu s tugom i bezvrijednom nadom da za njega postoje dvije zvjezdice, iz njegove sanjarske vizije, koje ga promatraju očima vjere i srcem ljubavi; koje čekaju samo na njega. I tako kamen više nije bio (samo) kamen. On je postao biće, koje je sve više propadalo u proždirući, sveuništivi, živi pijesak osjećaja. |
- 20:12 - SAY SOMETHING... (4) - PRINT MY POST... - #
14.02.2007., srijeda
dan ljubavi...(iskrene ili komercijalizirane)
|
eej... Danasnji dan je bio fulllll šprdancija!!bilo je prezakon!! Naime,imali smo karaoke u školi povodom valentinova...o,da...pjevala sam!!:) Prvo sam pjevala 'How you remind me' od nickelbacka s još jednim tipom..ispalo je totalni proser jer sam prvi put pjevala tu pjesmu!! Drugo sam pjevala sa svojom mlađom sekom pjesmu iz titanica 'my heart will go on' od celine dion...to mi je bilo prezakon!!svi su pljeskali...ljudi su pjevali!i ja sam se raznježila..i bilo mi onak žao što sam sama za valentinovo...:(..nea nikog da me voli,istinski... Već dugo želim stavit jednu pjesmu na blog (koju sam ja napisala)...to je ujedno i prva pjesma koju sam ikad napisala...i ta pjesma mi je kod jedne drage prijateljice koja se nemože sjetit da mi ju donese,nažalost...:) I tak,svim zaljubljenima sretno valentinovo!!a samcima (kao ja) želim što manje patnje...i da budu bar uz nekog kog vole...više od ljubavi se nemože dat..to je najvrjednije..jer u trenu kad mislimo da je imamo,ona je već daaaaleko od nas...tužno,zar ne? i kak da se sad nepitam:"zašto ljubav uvijek završava tugom,očajem?" dost sam razmišljala o tom...al nebih htjela utjecat na ničije mišljenje...tak da to ostavljam vama na srcu... |
- 22:59 - SAY SOMETHING... (0) - PRINT MY POST... - #
12.02.2007., ponedjeljak
Nestanak duše
|
Svijet nije vazan, ne,nije. Više me ne dira, taj okrutan svijet, nemože me povrijediti. Postala sam kamen. Tuđu patnju osjećam, al svoju ne. Ali,u svojoj ravnodušnosti, nisam vidjela da moja duša propada, nestaje, gubi se u ovom svijetu, i ona će postati još jedna izgubljena duša koja nema koga voljeti... I već osjećam smrad propadanja duše. Ništavilo,koje proždire moju dušu je jedino što osjećam. Sve ostalo je propalo u bezdan gdje nema sreće, ni ljubavi... Osjećam se isprazno, samo propadanje, i gorki smrad raspadanja osjećam kao užarenu oštricu koja mi sječe duh. Ništa se nemože, nitko nemože pomoći, sama sam, sama... |
- 22:08 - SAY SOMETHING... (0) - PRINT MY POST... - #
11.02.2007., nedjelja
...REASON...
|
Za početak evo jedne pjesme koja mi pomaze da vidim da moji problemi imaju razlog, i da nisu jedini u ovom bezosjećajnom svijetu..i kad okrenem glavu,vidim koliko ljudi oko mene pati..a nemogu im pomoći, jer nisam sposobna da pomognem sebi..ali ipak, kad se problemi zakopaju, na površinu dođe ono malo sreće što je potrebno pokloniti drugima... Teško je zadržati suze..one samo navru na oči..nepozvane..i svaka suza preteško pada..kao da mi netko pokušava slomiti srce i reći:"netreba ti srce, lakše ćeš opstati bez njega,ono ti samo daje još veće probleme".. I kad se zamislim to i je istina..jer nemogu izdržati više..ne..ne,kad svaki problem udara sve jače i jače..a svaka suza pokazuje koliko sam slaba..a neželim biti slaba..drugi me trebaju..MENE..a ne slomljen duh..nego utjehu..a ja im to nemogu dati..i što da radim..a neželim odustati..to nisam JA.. For every pain, That we must bear, For every burden, every care, There's a reason. For every grief, that bows the head, For every teardrop, that is shed, There's a reason. For every hurt, for every fight, For every lonely, pain racked night, There's a reason. |
- 12:41 - SAY SOMETHING... (3) - PRINT MY POST... - #
Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (9) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Misli koje me drže...
I moj email, ako netko ima kakvu želju javiti se...:) caroline1481@gmail.com Ljubav može sve učiniti. I nemoguće stvari ne čine joj se teškima. Molit ću beskorisno, živjet ću da ne bude nekorisno. Što je rat ako ne ubijanje prema pravilima? Ženevski genocid? Remember that you are perfect cuz God makes no mistakes. Love can touch us one time and last for a lifetime. Učiti, a ne misliti-glupo. Misliti, a ne učiti-pogibeljno. Tko hoće biti vlastiti učitelj, imat će budalu za učenika. Jedan od najsigurnijih dokaza, da nismo samo tijelo, nego da postoji i duša, jest pojava ljubavi. Svatko bi trebao imati groblje znatne veličine u kojemu bi zakapao mane svojih prijatelja. Pravi prijatelj je onaj tko nam priđe kad se svi ostali okrenu od nas. Riječi tako malo govore, možda samo stvaraju buku. Svi smo puni rana i pukotina, no Bog može od tih nesavršenosti načiniti prave divote. Ti si malen plamičak u beskrajnoj noći. No ti si dio Božjeg plana. Nezamjenjiv si. Zato što drugih planova nema. Pronađi i ti sebi danas neki tihi kutak i dopusti da te prožmu šutnja i mir. Reci nešto lijepo osobi koju voliš.Sada. Njeguj unutarnji vrt, posvuda će te pratiti. Bit će ti izvorom životne snage. Mi smo tek sirovina od koje su građeni snovi. Plamen je život, vidljivi znak intimnog bića, znak tajne moći... Život je vatra... Dobre misli su suze naših tužnih i potištenih raspoloženja. Ne treba očajavati što se čovjek ne može sastati, jer se ni planina s planinom ne sastaje, pa ipak stoje jedna uz drugu. Traži tišnu. Prodri u njezinu tajnu. Tu će tvoje srce doživjeti odgovor koji razum nemože naći. Prihvati da drugi misle drugačije, da drugačije osjećaju i drugačije govore... Život nam je i suviše kratak, a naš svijet i suviše malen, da bismo od njega stvarali ratište! Um se obogaćuje onim što prima. Srce onim što dariva! Nije teško biti rođen, teško se čovjekom postaje. Iskrene želje ne traže velike riječi. There is nothing to fear, but fear itself. Mrzimo li nekog čovjeka, onda u njegovoj slici mrzimo ono što čuči u nama samima, čega nema u nama samima to nas ne uzbuđuje. Djeca znaju kako izgleda Bog, no kad uđu u svijet, svijet učini sve da ona to što prije zaborave. Ako želite izbjeći kritiku, ne recite ništa, ne radite ništa, i budite NIŠTA. Voli ljude onakve kakvi jesu. Drugih nema. Misli duši daju boju. Svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. U mrkloj noći vidimo, koji puta kroz vlastite suze, najljepše zvijezde. Your heart is free. Have the courage to follow it. Slučajnost je potpis kojim se Bog služi kada želi ostati anoniman. Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. Istina nije stvar dogovora većine. Ako već otvaraš svoja usta, tvoja riječ treba biti vrijednija od tvoje šutnje. Još se ne poznajemo, jer se nismo usudili zajedno šutjeti. Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo. Život je ono što od njega napraviš. Čovjek vrijedi koliko i njegova riječ. Nije da se ne usuđujemo zato što su stvari teške, već su stvari teške zato što se ne usuđujemo. Money can't buy friends, but you can get a better class of enemies. Nakon vlastite krvi, najviše što čovjek može dati, jest suza...
Ulogiraj se u svoj blog!
Desing By: Andrij@n@ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||