"Dijete mi je ispalo. Dijete mi je ispalo", urlikala je ocajno mlada majka iznad djecaka koji je gotovo nepomicno leazao uz rub prasnjavog plocnika. Na celu mu vidjela zgrusana krv. I automobili i pjesaci su je zaobilazili, ignorirali je. Zaustavili smo se da joj pomognemo, ali nas je policajac vikom potjerao dalje. Govorio je nesto o prometnoj guzvi. "Kako bezosjecajno", pomislila sam, ali nismo ostali. Otako su mi zimus uhapsili uspruga zbog fotografiranja, izbjegavamo sukobe, prepirke te bilo kakvo komuniciranje sa policajcima.
Nekoliko dana kasnije, na istom mjestu i u isto vrijeme vidjeli smo istu zenu i isto dijete u identicnoj situaciji. Mudra zena je igrala na samilost stranaca koji se bas u to vrijeme voze kuci s posla.
Nije proslo dugo a uz prozor naseg automobile zaustavila se jos jedna majka. U marami koja joj je visila oko vrata, visilo je dijete. Na celu je imalo krvavi zavoj. Izgledalo je ukomirano. Pokazivala je doktorske recepte i trazila novac za lijek. Sazalili smo se, kroz prozor joj dodajuci 50 afghana. Sutrada su se na istom raskrizju, potaknute inventivnoscu mlade zene od jucer, pojavilo desetak majki sa djecom koja su imala manje ili vise krvave zavoje oko glave. Tada smo shvatili: "Opet smo nasamareni." Nismo zalili za novcem koji smo joj dali. Sigurno joj je bio potreban.
Oni najhrabriji vrebaju na neoprezne vozace. Rijetko koji automobil u Kabulu vozi brzo. Ceste su lose a promet je zakrcen. Mali kaskaderi znaju da im pri toj brzini automobil ne moze nanijeti veliku stetu te se sa plocnika bacaju pred neoprezne vozace, naricu i traze novac za lijecnika. Iako zvuci nevjerovatno, nikada nisam vidjela da su ta djeca zaista povrijedjena. Iako riskantna, ova metoda je, ukoliko upali, doista profitabilna.
Na istoj ulici prosjaci i Kamal. Kamal ima deformaciju ruku. Praznovjerni afganistanci smatraju da ce, ako ih dotakne Kamal svojim batrljcima imati nesretan dan. Kada je shvatio da ne nasjedamo na stos, Kamal nas je ostavio na miru. Ukoliko se sretnemo na ulici, prijateljski se pozdravimo i produzimo svatko na svoju stranu.
Zdravi djecaci i djevojcice pokusavaju na praznovjernima "zaraditi" novac tjeranjem zlih duhova. Afganistanci vjeruju da je dim koji nastaje paljenjem sjemena biljke "espand" najucinkovitiji u tu svrhu. Zato ce vas ili vase vozilo okruziti djeca koja ce vas pokusati dobro nadimiti tim smrdljivim dimom. U zelji da otklonim smrad sto dalje od mene, ovoj djeci cesto dajem novac.
Nad razbijenim jajima svakodnevno zali desetogodisnjak Shakir. Svaki dan sjedi uz rub parka u Sahre Naw tiho placuci iznad razbijene skoljeke jaja. Kada smo ga prvi put vdjeli kako jeca, nismo odoljeli. Dali smo mu dolar. Shakir nas je nagradio svojom pricom: "Prodavao sam jaja. Zapeo sam za ovaj kamen i pao. Sva su se razbila. Ne smijem majci na oci", rekao nam je Shakir na engleskom.
Sutradan smo prosetali istim putem. Shakir je opet tiho plakao. Nije nas prepoznao. Valjda smo svi mi stranci isti. Opet nas je pocastio identicnom jadikovkom. Vjerovatno su to i jedine recenice na engleskom koje zna. Ovaj put nismo nasjeli.
|
>
