|
|
| travanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Koji smo danas dan.
Mi smo svi dani
prijateljice moja,
Mi smo čitav život
ljubavi moja.
Mi se volimo i mi živimo,
a ne znamo što je to život
i ne znamo što je to dan
i ne znamo što je to ljubav.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Nana
Muki
Jelena
Dajana
Nikolinar
Maja
Tina
Đorđe Balašević
Ringišpil
Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.
Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.
Vreme se vuče k'o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.
Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.
Veče se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
- gravitacija začas uzima svoje.
Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.
Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.
O, daj okreni...
sustajem, odustajem...
taj ringišpil u mojoj glavi...
Svirajte mi "Jesen stiže, dunjo moja"
Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.
Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".
Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.
Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
Retko odlazim kući a pišem jos ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.
Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
Zlatan Stipišić - Gibonni
Ovo mi je škola
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Parni Valjak - Sunčanom stranom
Gdje sam bio ja
kad se sreća djelila
NE ZNAM
Gdje sam bio ja
kad si stvari spremila
NE ZNAM
Znam da nisam bio tu
kada si me trebala
i sav taj teški teret
mjesto mene ti si nosila
A ja sam sunčanom stranom
gradom hodao
i tako malo, tako malo
sam tebi pružio
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti
Gdje sam bio ja
kad se pamet dijelila
NE ZNAM
Zašto sve što dotaknem
na krivo okrenem
NE ZNAM
Znam da vrijeme pobjegne
čovjek se ni ne snađe
al lakše mi se vratiti
kada znam da me čekaš ti
Stvarno nemam inspiracije pa, onda kako sam ja jako nesretno zaljubljena pisat ću, malo za promjenu, o ljubavi.
E pa, danas sam šetala gradom i vidjela jednu curu. Ne znam ju ali znam ko je ona. Naime, ona je trenutna ljubav moje jedne velike stare ljubavi. Ja sam po prirodi jako ljubomorna osoba i zapravo mi je bilo čudno kako to da mi se nije digla kosa na glavi kad sam vidjela tu žensku već mi je čak bilo drago.
Ja tu moju staru ljubav još uvijek jako volim, ali na skroz jedan drugi način. O toj curi sam stvarno čula sve najbolje i zapravo mi je drago što mu se ona sviđa. Znam da cure uglavnom mrze cure svojih bivših dečki, ali ako ti je ikad bilo stalo do njega trebali bi zapravo želit mu samo najbolje a ne želit da on za tobom pati ostatk života. Žao mi je što je nažalost ta moja stara ljubav nesretno zaljubljena kao i ja, ali ja se iskreno nadam da će i ona u skoro vrijeme past na njega. Pa, tako da ovaj post posvećujem svojoj najvećoj, preboljeloj, životnoj ljubavi, i da znaš dušice još te uvijek volim (ha,ha,ha)...
jednom kada sam bila na moru,otišla sam se malo sama prošetati...i sjela sam na mol.........tako sama......i dođe do mene jedan mali dječak..mislim da je bio prvi razred i pita me koliko ima sati...i kažem mu ja pola sedam...a on sav uzrujan kaže sebi u bradu "Pa kad će više doći?"...pitam ga ja koga čeka..curu...i tako mi počmemo malo pričati...a onda će on meni de se ti malo spusti dole da ona ne misli da sam stobom....i sjela ja dole kad ono dođe ta djevojčica.....plave kovrčave kose,plavih očiju....i zagrli ga....nije bilo teško shvatiti koliko je on bio sretan....i znao je da kasni kući ali to nije bilo bitno....i pričali su oni,i pita on nju:"Hoćeš li se udati za mene kad narastemo????",a ona mu kaže:"Možda ako budeš imao crnog BMW-ea....?"...........i kaže on njoj:"Imati ću ga samo za tebe...."....poljube se brzo i odu kući........bilo je baš slatko..........sutra sam ga srela i pitm ja njega"I Bruno šta je mama rekla kada si došao kući?","Ništa samo sam dobio batina...zato što sam zakasnio i jer sam imao,(kako moja mama kaže) glupe ideje da ću imati crnog BMW-ea.....ali ona je odrasla....ona mene ne razumije..."ta me rećenica nekako dodirnula....i pomislila sam na sebe kada sam išla u prvi razred....isto sam bila takva...isto sam željela mnogo stvari....bila sam ista....I ZNAM DA NITI JEDAN ODRASLI NIKADA NEĆE SHVATITI KOLIKO JE TO VAŽNO......koliko je djeci (nama) nešto važno..... iako su i oni bili isti.......ali znam da će on i ona imati crnog BMW-ea,znam jer ću ga i ja imati..........jer ono što stvarno želimo , nije bitno da je potvrđeno od strane odraslih...bitno je da mi to želimo....bitno je da mi to shvaćamo..............
Mojoj najdražoj sestri Ines od sveg srca želim SRETAN ROĐENDAN i da joj se ispune sve želje i željice koje se ostvaruju na zvijezdu padalicu...
Svatko od nas ima svoju prvu ljubav... ili će je doživjet... Svatko od nas se nečemu ili nekomu divi, nešto štuje... Svatko od nas se jednom zaljubio... ili možda nekoliko puta... Ali, svakom od nas će zauvijek ostati ta prva ljubav... Bilo bi logično da ovaj post posvetim jednom dečku ili zbog mojih sumnjivih sklonosti curi, ali neću... Posvetit ću ga plesu, jer moja prva i vječna ljubav je ples.
Kažu da je ljubav pobjeda mašte nad inteligencijom i ta moja ljubav prema plesu je bila baš to. Smatrala sam ludom samu sebe kad sam balet plesala na rep glazbu... i onda je došao on... savrešenstvo u jednom... Step up!...Imala sam osjećaj da je film napravljen samo za mene.
I zato treba slijediti svoj san, makar se on u trenutku činio sulud, jer taj san je ono što nas čini jedinstvenima, jer on nadilazi surovu stvarnost, pobjeđuje ineligenciju, a ako ste ga zanemarili zatvorite oči i usnite ga, sjetite se svoje prve ljubavi pustite mašti da otpleše svoj prvi korak...
...jer every second chance begins with a first step...
I da, danas je rođendan Meginom najboljem prjatelju pa evo od mene i od Megi... Vule, sretan rođendan!
Možda ovo nije trenutak da ja nešto kažem ali moram....Želi reći da sam puno puta u životu na****** zbog svog vjerovana ljudima (svima).......Ima jedan dečko o kojemu sam imala lijepo razmišljanje....u zadnjih par dana toliko sam se razočarala..............kažu da se ljudi mjenjaju i ja vjerujem u to ali da vjeruješ nekomu tko te cijelo vrijeme samo zaj*****.....tko za tebe nema ljepšu riječ osmi da si debela ili da se pogledaš u ogledalo......nije li to malo pre naivno......je ali kako kaže moja Andrea on će i dalje biti dio moga života ja njega i dalje volim...........iskreno...možete reći da sam glupa, ali ja sam sada ponosna na sebe.......ponosna zbog toga što i dalje bez obzira na sve volim,što i dalje sjedim i smijem se na svaku foru.........ponosna jer sam čovijek koji griješi ali i oprašta..............nemojte nikada nikoga iznevjeriti,nikoga tko vam je drag....koga volite..........na sve se od srca nasmijte i otvorite srce svima koji žele ući u njega.....amo nemojte dati da vam ga unište....da vam naprave ranu na njemu.............jer rane sporo zarastu.......slažem se sa onom grčkom poslovicom :"Ko prestane biti prijatelj, prijatelj nikada nije ni bio." .....nitko još nije prestao biti moj prijatelj,oni koji su to bili i još su............
Prijatelja je lijepo imati, da možete dijeliti tajne, sreću i veselje,
Lijepe i radosne želje
Pijatelj služi za igru, veselje i tugu ...
Kažu da riječ može povrijediti više od bilo kakvog mača. Ona pokreće skandale, uništava živote, karijere, veze... ili ih upotpunjava. Ponekad riječ voljene osobe znači više od pljeska tisuća ljudi.
Mene je ta riječ natjerala da se zaljubim, da mrzim i da oprostim. Ovo zapravo pišem da dokažem da postoji nešto jače.
Ponekad ljudi govore svašta okolo nesvjesni da to može druge duboko povrijedit. Tako su meni govorili o meni vrlo važnoj osobi u životu. Znam tu osobu jako dugo vremena ali se zapravo nikad nismo družili. U zadnjih par mjeseci on je meni postao nezaobilazan bio života, moja svakodnevnica. Vjerovala sam mu i još mu vjerujem bez obzira na to što drugi rekli pa makar to bilo istina, rekla sam mu meni najvažniju stvar on ju je izdao. Ja mu još uvijek vjerujem... Razmišljala sam o tome da nazovem ovaj post izdaja, ali nisam. Zašto? Zato što unatoč tome što su neki ljudi rekli i makar oni ne imali razloga lagat ja njemu vjerujem. To je ono što je jače od riječi, a zove se ljubav!Srce koji je obrasla ljubav, jedna riječ ne može uništiti. Može samo otkinuti dio, ali zaraste.
Neki ljudi misle da ljubav pokreće svijet. Da ga pokreće ja bi se sad ljutila i pisala o izdaji. Ne...
Ljubav ne pokreće svijet, ona daje smisao njegovoj vrtnji.
Dali znate kad ste se prvi puta nasmijali od srca....ne znate...naravno bili ste vrlo mali i vjerovatno ste se nasmijali tome što ste došli na svijet....a danas dali se danas smijete nekim glupim forama svojih prijatelja, dali se smijete nekoj svojoj glupost,dali se smijete iz razloga što se dugo niste smijali....dali se uopće smijete?????
˝Svaki dan bez smijeha uludo je potrošen."
"Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh."
Svaki dan svatko od nas nasmije sa barem jedanput,jer osmjeh je pokretač Života...
Volite li svoj život??Znam da volite,a svatko tko voli svoj život ima se razloga smijati.....
Sjetite se samo kada ste bili mali nije vam bilo bitno dali je nešto smiješno,smijali ste se jer ste sretni,jer
volite nekoga,jer ste se napili od soka,a mislili ste da je alkohol....smijali ste se jer ste bili djeca....i sada ja sam još uvijek dijete i svi su ljudi još uvijek djeca i moja beba koja kaže da svi mi moramo biti ozbiljni je dijete samo neće da prizna....Cijeli svijet je pun djece koja si umišljaju da su odrasli....Odgovornost je nešto drugo, ali možeš biti ozbiljan i nasmijan u isto vrijeme....
...ja priznajem da sam neozbiljna i slažem se s Ugom Foscolom koji kaže:
"Smijemo se i smijat ćemo se, jer je ozbiljnost uvijek bila prijateljica licemjera."
Želim samo reći da možete biti ozbiljni i glumiti odrasle ali jednom ćete se uhvatiti da se nasmijete sam sebi...onako od srca...onako kao kada ste bili mali,kada ste se igrali....
Ovim putem pozdravljm svoju bebu koja je kao ozbiljna ali ja znam,ja sam ga uhvatila da se smije....
Sinoć sam uzela malo svoje albume i gledala slike...I došla sam do jedne gdje sjedimo Gogo, Melka i ja kod Ane u koritu mali,jako mali....I onda počmu navirati sjećanja....Kad sam bila mala uvijek sam bila luda i voljela sam raditi gluposti...Imala sam to dvoje koi su živjeli blozu mene i uvijek sam se igrala s njima...voljela sam se igrati..jako...Svak dan smo se igrali , šetali , pjevali,bili u potoku...volim se sjetiti tog djela svog života,taj dio djetinjstva..Bila je to bajka , san za koji se ne mora spavati,želja koja se ostvaruje na zvijezdu padalicu...Ali onda smo odrasli i svako je otišo svjim putem.Gogo ide u Zagreb u školu,melka ide u brod ali se rijetko viđamo....A ja,ja idem u gimnaziju i upoznala sam puno novih prijatelja ali ipak bih voljela da se opet vratim u to vrijeme pa da još jednom pobjegnemo u roru(ono ispod Čuprije),da još jednom pjevamo Tomsonove pjesme,da se još jednom okupamo u koritu kod Ane....da se još jednom vratim u prošlost...ali sad znam i ja da je to bio san za koji moram sanjati,i da se ne ostvaruje ne zvijezdu padalicu...Bilo je lijepo....još uvijek nekada odemna našu zelenu livadu i gledam one leptire koji se isto samo igraju....to je najlijepša livada koju sam ja ikada vidila....njima sam zahvalna zato što sam sada veselija,sretnija i bolja osoba....ne znam kako su to učinili,valjda na neki svoj dječji način...Ali pamtim još one livade,one rijeke.....
Pokušajete zamisliti svijet bez mržnje, laži oholosti, zavisti...
Nemoguće...
Pokušajte odlutati u snove, živjeti savršeni život u zagrljaju osobe koja možda ne zna da postojite..
Netko će vas probuditi...
Ali, pokušajte živjeti život... pokušajte nadmudriti glupost, ignorirati zavist, razotkriti laž ili je možda prihvatiti. Pokušaj živjeti i život i osjećati se voljenom jer ako ga ti živiš živjet će ga i tvoja okolina. Udahnite ga zajedno. Tad će mržnja, laž, zlo manje bolit, svaki trenutak sreće bit će intenzivniji, svaki njegov pogled bit će značajniji jer će biti netko tko će to zajedno s tobom proživjeti.
Megi, hvala za ljubav!
Danas dok sam sjedila pred kućom razmišljala sam da i ja postanem bloger.Iako mislim da je to malo glupo moja prijateljica i ja smo ga odlučila otvoriti.
Prije 7-8 mjeseci krenula sam u gimnaziju.Upoznala sam mnogo novih lica ali sam se nekako još držala svoje ekipe.I tada sam upoznala Andreu.Ona je osoba kojoj nije bitno dali sam bogata ili siromašna,lijepa ili ružna, njoj je bitno da sam nasmijana i da sam ja uvijek JA.Bila je uz mene u svim u situacijama i pomogla mi da i sada dok ovo pišem budem ona stara.
Sjećate li se kada ste išli u vrtić i kada su dolazila nova dijeca nije vam bilo bitno kako vas oni gledaju ,bilo vam je bitno da se igrate...da uživate u tim trenutcima...i niste znali i kako se djete sa kojim se igrate zove jer to nije bilo bitno...
E tako se ja osjećam kada sam s njom...nije mi bitno što ljudi koji me gledaju misle o meni kada se smijemo ili kada šetamo gradom u različitim cipelama...nije mi bitno,tada mi je samo važno da se zabavim s njom jer znam da je i njoj lijepo sa mnom...i volim taj osječaj jer se vratim u vrtić i shvatim da sam ja još uvijek dijete koje je željno radosti...Andrea je moj prijatelj za kojeg mi nije bitno kako se zove nego je bitno da se s njom mogu napiti...Napiti od ljubavi, sreće,smijeha.........Njoj u čast ja otvaram ovaj blog...U prvom postu želim spomenuti i svoju bebu koja je uvijek uz mene i koju volim najviše na svijetu....i svoja dva najbolja prijatelja Vuleta i Reljića kojima mogu reći što želim i koji me uvijek mogu oraspoložiti svojim glupim forama.....
