Još prije našeg odlaska u Afganistan suprug je kupio kamenu kućicu u jednom pitoresknom slovenskom selu. Kućica je nekada davno bila štala, ali uloženi novac i prijatelj arhitekta načinili su od ove ruševine mjesto u kojem bi svatko poželio živjeti. Kuća ima veliku terasu i malu bašticu kao stvorenu za roštiljanja.
Naša "hiša"
Ono što kuća na žalost ima je susjeda. Jedna postarija gospođa, te njeno potomstvo nikako nisu oduševljeni našim prisustvom u mjestu, te su nam odlučili na sve načine otežati bivanje u „civilizaciji“. Najprije su nas tužili zbog krovnog prozora i nagiba krova, a zatim su nam onemogućili prilazak našoj vlastitoj fasadi te postavljanje drenaže i oluka na stranu krova koja gleda prema njihovom dvorištu. Zaključili su da će im oluk bacati sjenu na dvorište, te onemogućiti uživanje u sunčevim zalascima.
U suradnji sa susjedom, „civilizacija“ kao da se urotila protiv nas. Zidarski radovi koji su trebali biti završeni još oko Božića prošle godine, još uvijek traju. Struje u kući još uvijek nema. A zid koji je potrebno razbiti kako bi se uglavila kuhinja još uvijek čvrsto stoji na svom mjestu. Nakon što smo mjesec dana bezuspješno pokušavali stupiti u kontakt sa izvođačem radova, sreća nam se napokon osmjehnula. Hamdija se napokon javio na telefon. Uspjeli smo dogovoriti susret na kući u određeno vrijeme sutradan. Suprug i ja smo se pojavili nešto ranije. Prošetali smo do kuće ispred koje nije bilo nikoga te se vratili na kavu u jedni kafić u selu. Ni tamo nije bilo nikoga. Popili smo šolju čaja i ponovo otišli do kuće. Kada smo pokušali otključati vrata, shvatili smo da su vrata već otključana, te da neka spodoba čuči na samom ulazu u hodnik, odmah ispred malog wc-a. Spodoba je polako podigla glavu, ramenima blokirajući pogled u kuću. Obradovali smo se: „E Hamdija, šta ima, otkud ti prije!“ Na odličnom slovenskom sa jasnim prizvukom ljubljanskog slenga Hamdija je rekao: „A pizdarija!“ Uklonio je ramena sa vrata otvarajući pogled u wc, a pred nama se ukazala voda na kojoj je plivao komadić stiropora.
Po našem povratku u Sloveniju, danima je padala kiša. Zbog nezavršene fasade, drenaže i oluka, ogromna količina vode pronašla je put u našu gostinjsku sobu iz koje je kroz gips ploču ušla u kupatilo i tu se, zahvaljujući odličnoj izolaciji i zadržala tvoreći mali bazenčić po čijoj je površini osim stiropora plutao i komad drveta telešina nekog pogolemog pauka.
Natopljeni zidovi od gipsa moraju se rušiti, za još tjedan-dva iodgođen je i rad na uvođenju struje. Prijatelj arhitekta u suradnji sa prijateljem odvjetnikom napisali su dopis susjedima kojim traže odobrenje za izgradnju drenaže i oluka te gdje prijete tužbom u slučaju dodatne štete. Za sada je voda natopila klima urađaj i drvenariju koju smo sklonili u sobu koja će nekada biti gostinjska.
Hamdija je donio pumpe i neke velike ventilatore ne bi li nas rješio vlage, ali kako nema struje i taj se proces iskomplicirao.
Useljenje je odgođeno do daljnjeg. Od susjeda za sada nema velike pomoći, a ni večeru dobrodošlice nitko ne donosi...
|
>