kako da ne
utorak, 03.05.2005.
Majkan fest 2005
|
Iako još relativno umoran ipak sam trijeznih misli i uma pa mogu relativno dobro prepričati svu zajebanciju koja se dogodila zadnjih dana a posebno za majkan. Sve je počelo još u petak s večernjom kavom. Onima koji nisu bili nije zanimljiv taj dio, a onima koji su bili mogu samo preporučiti konjsku špricu ( i to nekoliko komada svakom uključujuči i mene naravno ) za ispiranje ušiju! Hrpa takvih nebuloza i gluposti izrečenih na jednom mjestu se dugo nije dogodila već. Tko bi rekao da jedna obična kava može uopće prerasti u takvo što. Inače, na tu kavu se išlo s ciljem da se dogovore pojedinosti za dernek, ali od sveg tog silnog dogovaranja dogovoren je jedino termin polaska=SUBOTA 17 h! Nakon cijelodnevnog jurenja po stanicama za tehnički pregled trebalo se i spremiti. Zanimljivo je kako uvijek kažem da neću puno stvari nositi, a onda nakupim stvari za jednu lijepu gomilu. Morat ću malo poraditi na tome. Oko 16 h Če-loo i Jager dolaze po rejdogada i mene. Auto je već napunjen, a još i baobaba treba pokupit. Mislim ipak da je za nedostatak prostora kriv Če-loo ( jageru nemoj odmah mislit da je njegovo čelo zauzelo prostor J, mislio sam na zdjelu za kavu J ).  Odlazimo do baobaba i trpamo i njegove stvari te lagano započinjemo sa pivom. Pošto je trenutačno đuboks u Če-ovom autu na pivske čepove morali smo se potruditi da cijelo vrijeme svira. Put od nekih 40-ak minuta protječe u pjesmi i veselju kao za vrijeme omladinskih akcija '80 tako da se već putem pitamo šta je nama sve to trebalo. Svi se polako skupljamo u smeletovoj vikendici i postavljamo dodatni kamp. Kasnije će se pokazati da bubilijev i bocin šator nije baš najstabilniji ili ipak možda ... Vrijeme nekako brzo prolazi, i boca donata se još brže prazni. Pilo se štošta a neki su i zelene oči malo isprobali. Bojim se da se nekima još nisu skupile oči od toga. Đeki i baobab su neumorni za rošitiljem iako ih svi lagano podjebavaju. Neki su skoro postali uglješa II. Još jednom se pokazalo da rakija nije dobra za gasiti vatru. Boca je za to vrijeme pila svoje 2 (riječima, drugo pivo) što je za svaku pohvalu. Neki i nisu bili baš raspoloženi, razlog nepoznat. Če-loo i P.T. plešu, iako su više ležali na zemlji nego stajali na nogama, pri čemu če-loo zarađuje nateknuče usne pa sad ima balans. Tamburix preuzima stvar u svoje ruke. Ne znam zašto, ali zvuk gitare i bubnja bio je nekako tako čist te večeri tako da bi se i hendrix posramio ( ili se to meni samo činilo ). Kroz svo to vrijeme huanita, koja je bila spriječena doći, naziva i sluša budale kako valjaju gluposti. Zbog nekih izgovorenih riječi od strane svih nas molio bih ju da sve podatke koje je čula te večeri zadrži za sebe. Doktor, nyugi i tamburix nakon svirke započinju raspravu stoljeće. Koliko sam ja čuo pretresli su sve misterije i zavjere ovoga svijeta. Svi znani i neznani su došli na red, od staljina i marxa, preko hitlera do tuđmana i mesića. Da je netko to snimio mogao je dobro zaraditi. Mislim da možete primjetiti da je alkohol večim dijelom već uzeo maha. Napeta ''kartaška'' borba između đekija i baobaba je popračena također na spektakularan način iako je u jednom trenutku sportski komentator iliti ja bio u opasnosti da ga neprebiju igrači. Oko 12 ( valjda ) P.T., rejdogado, doktor i ja idemo prošetati. Šetnja se protegla na dobra dva sata. Prvo smo zaustavili neke bicikliste, pa smo pokazivali žuto oko autima, slikali se s veselim osječanima, valjali po grmlju, pretvorili P.T. u muško, svađali se sa ''srbima'', igrali se cestinga sa znakovima,.... Samo da to sve opišem potrajalo bi. U međuvremenu smo sreli jagera i curly ali oni su netragom nestali nakon nekoliko metara. Po povratku u logor neki posustaju pa ne znam što se događalo do jutra osim u natruhama. Flegamu su učili kartat mau-mau iako ne baš uspiješno. Jutro spašavaju kava, sokovi i voda.  Kao što se i pretpostavljalo drugi dan smo bili živuči zombiji. Cico je barem 10 puta provjerio ulje i koliko treba da se spusti na suncu a koliko u hladu. Rejdogado je ispitivao kapacitet svojih pluća nakon što smo ga krajnjim naporom svezali za sjedalo.  Poslje je malo porazgovarao sa čašama i tako. Ostali su se pržili na suncu i pričali gluposti. Ipak mislim da su se najviše istakli u razgovoru flegma i rejdogado. Sjede njih dvojica šutke dobrih 1-2 sata i dolazi nyugi i promatra ih neko vrijeme i mrtav ladan izvali : «Vas dvojica ste se baš napričali!» na što je tamburix skoro dehidrirao od smijeha. Bilo je tu priča o dlakama i raznim bolestima. Smeletova priča o drevnoj igri nabijanja koze ( molim nekoga tko ju zna cijelu da ispriča ), jagerovo i Če-lovo glumljenje partizanskog borca '45 i slično.     Posebna zahvala boci, zalogajnici kod simbe i đekiju na ručku. Neki se baš i nisu najeli, ali to ćemo im ipak opravdati zbog količine maligana u njima. Treba se zahvaliti i Kristini što je trpila svo smeće toga dana. Znam da sam puno toga propustio napisati ( moje i jegarovo glumljenje ninđe npr.), ali da sam sve napisao ljudi bi me mrzili ( i ovako me neki ne vole ) dok bi pročitali sve do kraja ). Sve u svemu jako zajeban dernek! Na kraju je najbitnije da je kutija još uvijek puna!Story by: Grinch Photo by: Jagermeister |
- 17:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||