Čaj se u Afganistanu konzumira stalno i svugdjeNeke blagodati civilizacije, čovjek uzima zdravo za gotovo. Zbog toga, prosječni se zapadnjak u Afganistanu najprije nauči zahvalnosti.
Zahvalna sam što nam krov od kuće nije propustio prilikom jučerašnjeg pljuska, iako je pun pukotina. Zahvalna sam i na pljusku zahvaljujući kojem ćemo imati struju i vodu koji dan duže.
Zahvalna sam što je jutros, kada sam potegla polugu na vodokotliću potekla voda. Još zahvalnija sam što se vodokotlić ponovo napunio. Klokotavi zvuk punjenja vodokotlića, postao je jedan od omiljenih zvukova naše svakodnevnice. Suprug i ja smo naučili nuždu obavljati sinkronizirano, kako bi vodu puštali samo jednom, štedeći je i za slijedeći put.
Čovjek se u Afganistanu na te sitne neudobnosti navikne, te ih prihvaća svakodnevno bez prevelikih drama.
Ono na što se nikako nismo mogli naići je nedostatak kave. Afganistan je naime, zemlja čaja. Preciznije, zemlja crnog i zelenog čaja.
Ove dvije vrste čaja konzumiraju se kontinuirano cijeli dan. Na buhariju (peći na drva) ili na plinskom kuhalu, neprestano se nalazi čajnik sa vrućom vodom. Ako čaja slučajno nestane, odmah se može napraviti novi.
Na ulicama se nalaze i prirucne „chai khane", ili po naški, kuće čaja. Ove kuće čaja se sastoje od tanka za vodu ispod kojeg se naloži vatra, jednog jeftinog ćilima prostrtog na neku ruševinu i desetak čajnika. Tu za 10 afghana, možete popiti čaj po želji: zeleni ili crni. Uz čaj će vam za doručak servirati i komad afganistanskog kruha naan-a. Čaj i komad kruha uobičajen je doručak za većinu Afganistanaca, a za mnoge predstavlja i jedini obrok tog dana.
Čaj se pije, otprilike, svakih sat vremena, a pauze između dva čaja mogu biti i kraće ukoliko vam dođu gosti. Čaj se pije prije obroka i poslije obroka, prije spavanja, i čim se probudite. Čaj se pije i onda kada želite zavarati glad.
Zeleni čaj najčešće piju žene, djeca i bolesni. On je lagan i, kažu, blagotvoran za sve tegobe, od želučanih do menstrualnih. Crni čaj uglavnom piju muškarci. Rijetko koja žena će posegnuti za tim tamnim i jakim pićem. Obje vrste čaja se piju i bez mlijeka i bez šećera. Afganistanski čaj je vrlo blag, bio crni ili zeleni: jednu žličicu čaja zaliju sa pola litre prokuhale vode, a zatim pričekaju desetak minuta dok se voda jednolično ne oboji.
Voćne čajeve Afganistanci smatraju odvratnim, a za kamilicu nisu nikada ni čuli. Nanu prosječan Afganistanac konzumira u ogromnim količinama, ali ne u formi čaja, nego u formi salate.
Kako se u Afganistanu konzumira isključivo čaj, kavu je gotovo nemoguće nabaviti. Tražili smo je po velikim trgovačkim centrima i po malim zabitim radnjicama. Bezuspješno.
I Ehsan i Amin i Farid, vidjeli su koliko žudimo za tim napitkom, iako nisu nikako razumjeli zašto. Jedan dan, na naše veliko iznenađenje, Ehsan se ponudio da nam skuha kavu. Iznenađeno smo pristali. Sjeli smo na terasu i čekali.
Uskoro, Ehsan je došao sa čajnikom i dvije šolje u rukama. Pitali smo ga želili nam se pridružiti, ali odlučno je odbio. Afganistanci ne piju kavu. Bez nekih velikih sumnji, nasuli smo si po šalicu Ehsanove kave. Bila je žućkasta i prozirna. Kroz tekućinu si mogao vidjeti i dno šalice.
Pitali smo ga kako je napravio ovu kavu, a on nam je pokazao teglicu instant kave koju su Amin, Farid i Ehsan kupili specijalno za nas i objasnio: „Pa kao i čaj. Zar se ne pravi tako?"
Nismo ga htjeli razočarati. Svu kavu koju je napravio, mi smo i popili.
|
>