i am sick(!?!) well i dont care i just love to make people stare...

Okej danas sam imala popravni u skoli nikada u zivotu nisam bila tako zivcana. Ali sve je proslo dobro sad se bar nemoram brinuti oko toga. Uff, najteze je proslo. Vec gladujem a ima skor tjedan ni ne sjecam se vise, pa sam glupaca kupila neso sa sirom u pan peku. Pojela sam to brzinom svjetlosti. I krenula u tramvaj... :" a e ne ne ne!!! " ...kao da sma cula to u sebi hahaha presmiješno. I naravno pjesacila sam 6 km do doma. A i onako je to prakticki pjesacenje od pocetka ilice do kraja ilice.A to je sve ravna cesta...zza pa manje od sat vremena sam bila doma. I evo me. Nadam se da je nestalo to iz mene. Danas idem na špancirfest. HURRAY!!
mislim da ce bii dobro idem vidjeti svoje davne ljubavi i zaboravljene prijatelje i naravno proslaviti moj popravni i hladno pivo...jej.Totalno not.


Inace presmjesna scena mi se sad desila.Imam cistacicu koja je dosla sada cistiti ujutro.Ikad je cula da od sada zivim solo doma..Ziher ju je lampica opalila po glavi. Kazem ja njoj da kao ja idem oko pola 3 vani iz kuce. I da ce ona nastaviti u Nedilju. I sad pazite ovo.

HAHAHA


kaze ona :"Ali aj encu stici do 6"
Ja:"da Dragica ali ja moram zaključati stan"
Ona:"a da ja samo zalupim vrata za sobom"
Ja:2nemogu moram zakljucat"
Ona:"a kaj nemas jedan dupli kljuc"
Ja:"nemam jedan dupli kljuc (imam ih milion)"
Ona:"joj kak ja mrzim ostaviti posao nedovrsen"
Ja:"šutim i mislim (ok cek ti oces meni zivjet u jebenom stanu ili kaj?!?)
Ona:":a jesi rekla mami da ja nisam stigla sve pocistit"
Ja:" DA jesam Dragica"
Ona:"i kaj je rekla?"
Ja:"da je uredu i da vas bude nazvala ovaj tjedan (TJ. da budem malo preciznija tjedan je širok pojam, znate u nekim vjerama TJEDNI NE POSTOJE!!!!!)
Ona:"aha..."
Ja:"da"
Ona:"a bas sam htjela...daj me upozori 5 min prije nego kaj odes budes"
Ja:"ma odi ti sad ak oces...mrljmljam"
Ona:" kaj?"
Ja:" reko budem vam rekla"


OKEJ KAJ TA ZENA OCE OD MOG STANA NAJBOLJE JE KAD ME POKUSAVALA NAGOVORIT TIPA:

a joj perilica radi kaj ak ju ne stignes u gasit i nes se dogodi
(onaks ama se zaustavi)
a joj i susilica
(IMAJU FAKIN TAJMER)
a nisam stigla ni usisati
(PA KAJ ONDAAAA)
a gle paucinu joj nisam nis stigla!!!
(kaj ti coes party u mom stanu)

Kuzis ti nu ona bi moje kljuceve od stana... pa nema sanse zeno....onak...NO FUCKIN WAY OK??!?!?!?

joj e ak ej nasla dupli kljuc kurca cu joj se nagrist.....


kako sam se uspjelaiznervirat...anyway drzite fige da danas ne jedem


GRRRR

budna sam poput zivotinje koja vreba za hranom.Cini mi se ko da nemogu zaspati.I kao da necu dok ne pojedem nesto. Nisam umorna,javljaju mi se nekakvi nagoni i porivi kao da sam grabezljivac, u ovom trenutku bi i muhu mogla pojest. Sjebana sam. Ni truncicu umora u meni.A trudim se.Vjezbam cjelu noc dok se ne umorim. Ocito to nikada nece doci.Ako nista bar cu smrsaviti. Moram. 54 je previše i za slona. I evo sjedim opet i drmam nogu bar da izgubim ono malo kalorija koliko mogu. Pišem blog.U nadi da ce netko procitati i naci sebe u mojim textovima. Zaista. Glupo se osjecam.Znam kakve posljedice ova igra ima. Vec mi se vrti.Proslo je dosta dana otkako nisam jela. Ne zelim opet imati ista sranja ko i prije. Vjerovatno ovo nije moja krivica, nije nicija, ovo je moj izbor. I s time moram zivit. Krivu igru sam odabrala.Igru koju neznam igrati,Igru u kojoj na kraju ja gubim jer je moj sučesnik presnazan za mene. Ali trudim se. Trudim se dokazati da ima nade u meni da ima snage i da cu ovaj put...3 put ipak ja izici kao pobjednik.Pokazati kontrolu koja me je napustila.Ali stvaram novu, iz dana u dan sve sam snaznija, osjecam to. Ne zelim se gledati u ogledalo. Uzet cu minimalnu granicu 50 i onda se pokusat kontrolirat.Naci optimalni nacin prehrane za sebe.
Mozda shvatiti da sam ja ovakva kakva jesam i zivjeti s time i na kraju kroz neko vrijeme, mozda zdravo vrijeme doci na zdravi nacin do svojeg cilja. Bez sonda u nosu i aparata. Bez onih vjesala koje sjede pokraj mene u krevetu i rigaju same po sebi u svoju spavacicu d nitko ne vidi i onda dok se tusiraju ispiru sa sebe tvrdokorne mrlje bljuvotine. Zelim s emaknuti od tih cudovista. Od onoga sto sam nekoc bila. Makar psihički na neki nacin pomoc sebi shvatiti koliko me ljudi vole i postuju...

SEREM

nitko mene nevoli.Nitko me ne postuje cak ni vlastiti roditelji. Da se sam anisam poslala u bolnicu oni nebi nikada. Kaj njih boli kurac kad su oni ti koji su me doveli ovdje u ovo stanje. Ja zivim u debeloj familiji, svi su debeli i pohotni prozdrljivci. Ja sam jedina koja valjda odbija tu strast... taj glupi gen ugraden u moj i vec odavno bolestan um. Imam valjda par ljudi kojima je stalo do mene. Ali oni odavno se bave tim istim problemom i nemaju vremena za moje gluposti. Ne zelim umrijti i pokusavam kontrolirati svoje zelje. Mozda je 46 zaiSta premalo za mene.Makar ja to tako ne vidim ali valjda su drugi pametniji od mene. Većina uvijek pobjeduje tako funkcionira ovo korporativno drustvo puno kapitalista. Neznam vise ku sto a vjerujem. U tuda ili vlastiita uvjerenja.
Makar volim imati kontrolu.Nekada prelazi granice ali opet ja vladam situacijom i to je jedino sto je bitno.

Trenutno...


SE OSJECAM KO GOVNO. Jadno i bespomocno, ko da smrdim na 10 km... kao da ljudi osjete moje emso koje mi trune pod kozom iz dana u dan. Poput kave jadne životinje.Mozda stakor. Da tako se osjecam.Kao da zivim za svaki trenutak is vaki udisaj bez spoznaje o tome sto ce mi se desit. Zivim sada, ne jucer, i ne sutra, nego bas ovaj trenutak. Sirom otvorenih ociju ,poput ptice. A cesto sam umorna ali krila me i dalje nsoe tamo di mi je odrediste. Vrebam plijen. Vrebam sve. Poput zivotinje. Njuh mi je ostriji no ikad,cujem ono sto zelim i nemoram i nesmijem i ne zelim. Osjetim svako strujanje zraka, toplinu i hladnocu. Svaki dodir je 10 puta jaci sve me boli na sve sam osjetljiva. Svaki šapat je poput vriska za mene. Želim ih sve ubiti smao da bude savršena tišina i mir. Da mogu napokon uzivati u onome sto sam stvorila.Sebe. Polako do savršenstva, polako i sigurno bez icije pomoci samo ja i ona. Ona je uvijek bila tu.I ako me svi ostave ona me drzi za moju slabasnu ruku i vodi me dalje. Nekad me zeli ubiti a nekada mi i pomaze.I sjebe me nekad tek toliko da bi mogla iz početka namjerno iz dosade.Ona uziva u tome, ja sam joj najzabavnija smao mene zeli provocirat.A to radi itekako dobro vec zadnjih 5 godina. Samo me odvlaci od zdravog razuma. Ona ne postoji ali za mene je itekako stvarna... nekada kao da ju vidim. Odurna je. Ona ima samo kosti i kozu. Meso ju je odavno napustilo. Izgleda poput aliena ali opet na cudan nacin tako je prekrasna. Poput kakve balerine. Savršena. Kao da samo sto nije pšoletljela. I sanjam ju. I vidim ju u sebi. Duboko pod svojim debelim mesom. I zelim da izade. Ali kako izbaciti gosta iz kuce. Osvetit ce mi se. Zar nije ovo dovoljna kazna? Sto ako me napusti i postanem kao svoja majka. Ogromna. Ne zelim da ode. Ona je sve u što vjerujem. Moja jedna nada za daljni život...ili smrt. Prekasno je da bi ovako razmišljala... prekasno je...idem pokušat zaspat...


Mozda je vrijeme da ona ode.... mogu i sama.. ne zelim da me protjeruje iz vlastitog tijela.... to je zaista zadnje sto mogu izgubiti,sebe.

Nemogu, ne zelim....

Ujutro sam se probudila jer sma dobila mengu vjerovatno najmucniju i najbolniju ikada. Grcila sam se na podu i sinoc i danas ujutro.Nisam se mogla ustat tresla sam se ko kreten. Na kraju sma se toliko opustila da nisam osjetila ni najmanji djelic svog tjela ko da nisam bila prisutna. I bilo mi je uzasno zlo i onda u trenutku sam zaspala.Na podu svog stana u fetusalnom polozaju. Majke mi moje mislila sam da sam mrtva imala sam neke bolesnee snove.
I napokon sam se probudila jer mi je zazvonio mobitel. Uff... popila sma tabletu protiv bolova i bilo mi je super. I evo sad sjedim za kompjuterom. I gledam Mtv.
Skinula sam neke kile od kad sam pocela ponovno pisati. Jer sam imala 56,a ipak mislim da nisam mogla nabit nista jer nisam ni jela nista,tako da cu vam se poslije izmjeriti i napisati dole. I sad u zadnje vrijeme me muci jedan spot ono nije mi jasan nikako, mislim lijepo je sto netko postuje punije zene i sto su one zadovoljne sobom ali spot je zaista uff... ono lik ima sveukupno 40 kila a ona jedna ima 4x više od njega. I pjesma je fakat odurna ima odurne rijeci bljak ....




da baš to. Uglavnom. Dosadno mi je neznam kaj da radim. Do sada nisam imala love jer mi mama nije htjela poslati tako da i da sma htjela jest nisam mogla jer sam bila svorc.Al danas sam dobila 500 kn. I neznam.
Ne zelim ni znati pin te kartice.Ali sve me strah da ce mi svakog casa doc na mobitel poruka s ta 4 smrtna broja. Danas je generalka u kuci. Moram ju ocistiti.Tako cu zaboraviti na glad.Hvala bogu da sam neuredna pa ima sta za raditi. Ugl. idem se sad izvagat. (ISUSE!! MRZIM TAJ DIO!!!!!)

ako nema pomaka vježbat cu dok se ne skine bar pola kile. Jucer sam vjezbala puno.Imam upalu misica sada. Trcala sam na traci radila trbusnjake i sklekove. No dosta o tome idem se vagat. S tim da sam vec popila litru vode al ok.

kukovi: 81cm
struk: 66cm
grudi:81.5cm
bedra (1):47cm
kilogrami:54!!!


JES CURE 2 KILEEEEE

AAAAAAAAAAAAAA jebenooooo tak sam hepi

molim vas da pogledate ove cure... naomi je onak...stvarno... zaglibla u to...

zaista je filmic....ahh...prosudite sami...

prerano sam se probudila i cjela sam sjebana.Morala bi dobit mengu i ako ju ne dobijem majke mi moje ubit cu nekoga.... MRZIM CEKAT MENGU!!!!!
uvijek imam one baby misli onda. Ugl. gladna nisam,a trbuh je sve manji i manji. HVALA BOGU!!! trbela bi danas pospremiti kucu, puna je alkoholai smeća. Pila sam neko odurno vino sinoć i ostavilo mi je crni trag na jeziku. Mislila sam da mi je nesto sa piercingom ali nije nis. Ugl...frendica me zvala na kavu sad, ona uvijek bila onak savršeno mršava, i kad je počela pušit travu ja sam se ponadala da ce mozda sad bit deblja, pa cu ja imat ravniji trbuh od nje, al budemo vidjeli. Inace još uvijek me strah budit se u tisini, onak nista mi nije jasno kaj se tice svega ovog. Kak sam ja ostala sma u ovom stanu.I kaj rade moji starci? Pa uopce me ne zovu da pitaju kak sam i jel mi treba što... onak i kad ja njih zovem ne javljaju se. ?!!? halooo to sam ja vaša kćer. Ma ko da njih boli briga na tim otocima...uživaju na pijesku među žirafama i slonovima...
a moja mama i je slonica tak da se moze pridruziti krdu. Ajme glad me sad copila...to je od Pms-a a ne od zdravog razuma. Daj samo da ta menga vise dode pa da mogu nastaviti normalno,ovako sam cjela zivcana i nikakva.
Po cjelom stanu imam ispisane papire sa recenicama :"nisi gladna nego debela" :"sigurno bi sada papala još jedan konfekcijski broj" :"misliš da ostale cure žeru ko ti" i tako to...sa puno slika.... imam i neke slike od cura s foruma...neke su dosle iz rijeke,iz beograda,pule,dubrovnika,dugog sela. samo da se nademo,i imam nasu zajednicku sliku i stvarno...cure falite mi.
Neznam... sad kad se okrenem po stanu koji je pun slika i natpisa cini mi se da sam jedan dio svog zivota propustila... zabavu valjda... al mogu se ja zabavaljat...valjda. Makar je ova opsesija postala moj svakodnevni život to mi i je zabava. Kako idu neki stihovi od Silverchair-ana's song (open fire):

"Please die Ana
For as long as you're here we're not
You make the sound of laughter
and sharpened nails seem softer
And I need you now somehow
And I need you now somehow"

"Imagine pageant
In my head the flesh seems thicker"

"And you're my obsession
I love you to the bones
And Ana wrecks your life
Like an Anorexia life"


ima još milion bendova sa takvim pjesmama, pa ako vas zanima, mogu vam ih objavit jednom :)

Ugl. imam cd s takvim pjesmama koji mi se vrti cjeli dan i cjeli stan mi obljepljen tim slikama...i stvarno više nego ikad u svm životu hvatila sam da ana zivi samnom pod istim krovom, da sam ju prije kontrolirala jer sam bila sa starcima ali sada kad ima mjesta nemogu joj lagati izato je ona tu. Neznam dali meni to smeta, mozda ne. Htjela sam ju ovdje a sada kad ju imam sve mi je nekako cudno.

Meni je super kod vas koje ste tek pocele pisati blogove kako jos neznate pola price, a mi neke cure koje pisemo blog vec 3 i vise godina imamo odgovore na sva vasa pitanja. Al to je normalno ni ja kurca nisam znala kad sam dosla tu, jedino sto sam znala je da sam bila bulimicna a nisam ni sama bla sigurna sto je to i zašto sam ja to imala. I dosla sam tu s svjesna cinjenice da imam problema i da trebam podrsku.Ostalo je doslo samo od sebe.Npr...

Ana je rimska boginja tijela.Koja je natjerala grupu djevojaka (ne doslovno,nije se stvorio duh i upro prstom u njih) ne tako davno da naprave sestrinstvo za nju. Ana sestrinstvo. Gdje je jedini cilj bio izgladnjivat se i tako umrijeti savršen. Ana je smatrala da hrana unistava tijelo,jer se ono trosi dok organizam probavlja hranu. Pa su djevojke zeljele netaknute otici k ani u nebo i zbog toga su se izgladnjivale. Tako nastaje cjeli taj ANA pokret.... no na drugacije nacine.


Tako da znate tko je Anna... Inace ako nekog zanima sto sada radim.Sjedim na fotelji i gledam televiziju :D


I EVO VAM SPOT OD SILVERCHAIRA -ANA'S SONG




wolim was....

nisam takla nista ali sad me hvata ona glupa glad i jedva cekam da prode.Posvadala sam se s deckom.Al ne zbog toga. Imam jednog prijatelja Zovimo ga M. i ono super smo si on je ja prakticki.On je gay ali ja njega obozavam,stavrnos njim mogu pricati o svemu.Ali nije decko s kojim bi mogla biti. Non stop smo zajedno i najvise smeta mom decku. Zato sto ga nije upoznao a ja znam da kad bi se upoznali da bi to bilo kobno jer se nebi slozili ni u cemu. I M.njega ne zeli upoznati. I neznam kak da ja njemu to objasnim.

Ugl.nadam se da ce se sve to srediti. Dit hvala sto si se javila nisam znala kaj se dogada bila sam full zabrinuta za sve. Nadam se i ja nekoj kavici ovaj vikend. Evo sjedim gledam mtv i molim boga da ne pojedem nsita. hvala bogu nemam nis za jest doma ali uvijek postoji SMRT zvana DOSTAVA koju ja mrzim iz dna duse ali ok.... nadam se da cu imati snage to pretrpjeti...

naviknite se na to da ja pisem po nekoliko postova dnevno jer me drze na zivotu....


hvala....

jos se nemrem naviknuti da ujutro kad se probudim nema nikog u stanu i da navecer spavam sama u strahu da me netko gleda i zeli me ubit. Neznam , koliko god sam ih se htjela riješiti sad mi je zao, nemam s kim pricati. Dobro je sto sam prestala pušit....tj. ne pusšim koliko sam prije...zapalim dvije na dan. Ali zato svaku vecer popijem dosta vina. Po cjele dane mi se vrti mtv ili fashion tv. Vaga se još nije ni pomaknula...a ja bi samo da nestane taj broj 5. Ide mi na zivce...
Imam cjeli stan samo za sebe i svoju bolesnu dusu. I mogu se unistavati koliko zelim.Ionako sve novce potrosim na alkohol i robu. Tjedno mi salju tisucu kuna. i uvijek mi ostane...s tim da posudim nekome ako mu treba.
Ugl. sad sjedim na fotelji u dnevnom boravku sa laptopom medu nogama. I razmisljam o DIT I DL (debela i tuzna i debela leptirica). Zovem ih otkako sam se vratila iz bolnice i dl se javila smao dva puta a od DIT ni rijeci.Bile smo poput sestra... isle smo na kave skoro svaki dan, zvale se i pricale po nekoliko sati. Trebali smo ici u beograd sad do jos jedne cure ... koja je btW....BARBIKA...savršena je zenska.... isuse...neznam ali trenutno s eosjecam toliko usamljeno da nemogu uopce doci k sebi... nemam ni ono malo što sam drzala na telefonskoj vezi...samo ja moje salo i uspomene na ono sto se nekada zvalo prijateljstvo. DOslovno ne izlazim iz stana. Pricam sama sa sobom i gledam filmove. I pisem dnevnik u nadi da ce ga netko jednog dana naci i shvatiti sto se dogada u glavi male anoreksicarke...
Mozda ljudi shvate da je to neka vrsta ljubavi prema sebi. Nemoguce za objasniti.

so....inace uvijek se odlucim za neke djete al sad je vrijeme da se kaze ne hrani... ako sam mogla i preko ljeta... mogu i sad. Stan mi je pun ogledala...opterecujem se svojim izgledom namjerno,preuvelicavam se... jer zelim. Ogromna sam...ko slon... jucer sam cistila kucu, i to me na sekundu odvratilo od hrane....tj na tih sat vremena....kojih sma bila gladna. I bila sam sretna jer mi je toliko zeludac bio prazan da sam se podrigivala non stop i to po nekoliko sekundi. I bila sam presretna....ja prazna. ja prekrasna.
Ja,ja,ja,ja,ja i samo ja i moja sebičnost. Tada mi nitko nije bio bitan samo ja...i moj odraz u ogledalu. I molim za dan kad necu morati uvlacit trbuh,jedva cekam taj dan kad cu se moc sjest bez nabora na trbuhu,kad cu moc obuc bilo koje hlace bez muke, i bez da se gledam u ogledalo i okrecem iz svih strana. Kad cu moc obuc i vrecu za smece na sebe i izgledati dobro...kad se prestanem znojit. Savršeno.

jedva cekam...


HVALA VAM LEPTIRICE STO STE MI DALE PODRSKU IDEM VAS KOMENTIRATI....WOLIM WAS

bila sam na lječenju jer je moja kontrola ocito nedovoljna da bi se mogla pazit sama za sebe...no kako bilo udeblajli su me do 56 kila i time smao pojacali moj poremecaj sad sam još odlucnija nego ikada...voo mora prestati ja moram skinuti ovo sve što su unjeli u mene ...ovu necistocu u svom jebenom tjelu i ovo sranje koje su ljudi stvorili smao kako bi mi zagadili um svojim prljavim rijecima i obecanjima.... ja ne zivim za hranu... ne zivim za nista....nego za sebe.

Nece mene nitko hranit na zlicu pa samostalna sam osoba... sama zivim u ovom prokletom neurednom stanu koji smrdi ko da je umrlo 7 pustinjskih slonova u njemu....gro cikova i alkohola...i znam da alkohol ima kalorije ali bar nema ono smece... ono kruto sto se zvace... i ne deblja me... nego me iscrpi do mjere da se srusim i zaspem negdje na svom parketu koji je nedavno nalakiran...

kako je zalosno zivjet moj zivot...taman kada msiliš da ti ej zivot krenuo netko te sjebe....fala bogu pa mi nema roditelja da mi vise nad glavom...samo ja sama u svom sarenom stanu na velikoj livadi...po cjele dane buljim u fashion tv i ono što sam do nedavno bila....savršena...


I OPET SU ME SJEBALI...kakv je ovo drzava da covijek nemoze izabrati svoju jebenu kiloazu...pa kaj ako mozda zelim umrijeti...kakve to veze ima s njima... to sam ja moje tijelo....

i moj zivot... damn....



moze li mi netko to pojasniti