< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Koji smo danas dan.
Mi smo svi dani
prijateljice moja,
Mi smo čitav život
ljubavi moja.
Mi se volimo i mi živimo,
a ne znamo što je to život
i ne znamo što je to dan
i ne znamo što je to ljubav.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Nana
Muki
Jelena
Dajana
Nikolinar
Maja
Tina
Đorđe Balašević
Ringišpil
Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.
Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.
Vreme se vuče k'o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.
Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.
Veče se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
- gravitacija začas uzima svoje.
Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.
Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.
O, daj okreni...
sustajem, odustajem...
taj ringišpil u mojoj glavi...
Svirajte mi "Jesen stiže, dunjo moja"
Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.
Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".
Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.
Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
Retko odlazim kući a pišem jos ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.
Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
Zlatan Stipišić - Gibonni
Ovo mi je škola
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Parni Valjak - Sunčanom stranom
Gdje sam bio ja
kad se sreća djelila
NE ZNAM
Gdje sam bio ja
kad si stvari spremila
NE ZNAM
Znam da nisam bio tu
kada si me trebala
i sav taj teški teret
mjesto mene ti si nosila
A ja sam sunčanom stranom
gradom hodao
i tako malo, tako malo
sam tebi pružio
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti
Gdje sam bio ja
kad se pamet dijelila
NE ZNAM
Zašto sve što dotaknem
na krivo okrenem
NE ZNAM
Znam da vrijeme pobjegne
čovjek se ni ne snađe
al lakše mi se vratiti
kada znam da me čekaš ti
Ponekad možemo doživjeti da nas ljudi mrze jer im se ne sviđamo. Ali, oni zapravo imaju jedan drugi poblem...
LJUBOMORNI SU!!
Danas je problem biti lijep, pametan, dobar. Ako ste lijepi onda ste umišljeni, ako ste pametni onda ste umišljeni, ako ste dobri onda ste umišljeni, a ako ste sve to onda se najbolje ubijte jer onda niste vrijedni života.
Kažu da će ljudi ako vas smatraju boljima od sebe pokušati sve da vas spuste na svoj nivo, a ako ste dovoljno naivni spustit će vas i niže. Jedini način da im se oduprete je da budete svjesni svojih vrlina i da zadržite dozu skromnosti.Samo tako ćete stajati ponosno iznad ali ne gledati s visoka. Oni će vas gledati odozdo a vi ćete ih gledati ravno u oči i reći: više ne možete reći da sam umišljen, ja sam savršen !!!
Ponekad ti se u životu učini da stojiš na jednoj točki. I iako je oko tebe veliki lijepi svijet postoji neka sila koja ti ne da da se pomakneš.
Da bi se pomakli moramo naći načina kako biti jači od sile.Jedina dovoljno jaka sila je snaga volje. Ali,ako ne znamo što želimo ili znamo, a ne znamo kako to dobiti, naša snaga volje bit će nedovoljno jaka da sa odupre onoj vanjskoj sili.
Stajati na mjestu ipak nije najveći problem. Problem je ako to mjesto počne propadati.
Ponekad, neke stvari nam jako zagorčavaju život i umjesto da ih pokušavamo riješiti mi sve dublje propadamo pod svojim problemom.To najčešće radimo zbog ljudi oko nas. Ali,
ONAJ TKO DOPUSTI DA ZBOG NJEGA POTKOPAVAMO SEBE NIJE NAS DOSTOJAN!!!!!
Tek kad to shvatimo moći ćemo stvoriti dovoljno jaku snagu volje da bi zakoračili u onaj lijepi svijet.
A onda...
Okrenite se prema onoj točki i recite: Oprosti, jer i ja sam tebi oprostio...
P.S.
Puno pozdrava cijelom 2.g, a posebno mojoj Nani, Sanji, Seki, Vale i Reljiću, mojoj Ančici koja je sad vejika jer ima 16 godina, Neli, Teni koja je strašna kad joj mineralna dođe u ruke i najveći pozdrav mojoj majoj Meggie koja ima nekih velikih problema u zadnje vrijeme pa je ovaj post posvećen njoj i jednoj osobi koja od nedavno ima dvije osobe manje u životu... I naravno da ne bi zaboravili veliki pozdrav Miši i Jozefini Ajvar...