Problem novinarstva je što su novinari samo novinari
|
Stalno se diskutira o medijima, novinarstvu, na što se novinarska struka spustila, popela ili u što pretvorila. Najveći problem novinarstva je što su novinari završili - novinarski fakultet. To znači da se ne razumiju u ništa osim u novinarstvo. Što god sam ja pročitao u novinama, a da sam o tome nešto otprije znao, bilo je napisano krivo. Počevši od frendice novinarke koja je uzela izjavu od moje mame u vezi klizanja i prenijela kako moja mama osim u klizanju uživa i u glazbi svoje mladosti. Sasvim nebitno što je sama stvar nebitna - mama se prilično naljutila jer ona to uopće nije rekla, glazba koja se tamo puštala bila je lijepa, ali to nije bila glazba njezine mladosti. No, to nema toliko veze s nestručnošću, koliko neopreznošću. Kao i novinar koji je napisao da je Medveščak tekmu igrao u Domu sportova. Da nije moja sestra bila upravo na toj tekmi, ne bih nikad znao da se igralo u Areni. Opet možda nebitno, ali možda bi nekome mogao pasti alibi zbog sličnog "novinskog dokaza" (mužu pred ženom naprimjer: "U Domu sportova kažeš? S kojom se to dropljom kurvaš?"). No, to je opet neopreznost, možda zabuna. Nestručnost najviše dolazi do izražaja kada se priča o stručnim stvarima, stvarima bilo koje struke osim novinarske. To čitatelj naravno ne primijeti dok se ne piše upravo o njegovoj struci. Tek tada vidi silu nadrobljenih gluposti, krivo interpretiranih rezultata, brkanje termina i sve ostale oblike u kojima neinformiranost dolazi, kojima bi obično povjerovao kada bi se radilo o njemu nepoznatim strukama. Čak i Stojedinica, kojoj se trudim više vjerovati, nije ništa bolja. Imali su telefonski razgovor s jednim od direktora moje firme. Nije bilo uživo nego namontirano: oni kažu u eter pitanje pa puste snimljeni odgovor. Direktor se držao sasvim dobro sve dok ga nisu upitali jedno, a on odgovorio drugo. Suština novinarkinih pitanja bila je jasna, ako ne iz pitanja, onda iz njenih popratnih komentara. No, razgovor nije bio uživo pa on nije imao prilike ispraviti novinarku ili sebe, ili odgovoriti na komentare. Laiku je direktor ispao samo još jedna budala za čiju plaću izdvaja iz svojeg džepa, dok je čovjek ustvari jedan od pametnijih i sposobnijih, a nesporazum je bio terminološke ili kontekstualne naravi. Novinarka je emisiju uređivala i razgovor montirala bez da je primijetila da ona i sugovornik govore o različitim stvarima. Nije bila dovoljno upućena. Neupućenom dvije riječi mogu zvučati gotovo jednako, dok su u stručnom kontekstu, sasvim različite stvari, možda čak i oprečne. I tako novinari - donekle upućeni u tisuće stvari, a u nijednu dubinski - prenose informacije milijunima ljudi. Svaku znanstvenu i stručnu literaturu bolje će prevesti znanstvenik s polovičnim znanjem stranog jezika, nego kvalificirani prevoditelj. No, ja nikada samo ne jamram, ja uvijek ponudim i rješenje ;) Ukinuti novinarski fakultet, a pri svim ostalim fakultetima uvesti novinarsko usmjerenje. Nešto po uzoru na pedagoške programe kakvi postoje na mnogim fakultetima, koji razlikuju nastavničke od znanstvenih inženjera, recimo. Specijalizirani novinari, za pravo, za elektrotehniku, kemiju, agronomiju. Znam, znam, tko bi čitao tu silnu dosadu, ali... valjda nisu novine tu radi zabave. Znate, usput, koja je razlika između psa i inženjera? I nije neka: oboje imaju pametan pogled, kuže stvar, ali... ne znaju se izraziti. |
