Sinoć sam uzela malo svoje albume i gledala slike...I došla sam do jedne gdje sjedimo Gogo, Melka i ja kod Ane u koritu mali,jako mali....I onda počmu navirati sjećanja....Kad sam bila mala uvijek sam bila luda i voljela sam raditi gluposti...Imala sam to dvoje koi su živjeli blozu mene i uvijek sam se igrala s njima...voljela sam se igrati..jako...Svak dan smo se igrali , šetali , pjevali,bili u potoku...volim se sjetiti tog djela svog života,taj dio djetinjstva..Bila je to bajka , san za koji se ne mora spavati,želja koja se ostvaruje na zvijezdu padalicu...Ali onda smo odrasli i svako je otišo svjim putem.Gogo ide u Zagreb u školu,melka ide u brod ali se rijetko viđamo....A ja,ja idem u gimnaziju i upoznala sam puno novih prijatelja ali ipak bih voljela da se opet vratim u to vrijeme pa da još jednom pobjegnemo u roru(ono ispod Čuprije),da još jednom pjevamo Tomsonove pjesme,da se još jednom okupamo u koritu kod Ane....da se još jednom vratim u prošlost...ali sad znam i ja da je to bio san za koji moram sanjati,i da se ne ostvaruje ne zvijezdu padalicu...Bilo je lijepo....još uvijek nekada odemna našu zelenu livadu i gledam one leptire koji se isto samo igraju....to je najlijepša livada koju sam ja ikada vidila....njima sam zahvalna zato što sam sada veselija,sretnija i bolja osoba....ne znam kako su to učinili,valjda na neki svoj dječji način...Ali pamtim još one livade,one rijeke.....
Post je objavljen 24.04.2007. u 21:18 sati.