nedjelja, 29.03.2009.
ok.... dakle svaštara
normalizira se situacija na poslu što je veliki plus :)) ekipa je zakon, super je raditi s nekima, s nekimamalo naporno ali i to se može :)....
Kate ja danas otputovala u Freiburg na 3 mjeseca i tako sam žalosna... ma baš u banani.... znam da će joj biti super, barem ju tako uvjeravam.... ma kako joj drugačije može biti halooo ide u studentski grad koji ima 250 000 stanovnika.... looom!.... ali da mi već sada fali prestrašno, fali!
uh, da i malo sam danas eskivirala deit sa susjedom..... nemogu si pomoći jednostavno sam počela bježati.... on krene u akciju - dodir - osmjeh - zagrljaj - a ja izmigoljim nabacim blentavi smješak i okrenem temu na vrijeme i pobjegnem u auto!.... WTF??!! uopće mi nije jasno kaj mi se događa i zašto?.... već dugo nisam srela nekog tko je toliko normalan, toliko karakterno stabilan, siguran u sebe a i siguran u zračenju.... ALI.... fak fak fak i taj prokleti Ali.... imam feeling da bi ga intelektualno mogla sažvakati za doručak.... ma znam koliko ovo arogantno zvuči i nije mi to uopće namjera... ali mi jednostavno nemamo iste teme, iste interese - ja bi o knjigama a on o lovu, ja bi o stipendijama za studij vani a on o kvartovskoj ekipi, ja o kazališnim predstavama on o kuhanju..... i sve je to u redu i sve je 5 ali nakon nekog vremena teško mi postane izmišljati teme o kojima bi mogli normalno razgovarati..... i opet se osjećam grozno zločesto i jednostavno šugavo....
pa zar ja zaista ne znam voljeti i ne mogu se prepustiti i jednostavno otvoriti srce i pokušati bez obzira na ALI?! pa zar će zauvijek biti tako teško?!!!
FAK
- 21:15 -
