subota, 27.09.2008.
R.I.P.
.... Umrla mi je večeras papiga....
iako ne volim ptice kao kućne ljubimce, svejedno mi je žao.... jako....
osjećam se da sam nekako kriva za njezinu smrt.... samim time što ju nisam dovoljno voljela.....neznam, ali iritantne su mi te životinje što ti nepredvidivo lete oko glave, ili one ribice u akvariju koje samo bleje.... ja volim pse, mačke baš i ne ali i njih priznam kao prave kućne ljubimce.... one koji te mogu utješiti kad si koma i koji se s tobom mogu veseliti, s kojima se možeš igrati i pomaziti i.... da
s papigom to nemožeš..... ali možeš tjedan dana visiti na veterinarskom fakultetu voditi ju na operacije i previjanja krila kad ga je slomila.... i možeš proći sve pet shopove u gradu u potrazi za hranom koju voli jer one velike sjemenke joj nisu fine ..... i možeš joj na moru skupljati sipine kosti i na njih ugravirati čačkalicom posvetu i nacrtati malo sunce.....
da, falit će mi moja papiga.... i da mi se javi svaki put kad uđem u kuću, i da me budi njeno kreštanje....
Ptičica, rest in peace
- 23:39 -
četvrtak, 25.09.2008.
crtice
- nemam snage napisati normalan blog
- počela sam raditi
-ne znam gdje mi je glava a gdje rep
-radni dan traje 14 FUCKING sati!!!!
- po cijele dane sastančim, a kad ne sastančim s klijentima, sastančim s kolegama koji me upoznaju s poslom
- umorna sam
- ON me šokira iz dana u dan (pozitivno ili negativno... još se dvoumim)
- danas tj. jučer mu je bio rođendan
- ne stignem niti blog napisati
- ne javljam se frendovima već neko vrijeme
- mama me u šoku gleda kako je moguće da se s posla vraćam u 11 navečer
- i onda me ON nazove i pola sata razgovaramo o ničemu i ja se glupavo smješkam i uživam u komplimentima i pizdim na neku zajebanciju i.... opet ne znam gdje mi je glava a gdje rep
- premorena sam a organizam mi je još uvijek u 5 brzini i nemogu se smiriti i otići na spavanje
- i bijesna sam na ovaj novi template na iskri... WTF???!!!.... sad se i na to moram navikavati.... jer na iskri u biti mogu pustiti mozak na pašu nakon 14 satnog radnog dana i blessavog razgovora s njim i svađe s mamom itd itd itd
- ....... nemam više niš pametnog za reći (iako niti ovo nije bilo Bog zna što)
- Laku noć
----------------------
ovo je pisano sinoć kada mi je mozak funkcionirao u natuknicama..... danas sam već bolje.... naspavala sam se i oprala sam kosu (haha kako sitnice mogu podići raspoloženje).....
"Ovako je bolje, možda nije sjajno, ali je bolje vjeruj mi..." Bolje, Pavel
- 09:37 -
utorak, 09.09.2008.
dakle...
1. danas sam dala zadnji ispit na faxu.... jeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!
2. 4 sata nakon toga bila sam na razgovoru za posao...... wow :)))) nice
3. pola sata nakon toga dobila sam posao.... jeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!! event management (uf što to opasno zvući a u biti je pljuga - al posao je posao)
4. stvari se stabiliziraju s "njim".... smirila sam se.... što je opet zapravo dobro :))))))
5. sutra idem na maturalac s klincima malo na more (sv. Filip i Jakov pa Rabac - pih dobro debelo se zafrkavati i još mi to i plate)..... :)))))) takve studentske poslove treba naći (da, ovo mi je zadnji stud. posao koji odrađujem)
6. Idem u RABAC... jeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!
....
sve u svemu dan je prošao genijalno :)))
- 23:34 -
subota, 06.09.2008.
nije više divno,,,,
da li je to mana ili vrlina, ne znam... ali znam da jako brzo u vezama počinjem shvaćati da li to ima ili nema budućnost.
e pa ovo, nije TO.
cijeli dan sam danas u nekom funly moodu... vrtim filmove i analiziram neke situacije, reakcije, razmišljanja, postupke... i sve mi se manje sviđa slika koju je prikazao.... jel moguće da sam se opet prevarila?
htjela, ne htjela našla sam se na nekom poligonu i prolazila sam kroz neke testove kojih očito nisam bila niti svjesna... I passed with flying colours... ništa strašno, bila sam kakva sam i inaće, bez glume, bez pretvaranja, jednostavno i čisto.... ali onda sam okrenula situaciju, prevrtila film i promatrala ispitivača i njegove reakcije dok sam ja prolazila kroz poligon.... i shvatila da on nije prošao na mojim nekim testovima.... ne da nije samo prošao, Pao je, zvjerski.....
ajme, pa zar opet?
i što sad? dati još par prilika ili prekinuti sa testovima uopće? nisam živa pametna..... znam samo da se javio neki čudan osjećaj.... nije to čak niti onaj ALI, nego jednostavno neka rupa u želucu, crna rupica koju se nemože zatrpati (za sada) a strah me je da će postajati sve veća i veća dok me ne proguta cijelu.....
- 19:48 -
