S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



25.11.2007., nedjelja

Noc kane

Uzdrhatala mladenka pokusava navuci tradicionalnu afganistansku nosnju. Frizura i sminka su vec spremne. Provela je cetiri sata u salonu da bi izgledala upravo ovako kako sada izgleda.
Skupocjena, zlatom protkana nosnja je nova. Siromasnije obitelji kupuju vec nosene haljine ili ih samo iznajmljuju. Ova haljina je njena.

Uzbudjena majka je cijeli dan prala najlepse kucne tepihe. Postavit ce ih na terasu gdje ce glazbenici zabavljati okupljene zene.

Mladje mladenkine sestre se sminkaju vec cijeli dan i jos nisu zadovoljne. Ii njihove haljine su nove, ali nesto manje skupocjene.

Za nepunih sat vremena mladozenjina obitelj i mladozenja doci ce da oznace mladu kao svoju.

Za to vrijeme, kod mladozenje se okupljaju gosti. Muskarci su u ulici nize i tamo ce i ostati. Igraju karte, veceraju i razgovaraju o politici. U kuci u brdu su smjestene zene. Plesu za mladozenjinu majku, pljescu, skice i skakucu. Presvlace se i isprobavaju haljine.

Svaka zena mora pokazati sve haljine koje ima. Ovo je jedistvena prilika da ih obuce. Tko zna kad ce biti slijedece vjencanje.

Sve zene su savrseno nasminkane. Saloni za uljepsavanje u Karte Parwanu su danas raditili punom parom.

I dok zene skice i plesu, nekoliko starijih zena ih posmatra prisjecajuci se svojih vjencanja. Mladozenjina majka je zaposlena ne samo sluzenjem i kuhanjem vecere, nego i pripremom kane kojom ce se obiljeziti mlada.

Gusta kana duze traje i teze se ispira, pa ce mladozenjin znak na dlanu mlade trajati duze.

Kada su zene spremne, i kada je vecera pojedena, utrpavaju se u unajmljeni mini bus i voze se prema kuci mlade gdje vec dugo odjekuje glazba jednog bubnjara i jednog harmonikasa.

Zene ulaze u kucu mladenke plesuci. Majka nosi kanu, a mladja sestra korpice sa cvijecem koje vrti u ritmu glazbe pokazujuci svoju plesnu vjestinu. Njoj je vec trinaest godina i vrijeme je da je majke pocnu zapazati kako bi je za koju godinu mogle isprositi za svog sina.

Plesem i ja. Mladozenjina majka ima pravo zatraziti od bilo koje zene da plese za nju. Trazila je mene. Nezgrapno se krecem u ritmu muzike pokusavajuci imitirati ples ostalih zena, ali se osjecam kao slon u staklarskoj radnji. Zahvaljujuci svojoj spretnosti prolivam pun cajnik zelenog caja na svjeze oprani cilim.

U tom momentu izlazi mladenka iz kuce svojih roditelja. Na rubu je placa, ali se podsjeca na sate koje je provela na uljepsavanju, pa se dobro suzdrzava da ne razmaze sminku.

Njena sestra joj iznad glave drzi pun novcanik novca. Da se vidi koliko vrijedi.

Sjeda na klupicu uz mladozenju. Mladozenja se odmice nekoliko pedalja i gleda u zid sa svoje lijeve strane. Mladenka gleda desno, na ulaz u kucu, prema svojoj majci koja joj gestikulira da gleda ispred sebe i da ne sramoti obitelj.

Zene guraju mladu i mladozenju na ples, ali je njima toliko neugodno da nakon par sekundi prestaju i vracaju se na svoje mjesto, s pogledima uperenim svako na svoju stranu.

Mladozenjina majka me poziva da sjednem do nje i mladozenje.
Ehsan je zbunjen. Zali se: “Miss Ivana, vidi je. Zasto je ona takva? Nece ni da me pogleda.” Govorim mu da bi on trebao gledati nju a ne u zid, a on kaze da ne moze i da mu je muka.

“Pogledaj je kakva je. Nekako je mala i namrstena i hoce da place. Kako da je takvu gledam?”

Rekla sam mu da sam i ja mala i da cu se uskoro namrstiti ukoliko je ne pocne gledati sa malo vise zanimanja.

Prisiljava se gledati je, ili bar gledati ispred sebe, a mladenkina ramena se pocinju tresti od suzdrzanog placa.

“Gledaj je lijepo, a ne tak strasno,” govorim Ehsanu, “i smijesi se.”

Ehsan nekako uspjeva izvrsiti moje zapovijedi, pa se mladenka okrece i pocinje gledati ispred sebe, jos uvijek vlaznim ocima.

Ehsanova majka opet trazi da plesem, i ja plesem. Kad sam se vratila pita me za mladu. Kazem joj da je bas lijepa i mlada. Zadovoljna j mojim odgovorom, i odgovara mi: “Da si se ti udala tako mlada sad bi vec imala sina od sedam godina, a sada si vec stara.”
Smijesim se kiselo, ali se ipak smijesim.

Tada je vec mjesavina kane spremna za nanosenje. Mladozenja i mlada ustaju. Mlada stisce saku sto vise moze, a mladozenja je pokusava otvoriti na sve moguce nacine. Ukoliko ne uspije, to ce biti znak da ce mlada voditi glavnu rijec u kuci. Ukoliko ne uspije, morat ce joj platiti koliko god ona bude trazila da saku otvori.

Ehsanova obitelj navija. Ehsan se preznojava. Okrece se meni i govori: “ A sto je jaka, sta da radim?”

Nakon borbe Ehsan ipak uspijeva. Po prvi put te noci je zadovoljan. Mladenka stavlja ruku iznad svoje glave, a Ehsanova majka nanosi debeli sloj kane. Nakon toga jos jedan ples, a zatim se ide kuci. Zene se utrpavaju u mini bus, i ponovo smo kod mladozenje. S preostalom kanom oznacavaju se svi clanovi obitelji i muski i zenski. Muskrci prekrivaju dlanove kanom bez dekoracija, a zene po dlanovima crtaju ornamente. Jos malo plesa i vrijeme je da se ide kuci.

Sutra je dan vjencanja. Sutra mlada prelazi iz kuce svoga oca u kucu svoga supruga.

O tome vise u nastavku.

- 09:44 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>