nedjelja, 22.02.2009.
da li je tako samo meni? .....
i prošlu sam se nadjelju osjećala ovako..... tak da dolazim do zaključka da sam ja valjda jedna od onih ljudi koji NE VOLE NEDJELJU!
standardno urlikanje po kući jer sve nije apsolutno savršeno, jer treba istovremeno raditi ičvarke i krafle i nedjeljni ručak i čega god da se ja primim to niš ne valja jer neki drugi ljudi to znaju i rade bolje od mene ali je konstantno urlik u zraku "Primi se posla!" .... pa kojeg jebenog posla kad mi niš ne daš raditi??!!! ....... a ond ai ja vrisnem i puknem i nemogu više to slušati i kažem stvari radi kojih mi je kasnije žao.... i opet se nađem u tom nedjeljnom začaranom psihotičnom krugu.....
hahahhahahhahahha možete si zamisliti kako sve to izgleda kada je neki blagdan na vratima..... cijela ta nervoza je na 3 potenciju a imperativ za savršenstvom nam je u svakoj sekundi serviran htjeli mi to ili ne...... i onda moj velečasni na misi objasni "Žene, ne mora biti savršeno" i podvrgne se ubojitim pogledima apsolutno svake žene koja ga je gledala i koja je prokomentirala sa susjedom "Kod mene MORA!"
danas sam pobjegla iz kuće na misu i molila po putu do crkve Boga da mi samo da Strpljenja, da skrati moj fitilj jer očito je da ljude oko sebe ne mogu mijenjati nego da moram sebe, koliko je to moguće, smiriti i prilagoditi situaciji.... dok god živim tu gdje živim..... i nadati se da će se i to uskoro promijeniti......
sada nakon mise sam smirena, bolje volje, ispričala sam se za svoju nervozu (bez obzira što je bila uzrokovana tuđom neurozom)..... eh da, i opet sam se smijala svom velečasnom..... propovjed je završila jer "Vrijeme nam je isteklo. Amen" a bačena je i ponuda da onaj tko uspije ponoviti sve obavijesti ima oprost da dvije nedjelje ne mora doći na misu hahhahah
odmah se bolje osjećam :))))
- 20:08 -
