"Namješteni" natječaji
|
Svi će, kad pogledaju oglase za posao neke javne institucije, reći da samo što ne piše ime onog za kog je natječaj raspisan. Tražene kvalifikacije su često nepotrebno visoko postavljene ili pak previše variraju od jednog do drugog radnog mjesta iste razine. Svakako, naša država u ničemu nije bezveze, tako da ništa bez veze ni ne ide, no, kao i u svemu, treba imati na umu da postoji i drugo moguće tumačenje predetaljno raspisanih natječaja za zapošljavanje. To je tumačenje barem jednako vjerojatno jer broj korumpiranih ljudi kod nas može premašiti samo broj glupih ljudi. Javne institucija (tvrtke, agencije, ministarstva, zavodi, itd.) veliki su sustavi, tromi, ali i neunificirani, nestandardizirani, nedosljedni. Isti papir će iz jedne ustanove izaći u tri različita oblika, ovisno o tome koji ga je odsjek izdao. Razlika može biti samo u fontu, tipu ili veličini, proredu, boji i tako nečem tehničkom ili vizualnom, ali može biti i u načinu izreke ili čak u nekim suštinskim stvarima i stavovima. Praksa poslovanja često se razlikuje od odjela do odjela jer nema niti međusobne komunikacije niti koordinacije "odozgo". I onda neka "gornja" kadrovska koordinacija upita "niže" odsjeke koliko im i kakvih novih zaposlenika treba. Svaki tada "niži" šef sâm slaže opis kvalifikacija traženog radnika; jedan procjenjuje da mu je dovoljna godina radnog iskustva, drugi traži nekog s tri, treći s četiri godine staža; drugi traži da ima državni ispit i neki certifikat, treći da ima stručni i državni, četvrti da ima državni i certifikat, peti da nema ništa. Vama se onda predstave četiri istodobno objavljena natječaja za ista radna mjesta s nerazumno različitim uvjetima. Lak zaključak je da su u startu namješteni, no treba znati da se možda radi samo o kaotičnosti u instituciji. Od svih tih objavljenih natječaja najviše će popušiti onaj nadobudni "niži" šef koji je postavio najstrože kriterije (pet godina iskustva i sve moguće položene ispite i certifikate) jer njih može ispuniti samo neki stari prdonja kojem se ne da ništa i koji ništa neće raditi (vjerojatno "niži" šef neke druge firme koji je nedavno protjeran iz ovog ili onog razloga). Umjesto da se zapošljavaju pripravnici, jedini koji žele nešto raditi. Ali, nesreće li, ne mogu jer ne smiju imati nikakve odgovornosti pa im se važan posao ne može niti dati. Zato se zapravo u javnim firmama ništa ne radi. Nema tko. Oni koji su bili pripravnici pred par godina, i od tada nešto naučili i znaju i mogli bi raditi, ubrzo gube volju jer su demotivirani popunjavanjem viših radnim mjesta starim prdonjama izvana - nemaju kamo napredovati, zarobljeni su pri dnu piramide i tu će ostati godinama, desetljećima. |
