S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



30.03.2008., nedjelja

Izgubljena nevinost na afganistanski nacin

Seks je nešto o čemu se ne govori ali o čemu se puno misli. Nešto o čemu se ništa ne zna. Tajna skrivena iza religioznih priča, zabrana, tabua.

Žene rijetko pričaju o seksu. Iako postoje one otvorenog uma koje pokušavaju saznati nesto više u bespućima interneta, druge, one udane, se kratko i jasno izjašnjavaju o braku, drugoj misteriji gdje sve počinje. “Afganistanci i Afganistanke se žene samo radi jebanja”, rekla je Masooma iz Herata, šokirajuci me riječnikom.

Naznaku mogućeg vođenja ljubavi primjetih i na Ehsanovom vjenčanju, kada mi je njegova majka pokazala sobu koju je brižljivo pripremila za taj događaj, skupa sa plahtom koju će sutra objesiti na krov svoje blatne straćare.

Moj posljednji susret sa strašću bio je pogled novinara dok je gledao prozor svoje udane ljubavnice. I to je to. Sa mnom nitko ne priča o seksu. Kada svojim dolaskom prekinem razgovor koji je moj suprug vodio sa Ehsanom, Aminom ili nekim drugim Afganistancem, pa primjetim kako ih iznenada obliva crvenilo, znam da su s njim opet podijelili neki sočan detalj.

Priče moga supruga jedini su način da saznam nesto više o “lošim stvarima” koje se rade sa ženom, a on je jako škrt na riječima. Postao je pravi Afganistanac kad se o tome radi.

Upravo jučer, moj suprug je podijelio sa mnom jednu priču. Priču. Ime Afganistanca je izmišljeno, jer imam osjećaj da bi me suprug vlastoručno udavio kada bih objavila identitet osobe koja mu se povjerila.

Ovog dvadesetogodisnjaka nazvat cemo Rashid.

Iako u samom Kabulu postoji nekoliko javnih kuća koji rade pod krinkom kineskih ili indijskih restorana, ovdje zaposlene djevojke 'poslužuju' uglavnom strane goste.

Rijetko koji Afganistanac će skupiti hrabrost i zakucati na veliku metalnu kapiju iznad koje visi veliki, crveni, kineski lampion.

Afganistanci će po “ljubav” najčešće ići u susjedni Pakistan ili Iran.

Vratimo se sada glavnom junaku. Rashid je skupio novac na nepoznat način, te je zakucao na vrata jedne od najljepših kuća u jednom od boljih kvartova grada - ne smijem reći kojeg. Vrata mu je otvorila pristojno obučena zena u srednjim godinama.

Grubo ga je upitala što hoće. “Ja bih igrao igru” skrušeno je Rashid prozborio lozinku, te ga je gospođa pustila unutra.

Ležerno ga je odvela do prostorije sa djevojkama. Oklijevajući, Rashid je pogledao svaku. Nije ga oduševila niti jedna od ponuđenih. To je i rekao ženi u srednjim godinama koja mu je otvorila vrata. „Pa što ćemo sad“ upitala je ona. Rashid je skupio svu hrabrost i odlučno izjavio: „Ja bih tebe“.

Mlade su žene počele protestirati: „Mi smo mlade, a ona je stara.“ Rashid je ostao doslijedan sebi, te je opet zatražio „onu glavnu“. Cijena „glavne“ bila je duplo skuplja, ali je Rashid i na to pristao.

U sobi, žena je sjela na krevet i skinula se. Rashid je skamenjeno gledao. Odbijao je da se skine. Rekao je da ga je sram. Tada mu je zena prišla i skinula ga.

Rashid nije rekao više ništa.

- 10:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>