U velikom, uređenom masliniku, tri dana smo intenzivno brali masline, od zore do sumraka... opremljeni pregačama, plastičnim kantama, vrećama, skalama... svi zajedno, jedno po jedno stablo, a domaćini su koordinirali putanju, da slučajno koje ne preskočimo... ali i da, možebitno, putem koga ne izgubimo ...



























evo i nešto od ubranih plodova...





a ovo je pogled na susjedni maslinik... kažu, po svoj će prilici ostati neobran, zbog sukoba braće oko diobe ...



evo i mene, glavom i bradom ... auuu, da sam znala da sam ovolika, rekla bi im da ne tribaju nosit' skale ...



a kao dokaz, da nisam samo škljocala i zvirkala naokolo, ovo je samo jedna od mojih punih pregača ... i neka se zna ...





u šarenilu maslina svih duginih boja, od zelenih do crnih, potrudili smo se izdvojeno pobrati dosta onih najzrelijih, crnih, koje neće otići u preradu, već će ostati za papanje



za razliku od danas, u stara vrimena bi se zasigurno čulo i revanje u masliniku, jer bi na mistu ovog crvenog ljubimca, brstio travu poneki tovarčić...



a ovo su mladice, za presađivanje novih stabala... "žuti ljepljivi list" na zemlji, jedan je od mnogih koji su bili obješeni po stablima, u svrhu zaštite maslina od mušica...





vreće se pune maslinama, vezuju...



i slažu u prikolicu...





a u sumrak svi zajedno napuštamo maslinik...



ubrane masline se iz vreća prebacuju u ogromnu kamenicu u konobi, i prelivaju morem, gdje će ostati sve do odnošenja u uljaru na preradu, kako bi iz njih potekla gusta zlatno-zelena tekućina, olitiga, maslinovo ulje...
a da se vratim na kamenicu, koja je, svojom veličinom od 3200 litara, zaintrigirala berače, potakla diskusiju o njenoj ugradnji, i dovela do zaključka kako je prvo trebalo ugraditi kamenicu, a tek onda konobu ...



A nije mi bila namjera završiti neveselo, ali, gledam nekidan kod boruta (u filmiću "Berba maslina", pod linkom "kao i prijašnjih godina"), kako se "napredno" beru masline, i samo što nisam zaplakala... možda sam bedasta ili djetinjasta, ne zamjerite mi, ali u srce me zabolilo , kad sam vidila one ogromne strojeve što tresu stabla, i ljude sa dugačkim letvama kako po njima nemilosrdno mlate , a masline padaju na ceradu, prostrtu po zemlji... iskreno, ne znam šta bi, ali znam da ja to ne bih bila u stanju ...