jesen u meni
utorak, 06.10.2015.
Stvoritelj..
Osjetio je tamnu stranu iza sebe,
dok penjao se ka plavoj
gospi,
Stvarao je svijet rukama svojim,
dahom,riječju i željom
usamljenoga starca.
Pitao se usput,da li mu to sve treba ?
Jednim okom je gledao svijet ispod sebe,
dok kosmos se grčio
u porođajnim teškim mukama.
I kada je završio svoje djelo,nasmješio se,
umorno i tromo se zavalio na svoj tron.
Tiho je uzdahnuo vidjevši djecu novih ljudi
kako se nemirno i veselo igraju
na toj maloj plavoj Zemlji.
I osjetio je strašnu samoću,a
daleko negdje odatle
neko je pjevušio pjesmu na toj nježnoj teri,to
majka je uspavljivala svoje dijete,polako,polako.
Stari prepredenjak i šeret koga su zvali jednostavno Bog,
nagnuo se na svoje dlanove,slušajući tu pjesmu.
Htio je da zaplače ali uzalud,
samo se blago nasmiješio....da,samo se nasmiješio,
dok polako je tonuo u tihi san
žetva je pri kraju reče,
valja se odmoriti....
Bezvremena glava mu se spuštala
među ruke tog velikog majstora šale,
tog konstruktora svega živog.
Bog je spavao tihim snom.
Dok ispod,na toj zemlji,
toj maloj zemlji,
pjesma je postajala sve glasnija
i glasnija
i nije više nikada prestajala.
