nedjelja, 31.08.2008.
divno je...
kada sve ono što si željela na mala vrata počne ulaziti u tvoj život.... a ti se niti ne okreneš i već se osjećaš sretnom i iz dana u dan sve sretnijom....
hehe, simpatično mi je bilo kako je Marijana objašnjavala za svog Gorana da je sve super ali da nema one turbulencije, nema neke fatalnosti, nema problema.... sve je nekako normalno! i to joj je bilo čudno, gotovo nenormalno, jer poučene nekim prijašnjim iskustvima - nemoguće je da je normalno, nemoguće je da nema problema, nemoguće je da se oboje otvorimo istovremeno, nemoguće je da se ne osjeća ALI, nemoguće je da je normalno!..... a opet, kad je normalno, divno je :)))) i iako nisam imala pojma o čemu joj govorim, uvjeravala sam ju da je fatalnost nepotrebna, precijenjena, nestalna i frustrirajuća i da je normalno ono što ima predispozicije trajnosti.... na kraju joj se i pokazalo da je tako (volim kad sam u pravu :)) )
i sad se i sama počinjem nalaziti u nekoj normalnoj situaciji - gdje nema grča, gdje nema neiskrenosti i pretvaranja, gdje on nazove bez imalo ustručavanja, gdje ja kuham dok on slaže veš, gdje se ljubimo cijeli dan i cijelu noć i opet cijeli dan :)))), gdj ejedva čekam vidjeti ga opet.... i najvažnije od svega gdje mogu zaspati u z njega, i stvarno spavati :)))))) nikad to prije nisam mogle, uvijek mi je smetalo kad se pomakne jer me budi, kad mi uzima pokrivač jer me budi, kad me mazi jer me i to budi, kad diše!..... ovdje, zaspala sam čim me zagrlio i stvarno sam spavala a on me i dalje grlio i mazio i ljubio :))) i nije me
- 14:24 -
