Sta kupiti za vjencanje? Nakon sto smo prosli tjedan razmatrali razne mogucnosti, a smislili nismo nista, odlucili smo pitati naseg drugog susjeda, prijatelja i uposlenika, Amina. Aminovo kodno ime je brko. Pogodite zasto.
Amin nam je rekao da je najbolje pokloniti sudje ili tkaninu za haljine i odjelo.
Odoljevali smo nekoliko dana, jos uvijek se nadajuci da ce nam na pamet pasti neka bolja ideja, ali bilo je bezuspjesno. Nista.
Jucer smo odustali od razmisljanja. Zamolila sam Farida, Aminovog brata, da me odveze u Salimovu radnju (jos jedan brat), kako bih kupila odgovarajuci materijal.
Kupovinu sam pocela pitanjem: “Kakav material je prikladan poklon za vjencanje?”
Farid, suvlasnik radnje, ponosno me je odveo do najisturenijeg dijela radnje koji ima uogu izloga. Tu izlaze najljepse materijale koje ima. Ponosno mi je pokazao najruzniji material koji sam ikada vidjela: ruzicasti saten preko kojeg je nasivena ruzicasta umjetna cipka i ruzicaste sljokice rasporednjene u obliku srca i cvjetica. Sve to je protkano sjajkasto ruzicastim, srebrnkastim i zlatnim nitima.
Pored ruzicaste, isti material je dostupan u drecavo zelenoj, tamno zelenoj, narandzastoj i zutoj varijanti.
Lagano sam zakolutala ocima i pocela pregledati ostale materijale u radnji. Zapazila sam diskretni bez materijal. Svilu protkanu bijelim i bez cjeticima. Pogledala sam Farida i Salima, te Amina koji se u medjuvremenu pridruzio braci: “A ovo? Ovaj je bas lijep!”
Salim se nasmijesio, Farid je zakolutao ocima i rekao: “Miss Ivana, sta god ti hoces.” Amin je napravio najkiseliji izraz lica koji sam ikada vidjela i jedini iskreno izjavio: “Miss Ivana, tako nesto bi nosile samo stare babe.”
Odustala sam od kupovine “babskog materijala” i posvetila se daljnjem trazenju.
Farid me je opet odveo do ruzicaste grozote: “Miss Ivana, ovo je za vjencanje,” tiho je rekao.
Ja sam ga pokusala ignorirati. Necu valjda kupiti tako nesto grozno, pomislila sam i otisla do smedjeg materijala sa cvjetnim uzorkom: “A ovo?”
Opet kisele face, prezrivi smjesak i iskreni Amin: “Miss Ivana, ovo su veliki cvjetovi. Stare babe nose velike cvjetove, mlade djevojke nose male, sitne cvjetice.”
Lagano mi je poceo padati mrak na oci. Opet sam pogledala roza materijal, zatim isti takav zuti materijal. Farid je odlucno odbio da mi proda zutu verziju s objasnjenjem da nije odgovarajuca za vjencanje.
Nisam imala izbora. Kupila sam rozu grozotu. Pored tog ruzicastog materijala, kupila sam i jedan crveni. Sa sitnim cvjeticima.
Zavrsila sam kupovinu poklona za mladenku, ali sta kupiti Ehsanu?
Pocela sam pregledati jednobojne materijale za odjela. Farid je gotovo uvrijedjeno izjavio: “Miss Ivana, za vjencanje se mora kupiti materijal na prugice. Ovo je za stare ljude.”
Izabrala sam elegantni materijal sa bijelim prugicama, a Amin je konstatirao da je takav materijal dobar jedino za sahrane.
Zeljela sam izbjeci daljnje pokazivnje mog loseg ukusa, pa sam ga zamolila da mi jednostavno pokaze sta bi mu on kupio. Cini mi se da je upravo cekao taj trenutak.
Pazljivo je izvukao balu materijala dobro umotanu u plastiku. Farid je objasnio da je to najbolji, najljepsi i najskuplji material koji imaju u radnji, te da ga zbog toga tako brizljivo cuvaju.
Kada je odmotao zastitni sloj, ukazalo se bijelo platno za pola centimetra sirokim, tamno crvenim prugama.
Prvo sto mi je palo na pamet bila je slika zene odjevene u haljinu napravljenu od onog groznog ruzicastog platna kako stoji uz Ehsana koji nosi bijelo odjelo na tamno crvene prugice. Unutrasnji glas mi je govorio: “Oh boze, ja sam za ovo kriva.”
Umjesto da glasno uzviknem sta mi je na pameti. Zadovoljno sam se nasmijesila da sakrijem crne misli i rekla: “Zaista je divno, daj mi pet metara.”
Tada se u meni izgubio i posljednji tracak zdravog razuma. Pokazala sam na nebesko plavi material sa sivkastim prugicama i zakljucila kupovinu: “Daj mi i cetiri metra ovoga, pa da zavrsimo s tim.”
Amin, Farid i Salim su po prvi put bili zadovoljni mojim izborom.
|
>