...far,far away...
16.02.2007., petak
Živi pijesak osjećaja
|
Kamen na žalu. Tvrd. Nedodirljiv. Nepokretan. Bez ikakvog osjećaja za sve što ga okružuje. Ne osjeti udare bure, pod kojom poklekne, uništen, slomljena srca. Jedino ga još pokreće more koje naplaćuje visoku cijenu; ono ga guši. Kamen gubi svoju jedinstvenost, gubi i ono malo postojanosti, gubi sebe. On nestaje… I kad se more povuče s pješčanog žala on opet ostane sam, ne želeći obrisati slane, nagrizajuće, bolne kapljice mora sa sebe. Ali to bi prekretnica života njegovog. I tada osjeti zraku sunca presvijetlog, tako jakog, snažnog, da nadjača samu buru. I svjetlost pretvori njegovu neizmjernu tugu i kapljice koje mu samo šire ranu propasti, u neviđenu ljepotu. Istodobno, dvije zvijezde vidješe preobrazbu kamena. I vidješe ono što nitko nije vidio: dubinu srca, svu njegovu tajnovitost, mističnost, mračne puteve teškoga života podređenoga valovima propasti i uništenja. I kamen progleda, počne promatrati svijet drugim očima, očima ljubavi. I zvijezde se sjediniše s kamenom; Oni postanu jedno tijelo i jedan duh. I bijahu najveća svjetlost i radost; ushićenje, polet vjere koja vodi u beskrajan svijet istine postojanja. Oni bijahu ljubav. I svako slomljeno srce koje u svojem (samo)sažaljenju i jadu skupi hrabrost i snagu da digne pogled pun vjere prema veličanstvenoj svjetlosti bijaše spašeno, iscijeljeno i sretno; sposobno da ponovno primi ljubav, ali i daje, jer se iznova rodilo i raslo u svjetlu ozdravljenja. Kamen je bio ispunjen, omamljen tolikom srećom! Koja nije dugo trajala… Odjednom… On shvati da je samo još jedno slomljeno srce u ovom bezobzirnom, okrutnom svijetu, i da je samo jednom primio ljubav, ali ju nikada nije dao. I sjeti se da nikada nije osjetio sunčevu toplinu i draž, veselu zaigranost njegovih zraka; da se nikad nije sjedinio s nekim u ljubavi. U uzajamnoj, obostranoj vjeri. Sada se kamen osjeća još gore, Jer sada, osim osamljenosti postoji nada koja mu ne dopušta da bude ravnodušan; Ne, ne više! I dalje je, tako očajan, nesposoban voljeti, ležao nepomično na žalu, zapljusnut valovima gorčine koji donose sav jad i bijedu ovoga svijeta. Svijeta koji tone sve dublje i dublje u bezvjernost i sljepoću koja sprječava da se vide muke drugih srdaca. I tako leži na žalu s tugom i bezvrijednom nadom da za njega postoje dvije zvjezdice, iz njegove sanjarske vizije, koje ga promatraju očima vjere i srcem ljubavi; koje čekaju samo na njega. I tako kamen više nije bio (samo) kamen. On je postao biće, koje je sve više propadalo u proždirući, sveuništivi, živi pijesak osjećaja. |
- 20:12 - SAY SOMETHING... (4) - PRINT MY POST... - #
Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (9) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Misli koje me drže...
I moj email, ako netko ima kakvu želju javiti se...:) caroline1481@gmail.com Ljubav može sve učiniti. I nemoguće stvari ne čine joj se teškima. Molit ću beskorisno, živjet ću da ne bude nekorisno. Što je rat ako ne ubijanje prema pravilima? Ženevski genocid? Remember that you are perfect cuz God makes no mistakes. Love can touch us one time and last for a lifetime. Učiti, a ne misliti-glupo. Misliti, a ne učiti-pogibeljno. Tko hoće biti vlastiti učitelj, imat će budalu za učenika. Jedan od najsigurnijih dokaza, da nismo samo tijelo, nego da postoji i duša, jest pojava ljubavi. Svatko bi trebao imati groblje znatne veličine u kojemu bi zakapao mane svojih prijatelja. Pravi prijatelj je onaj tko nam priđe kad se svi ostali okrenu od nas. Riječi tako malo govore, možda samo stvaraju buku. Svi smo puni rana i pukotina, no Bog može od tih nesavršenosti načiniti prave divote. Ti si malen plamičak u beskrajnoj noći. No ti si dio Božjeg plana. Nezamjenjiv si. Zato što drugih planova nema. Pronađi i ti sebi danas neki tihi kutak i dopusti da te prožmu šutnja i mir. Reci nešto lijepo osobi koju voliš.Sada. Njeguj unutarnji vrt, posvuda će te pratiti. Bit će ti izvorom životne snage. Mi smo tek sirovina od koje su građeni snovi. Plamen je život, vidljivi znak intimnog bića, znak tajne moći... Život je vatra... Dobre misli su suze naših tužnih i potištenih raspoloženja. Ne treba očajavati što se čovjek ne može sastati, jer se ni planina s planinom ne sastaje, pa ipak stoje jedna uz drugu. Traži tišnu. Prodri u njezinu tajnu. Tu će tvoje srce doživjeti odgovor koji razum nemože naći. Prihvati da drugi misle drugačije, da drugačije osjećaju i drugačije govore... Život nam je i suviše kratak, a naš svijet i suviše malen, da bismo od njega stvarali ratište! Um se obogaćuje onim što prima. Srce onim što dariva! Nije teško biti rođen, teško se čovjekom postaje. Iskrene želje ne traže velike riječi. There is nothing to fear, but fear itself. Mrzimo li nekog čovjeka, onda u njegovoj slici mrzimo ono što čuči u nama samima, čega nema u nama samima to nas ne uzbuđuje. Djeca znaju kako izgleda Bog, no kad uđu u svijet, svijet učini sve da ona to što prije zaborave. Ako želite izbjeći kritiku, ne recite ništa, ne radite ništa, i budite NIŠTA. Voli ljude onakve kakvi jesu. Drugih nema. Misli duši daju boju. Svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. U mrkloj noći vidimo, koji puta kroz vlastite suze, najljepše zvijezde. Your heart is free. Have the courage to follow it. Slučajnost je potpis kojim se Bog služi kada želi ostati anoniman. Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. Istina nije stvar dogovora većine. Ako već otvaraš svoja usta, tvoja riječ treba biti vrijednija od tvoje šutnje. Još se ne poznajemo, jer se nismo usudili zajedno šutjeti. Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo. Život je ono što od njega napraviš. Čovjek vrijedi koliko i njegova riječ. Nije da se ne usuđujemo zato što su stvari teške, već su stvari teške zato što se ne usuđujemo. Money can't buy friends, but you can get a better class of enemies. Nakon vlastite krvi, najviše što čovjek može dati, jest suza...
Ulogiraj se u svoj blog!
Desing By: Andrij@n@ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||