nedjelja, 15.02.2009.

samo još jedna čudna nedjelja

drže me neke čudne emocije..... malo mi je glava zbrkana.....

cijeli dan sam u nekom čudnom raspoloženju a situacije kojima svjedočim uopće ne pomažu....

bila sam na 1. rođendanu svome kumčetu.... malena djevojčica prekrasna, vesela, pametna.... sa teškom pričom..... mama joj je bivša narkomanka koja se nakon što se vratila iz komune zaljubila u lika koji je još uvijek bio na igli.... bilo je tu pokušaja njegovog odvikavanja ali bezuspješno.... oni se rastaju.... on još uvijek brije filmove.... ona je jadna i luda od stresse..... malena se seli od jednog do drugog i natrag jer tata ne želi biti bez nje a mama ju ne da u ruke narkomanu i njegovoj pomaknutoj obitelji...... danas na rođendan on ju nije htio vratiti.... svi smo mi gosti sjedili na rođendanu na kojem slavljenica nije ispočetka bila prisutna..... mama u suzama, tata na drogama i bunca, baka riješava situaciju..... strašna situacija....

baka je ta o kojoj zapravo želim pisati.... fascinira me ta žena.... ima 50 godina, jako dobra i stara prijateljica mojih roditelja, odrastala sam s njom ali nikada nisam vidjela snagu koja se zapravo krije u njoj.... živi sa mužem koji joj intelektualno nije dorastao, izvukla je kćer iz pakla droge, radi 2 posla da bi mogla prehraniti obitelj, platiti sve kredite, školovati svoju mlađu kćer, platiti kćeri razvod, platiti sve račune.... a onda tek baviti se svim sranjima koje joj život servira.... danas, sjedila je na podu sa svojom unukom... igrala se, tepala joj, bila je beskrajno strpljiva.... samo na trenutak pogled bi joj odlutao u prazno... baš sam se pitala "o čemu razmišlja? Da li u tom trenutku stvarnost probije zidove koje mora dizati rai vlastitog preživljavanja?"..... i opet se pogled razbistri a ona se smije svojoj unuci a ja bi umjesto nje narađe zaplakala......
koliko god da volim njenu kćer, danas me je šokirala.... ona je gost u svojoj kući, ona sa 26 godina ne zna skuhati kavu, ona ne zna gdje stoje šalice za kavu, ona izlazi skoro svaku večer do ko zna koliko (ne osuđujem ja te izlaske - nadoknađuje ono što sam ja prolazila dok je ona bila u komuni).... ali sa 26 godina žena mora biti kompletna ličnost isposobna za samostalan život pogotovo kad ima dijete na rukama......

ima još stvari koje su me poljuljale danas...
- frendičina sitacija sa horor Valentinova
- razgovor s Katy o katoličkim dogmama ... to meje poprilično uznemirilo (da li ste znali da crkva ekskomunicira ljude koji se bave reikiem? ja nisam! odjednom njihove ispovijedi više ne vrijede, odjednom oni više nisu katolici.... a nitkoih na to ne upozori prije nego ih "znatiželja" suoči s reikiem)
- razgovor s tatom večeras o bratu koji je napravio 2000,00 kn račun na mobitelu i totalno mu je svejedno od kud će se platiti a dugovi su nam svima za vratom svakodnevno.....

nešto se mora mijenjati...... OPET OSJEĆAM ONAJ NEMIR!!!!....... nešto se mora mijenjati HITNO

- 23:25 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

ne zabrinjavajte se jako, ovo su samo još jedne ispovjedi nesređenog uma





Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Neka mlađa ja iliti prva verzija bloga
brunsha20



Blogovi koje volim i ljudi koje volim još više

Samotnjak
Libella
ScarlettO
Burky



Novo otkriveni blogovi:

malacrnaknjižica
S ulica Kabula i malo šire
Lady of the Lake - niniane


Danas se osjećam.....

osjećam se lepršavo.... puna sam nade i dobrih vibracija :)))) .... sunčani dani su još uvijek tu i sve je lako

ali.... tako bi se rado ljubila..... u ovom trenu osjetila njegove meke usne i dozvolila leptirićima da me preuzmu.....


ponovo me ulovio blues.... zima se prišuljala a meni je hladno.... sanjam, samo sanjam, po cijele dane sanjam a i po noći sanjam.... misli mi nesretno lete preko granice.....


napokon je sve divno, ili barem na dobrom putu ka tome..... sretna sam, zaljubljena, napokon znam što znači voljeti nekog pravog - onog pravog, smješkam se, nije me strah, sve je sigurno i toplo i mekano i..... znam da s njim idem u pravom smjeru, u dobro neko sutra i ne bojim se ničega jer znam da me on drži za ruku i hoda uz mene....... :)



Pray hard but pray with care;
For the tears you are crying now
Are just your answered prayers
The ladders of life we scale merrily
Move mysteriously around
So that, when you think you're climbing up, man
In fact you're climbing down...