Danas dok sam sjedila pred kućom razmišljala sam da i ja postanem bloger.Iako mislim da je to malo glupo moja prijateljica i ja smo ga odlučila otvoriti.
Prije 7-8 mjeseci krenula sam u gimnaziju.Upoznala sam mnogo novih lica ali sam se nekako još držala svoje ekipe.I tada sam upoznala Andreu.Ona je osoba kojoj nije bitno dali sam bogata ili siromašna,lijepa ili ružna, njoj je bitno da sam nasmijana i da sam ja uvijek JA.Bila je uz mene u svim u situacijama i pomogla mi da i sada dok ovo pišem budem ona stara.
Sjećate li se kada ste išli u vrtić i kada su dolazila nova dijeca nije vam bilo bitno kako vas oni gledaju ,bilo vam je bitno da se igrate...da uživate u tim trenutcima...i niste znali i kako se djete sa kojim se igrate zove jer to nije bilo bitno...
E tako se ja osjećam kada sam s njom...nije mi bitno što ljudi koji me gledaju misle o meni kada se smijemo ili kada šetamo gradom u različitim cipelama...nije mi bitno,tada mi je samo važno da se zabavim s njom jer znam da je i njoj lijepo sa mnom...i volim taj osječaj jer se vratim u vrtić i shvatim da sam ja još uvijek dijete koje je željno radosti...Andrea je moj prijatelj za kojeg mi nije bitno kako se zove nego je bitno da se s njom mogu napiti...Napiti od ljubavi, sreće,smijeha.........Njoj u čast ja otvaram ovaj blog...U prvom postu želim spomenuti i svoju bebu koja je uvijek uz mene i koju volim najviše na svijetu....i svoja dva najbolja prijatelja Vuleta i Reljića kojima mogu reći što želim i koji me uvijek mogu oraspoložiti svojim glupim forama.....
Post je objavljen 22.04.2007. u 18:38 sati.