Milijun puta mi se dogodilo da sam bila u društvu hrpe ljudi, a osjećala se kao najusamljenija osoba na svijetu. A 'ko nije? Miljun puta me nešto mučilo a nisam znala kome i kako to reć. A kog nije? Ali nekako u zadnjih godinu i nešto sve mi se to rjeđe događa.
Postoji mnogo ljudi koji hodaju ispred mene... i često ih ne želim slijediti...
Postoji mnogo ljudi koji hodaju iza mene...I često ih ne znam voditi...
Ali, postoji jedna mala plava ljepotica koja uvijek hoda kraj mene... i uvijek je moj prijatelj....
Kad sam sretna ona moju sreću udvostrućuje, kad sam tužna ona moju tugu umanjuje.
Svatko od nas ima svoje mane, ne postoji osoba koja može uvijek reć baš ono što treba, al kažu nećemo pamtiti riječi neprijatelja već šutnju prijatelja, a ona hvala bogu uvijek ima nešto za reć...
Ponekad mislim da se nitko ne bi sa mnom družio da zna sve o meni ali ona me razuvjerila jer ona jedina osoba na ovom svjetu koja zna svako moje razmišljanje, svaki moj strah, svaku moju manu, svaku moju vrlinu, svaku moju želju(nekad i prije mene,hahahahahaha) i još uvijek me voli i cijeni.
Svako moje razmišljanje ona nadopunjuje, svaki moj strah ona umanjuje, svaku moju manu ona uljepšava, svaku vrlinu naglašava, a svaku želju pokušava ostvarit (jel se traži dečko?!!!!!).
I mislim da sam ja jedna od rjetkih osoba koja ima takvo nešto, zato oprosti za sve što sam krivo rekla,za sve što nisam rekla, za sve škrivo što se dogodilo mojim utjecajem.
Volim te....
P.S.
Pozdravi svim moji prijteljima posebno Nani i Reljicu, a najveci pozdrav jedinoj curi čija se intelicencija može mjeriti s mojom... naravno...mojoj Megi...
Post je objavljen 08.06.2008. u 01:43 sati.