Svaki drustveno etablirani gradjanin Afganistana mito i podmicivanje smatra svakodnevnicom, te se trudi u tom lancu zauzeti sto bolje mjesto. Vrlo nisko na toj ljestvici nalaze se policajci. Susreti sa afganistanskim policajcima nikada mi nisu bili omiljeni dio voznje gradom. Zbog vrlo niskih placa, skloni su izazivanju sirotih gradjana koji onda svoje grijehe peru mitom.
Vrijeme kada treba izbjegavati voznju gradom definitivno je vrijeme rucka. U to doba vas policajac zaustavi bez ikakvog razloga te otvoreno trazi novac za svoj obrok i caj. Pri tome ni ne pokusava sakriti da niste u tom trenutku napravili nikakav prekrsaj.
Ukoliko od vas ne izvuce novac, ostetit ce vam automobil. Zapanjeno smo gledali kako sa Zalmaijevog taksija policajac otkida antenu. Zalmai nije reagirao. Objasnio nam je da ce otkinutu antenu policajac odnijeti u radnjicu za prodaju autodijelova. Tamo ce je prodati za dolar ili dva, te od toga kupiti caj i kruh.Tako Zalmai zna gdje ce je naci i otkupiti. Više voli tako nego potkupljivati policajca da mu to ne uradi.
U vrijeme rucka, nekoliko tjedana ranije, policajci su nas zaustavili kada smo se vracali sa trznice. Kada nam nisu uspjeli izvuci novac, trazili su da ih podmitimo povrcem. Odlucno sam odbila, pokazujuci im press karticu. Tada su se povukli i ostavili nas na miru.
Policajci su slicni i u Mazar -e- Sharifu. Kratko sam se zaustavila na uglu ulice kako bih kupila telefonsku karticu. Strankinja na ulici uvijek privlaci pozoronost te su se oko mene okupili mnogobrojni znatizeljnici. Lokalnom policajcu to je ponasanje bilo sumnjivo, pa se zaletio u grupu koja me je okruzivala, razbijajuci je, te pri tom oborivsi na plocnik invalida koji je stajao pokraj mene. Invalid je slomio svoju zdravu nogu. Platili smo mu taksi koji ga je odvezao u bolnicu.
Prije nekoliko dana je jedna od lokalnih TV stanica prikazala zanimljiv snimak. Dok je na mjestu zlocina svjedok govorio o neprofesionalnosti policije, lokalni policajac se zaletio i pred kamerama mu razbio nos.
Moj suprug je zahvaljujuci nepismenim policajcima u glavnoj policijskoj stanici proveo 6 sati, i to na odjelu za kriminalnu obradu. Uhavitili su ga "na djelu" kada je pokusao fotografirati ukras postavljen za veliki shiitski praznik. Stranac sa fotoaparatom je bio toliko sumljiv da su tri policijska vozila zatvorila promet, na cijelom raskrizju. Problem je nastao kada policajci koji su ga privodili nisu znali procitati cudnovate isprave koje je moj suprug nosio sa sobom. Za vrijeme provedeno na policiji pokusali su mu oduzeti fotoaparat, prijetili su mu zatvorskom kaznom, te otvoreno trazili novac za papir kojim mu dozvoljavaju odlazak.
Proteklu noc, imali smo najcudniji susret sa policajcem ikada. Oko 22 sata vracali smo se iz posjete prijateljima koji zive u kabulskom naselju Makroyan. Makroyan je poznat kao "vrlo lose mjesto". Navodno se tamo nalaze bordeli i mjesta gdje se za male pare moze uzivati u raznoraznim drogama, alkoholnim picima, te ostalim porocima. Na izlazu iz naselja zaustavio nas je policajac. "A joj sta sad ovi hoce," pomislila sam, ocekujuci uobicajeni bljesak baterijske lampe u oci. Farid je rezignirano upalio svjetlo u automobilu i otvorio prozor. Vec se spremao na poduze objasnjavanje te razracunavanje sa policajcima koji ce sigurno htjeti najmanje pet dolara. Obicno policijsko zaustavljanje prati i detaljna pretraga vozila. Ono sto se dogodilo, bilo je skoro pa nevjerovatno: policajac je pristojno progovorio dvije tri kratke recinice sa Faridom, i uputio se prema straznjem sjedistu vozila. Spustili smo prozor. Policajac se sageo i na solidnom engleskom nam zahvalio na suradnji! Proturio je ruku kroz prozor kako bi se rukovao za pozdrav i otisao!
Farid je startao auto i krenuli smo dalje. Do kuce smo vozili u sokom izazvanoj tisni.
Mislili smo da je nemoguce, ali, napokon smo upoznali pristojnog policajca!
(Postavit cu slike policajaca cim struja bude suradjivala)
|
>