![]() |
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Koji smo danas dan.
Mi smo svi dani
prijateljice moja,
Mi smo čitav život
ljubavi moja.
Mi se volimo i mi živimo,
a ne znamo što je to život
i ne znamo što je to dan
i ne znamo što je to ljubav.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Nana
Muki
Jelena
Dajana
Nikolinar
Maja
Tina
Đorđe Balašević
Ringišpil
Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.
Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.
Vreme se vuče k'o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.
Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.
Veče se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
- gravitacija začas uzima svoje.
Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.
Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.
O, daj okreni...
sustajem, odustajem...
taj ringišpil u mojoj glavi...
Svirajte mi "Jesen stiže, dunjo moja"
Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.
Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".
Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.
Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
Retko odlazim kući a pišem jos ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.
Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
Zlatan Stipišić - Gibonni
Ovo mi je škola
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Parni Valjak - Sunčanom stranom
Gdje sam bio ja
kad se sreća djelila
NE ZNAM
Gdje sam bio ja
kad si stvari spremila
NE ZNAM
Znam da nisam bio tu
kada si me trebala
i sav taj teški teret
mjesto mene ti si nosila
A ja sam sunčanom stranom
gradom hodao
i tako malo, tako malo
sam tebi pružio
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti
Gdje sam bio ja
kad se pamet dijelila
NE ZNAM
Zašto sve što dotaknem
na krivo okrenem
NE ZNAM
Znam da vrijeme pobjegne
čovjek se ni ne snađe
al lakše mi se vratiti
kada znam da me čekaš ti
..znam da malo kasim al evo ja se odlučila da stavim malo slikica nekih meni dragih ljudi....
...postoji jedna poslovica koja kaže "Ako je bog na našoj strani,tko je na njihovoj?"
..i tko je kriv za ono s turcima...ne mogu to nazvati porazom jer naša reprezentacija sigurno nije poražena...ne zato što je naša nego zato to ju cijeli svijet veliča...oni su jedna svijetla točka među svim tim tamnim bojama.....tko je kriv....Bog....ili Kovač ili pletikosa...ili onaj naš gol...nesigurnost....nedovoljno iskustvo.....pritisak......jesu li oni bili bolji...nisu...bili su samo sretniji.....a kažu da je sreća najbitnija u čovjekovu životu... i sve one suze,oni jauci,pjesme,baklje,navijači,himne,dresovi....kockice..želja koja je vodila sve nas....
.sve je palo prije finala...i polufinala.....i što reći nakon toga svega...imamo najbolje igrače..i bez dudua smo jednako jaki kao i s njim....imamo izbornika svjetske klase.....imamo sve...pobijedili smo jednu jaku njemaču(koja je pobijedila portugal....to nekako znaći da možemo i mi).....i ostane nam jedna turska koju možemo razbiti..........ali nedostaje nam sreća......ali sve je to prošlo....na srcima više od 4 milijuna ljudi ostao je jedan ožiljak....ali nema veze.....jedini veliki ožiljak je to što Niko i Robert više ne igraju za našu reprezentaciju....što više nećemo moći čitati kako je Anica pratila svog muža na Euro.....ali ja vjerujm izborniku mi nadam se da će ih zamjeniti isto toliko dobri igrači.....ništa....čeka nas još puno velikih natjecanja...dokazali smo da se i velike reprezentacije imaju čeka bojati...došli smo kao favrizirana momčad.....a otišli kao velika i cjenjena reprezentacija.....želimo poručiti da se svi krenu pripremat za afriku jer je našim dečkima vrh svijeta jako blizu.......
P.S. Oče blagoslovi sinove svoje i ove svete boje za koje kuca vatreno srce moje..Oče daj ponos ,neka idu dignuta čela, nema straha,nema predaje stvoreni smo za velika dijela....(ajmoooooooo)..i zovi, samo zovi idemo dok god nas ima,dok nam s oka suza lije,dok nam dres znoj pije,dok nam barijak ruka vije...dok nam živo srce bije.......
....PORAŽENI ALI NIKAD POBJEĐENI....
....NEBUDITE TUŽNI VI STE NAŠI HEROJI...
..volimo vas....
...stavili su i za Tebe čašu...
...nemoj nam se smijat što te pokušavamo zamjeniti komadom stakla...
...mi smo samo bespomoćni...
Volim te...
Milijun puta mi se dogodilo da sam bila u društvu hrpe ljudi, a osjećala se kao najusamljenija osoba na svijetu. A 'ko nije? Miljun puta me nešto mučilo a nisam znala kome i kako to reć. A kog nije? Ali nekako u zadnjih godinu i nešto sve mi se to rjeđe događa.
Postoji mnogo ljudi koji hodaju ispred mene... i često ih ne želim slijediti...
Postoji mnogo ljudi koji hodaju iza mene...I često ih ne znam voditi...
Ali, postoji jedna mala plava ljepotica koja uvijek hoda kraj mene... i uvijek je moj prijatelj....
Kad sam sretna ona moju sreću udvostrućuje, kad sam tužna ona moju tugu umanjuje.
Svatko od nas ima svoje mane, ne postoji osoba koja može uvijek reć baš ono što treba, al kažu nećemo pamtiti riječi neprijatelja već šutnju prijatelja, a ona hvala bogu uvijek ima nešto za reć...
Ponekad mislim da se nitko ne bi sa mnom družio da zna sve o meni ali ona me razuvjerila jer ona jedina osoba na ovom svjetu koja zna svako moje razmišljanje, svaki moj strah, svaku moju manu, svaku moju vrlinu, svaku moju želju(nekad i prije mene,hahahahahaha) i još uvijek me voli i cijeni.
Svako moje razmišljanje ona nadopunjuje, svaki moj strah ona umanjuje, svaku moju manu ona uljepšava, svaku vrlinu naglašava, a svaku želju pokušava ostvarit (jel se traži dečko?!!!!!).
I mislim da sam ja jedna od rjetkih osoba koja ima takvo nešto, zato oprosti za sve što sam krivo rekla,za sve što nisam rekla, za sve škrivo što se dogodilo mojim utjecajem.
Volim te....
P.S.
Pozdravi svim moji prijteljima posebno Nani i Reljicu, a najveci pozdrav jedinoj curi čija se intelicencija može mjeriti s mojom... naravno...mojoj Megi...