S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



30.07.2007., ponedjeljak

Sta kazes?

“Sto kazes?” ili na dariju "Chi mega?" jos jedna je od uvrjezenih fraza koju ne mozete izbjeci. Cini mi se da su neke fraze uvijek vezane uz odredjene aspekte zivota u Afganistanu, i da se nemilice upotrebljavaju.

“Chi mega” se koristi prilikom cjenkanja, kada odbijas povjerovati u cijenu koju ti dukancija nudi.

“Chi mega” se koristi i kada zaista nesto nisi dobro cuo ili kada se iskreno cudis.

“Chi mega” se koristi i ako se zelis posvadjati s nekim ili zaobici istinu.

“Chi mega” je i nas vodoinstalater.
Sitan i suhonjav, tesko je povjerovati da je ovaj covjek nekada bio vojnik. Daje postene i dobre cijene i nikada ne skida osmjeh s lica. “Chi mega” nije njegovo pravo ime. Njegovo pravo ime ostala je nepoznanica.

“Chi mega” je dobio ime “chi mega” zbog toga sto stalno ponavlja tu frazu dok mi pokusavamo susjedu ili nekom drugom “prevoditelju” objasniti koju uslugu trazimo i sta nam se zapravo pokvarilo.

“Chi mega” zivi u jednom udaljenom distriktu Kabula. Njegovo pleme jos uvijek ima plemenskog starjesinu, a mnogi clanovi plemena zive u satorima. Plemeski starjesina ima glavnu rijec. On odlucuje tko ce se skolovati, a tko ce sjediti kuci. “Chi mega” je imao srecu. Plemenski starjesina je odlucio da ce se “Chi mega” skolovati za vodoinstalatera.

“Chi mega” u grad dolazi biciklom. Kada dodjem s posla i vidim njegov stari bicikl u nasem dvoristu, polako me obuzima ocajanje, koje svakom stepenicom prema nasem kupatilu raste i pojacava se onom brzinom kojom se penjem na kat kuce. Kada zavirim u kupatilo, “Chi mega” obicno sjedi na podu i razbija plocice cekicem. Kada me ugleda, tako se sucutno i sazaljivo nasmjesi, da me ocaj prodje i vec me ne smeta sto tri dana necu imati wc solju.

Chi megin bicikl je bio u nasem dvoristu jucer, a po svoj prilici tamo ce biti parkiran i naredna tri dana. I naravno, nase svjeze postavljene plocice, opet je razbio cekicem.
Wc solja se zacepila. Opet.

Imamo problem sa wc soljom od kad smo uselili u tu kucu. Prvo smo razbili roza cucavac i roza pisoar. Pa tko li je odlucio, pitam se vec dugo, u wc postaviti ROZA PISOAR?!

Nakon toga, curila je cijev koja vodi iz zida u vodokotlic, pa ju je “chi mega” zamijenio sa cijevi od tusa. Nakon toga, opet vodokotlic curi, ali ovaj put ona cijev koja vodi od vodokotlica do wc solje. Ovaj put, cijev je zamijenio nekom plasticnom rugobom koju je nasao na ulicnom otpadu nekih 100 metara dalje od nase kuce. “Zasto bih isao kupovati cijev, kada ce ovo posluziti sasvim dobro”, objasnio nam je svoju cudnu odluku.

I sve je radilo neko vrijeme dok nam nije upalo u oko da kada povucemo vodu. Voda iz vodokotlica dodje u wc solju, ali papir i svjeze obavljena nuzda tu ostaju jos neko vrijeme. Nece da odu i gotovo.

Prvo smo mislili da je stvar u cudnom gumiranom wc papiru iranske proizvodnje. Poceli smo koristiti drugi toalet papir, ali i on se gnjezdio u nasoj solji najmanje tri dana prije nego bi odlucio otici.

Zvali smo “Chi megu”. Rekao je da za taj problem nema rijesenja. Predlozio je da upotrijebljeni papir bacamo u kantu za smece umjesto u wc solju. E pa necu! Odbijam. Vise volim da mi se klupko wc papira brcka u wc solji, nego da ga poslije brisanja bacam u kantu za smece. Necu!

Ako netko od vodoistalatera koji budu citali ovaj post nadju neko rijesenje za nas problem, neka nam se pod hitno jave.

Unaprijed hvala.

- 06:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>