Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karolince

Marketing

Jel mi možemo biti sebi (i drugima) ovoliko iskreni?

Ovo je jedna od meni dražih pjesama...

Večeras sam opet na koljenima,
nadam se da je moja molitva dobra.
Vidiš, ovdje je dječak koji treba Tvoju pomoć,
napravio sam sve što je u mojoj moći,
njegova majka je umorna.
Siguran sam da razumiješ,
svako veče kada on zaspe,
ona uzme njegovu ruku
i pokušava ne plakati
dok joj suze ispunjavaju oči.

Možeš li me čuti?
Da li dopirem do Tebe?
Da li ga vidiš?
Možeš li ga ozdraviti?
Ako me čuješ, molim te daj,
da uzmem njegovo mjesto.
Vidiš, on nije bilo tko, on je moj sin.

Ponekada, kasno navečer gledam kako spava,
sanjam o dječaku kakav bi on htio biti.
Pokušava biti snažan.
Ali Bože, on treba Tebe!
Daj da ostari,
da živi život.
Toliko je umoran,
toliko je uplašen,
molim Te pokaži mu da si ovdje.

Da li me čuješ?
Da li me čuješ?
Molim te ne ostavljaj ga,
on je moj sin!

Mark Shultz


Post je objavljen 17.02.2007. u 11:41 sati.