Ponekad ti se u životu učini da stojiš na jednoj točki. I iako je oko tebe veliki lijepi svijet postoji neka sila koja ti ne da da se pomakneš.
Da bi se pomakli moramo naći načina kako biti jači od sile.Jedina dovoljno jaka sila je snaga volje. Ali,ako ne znamo što želimo ili znamo, a ne znamo kako to dobiti, naša snaga volje bit će nedovoljno jaka da sa odupre onoj vanjskoj sili.
Stajati na mjestu ipak nije najveći problem. Problem je ako to mjesto počne propadati.
Ponekad, neke stvari nam jako zagorčavaju život i umjesto da ih pokušavamo riješiti mi sve dublje propadamo pod svojim problemom.To najčešće radimo zbog ljudi oko nas. Ali,
ONAJ TKO DOPUSTI DA ZBOG NJEGA POTKOPAVAMO SEBE NIJE NAS DOSTOJAN!!!!!
Tek kad to shvatimo moći ćemo stvoriti dovoljno jaku snagu volje da bi zakoračili u onaj lijepi svijet.
A onda...
Okrenite se prema onoj točki i recite: Oprosti, jer i ja sam tebi oprostio...
P.S.
Puno pozdrava cijelom 2.g, a posebno mojoj Nani, Sanji, Seki, Vale i Reljiću, mojoj Ančici koja je sad vejika jer ima 16 godina, Neli, Teni koja je strašna kad joj mineralna dođe u ruke i najveći pozdrav mojoj majoj Meggie koja ima nekih velikih problema u zadnje vrijeme pa je ovaj post posvećen njoj i jednoj osobi koja od nedavno ima dvije osobe manje u životu... I naravno da ne bi zaboravili veliki pozdrav Miši i Jozefini Ajvar...
Post je objavljen 06.03.2008. u 18:23 sati.